Prvo čitanje: Br 21,4-9
21 4Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiđu zemlju edomsku. Narod putem postane nestrpljiv. 5I počne govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: “Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim.” 6Onda Jahve pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu. 7Dođe narod k Mojsiju pa reče: “Sagriješili samo kad smo govorili protiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!” Mojsije se pomoli za narod, 8i Jahve reče Mojsiju: “Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda.” 9Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.
Pripjevni psalam: Ps 78,1-2.34-38
78 1Poučna pjesma.
Asafova.
Poslušaj, narode moj, moju nauku,
prikloni uho riječima usta mojih!
2Otvorit ću svoja usta na pouku,
iznijet ću tajne iz vremena davnih.
34Kad ih ubijaše, tražiše ga
i opet pitahu za Boga;
35spominjahu se da je Bog hridina njihova
i Svevišnji njihov otkupitelj.
36Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
37Njihovo srce s njime ne bijaše,
nit` bijahu vjerni Savezu njegovu.
38A on im milosrdno grijeh praštao
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.
Drugo čitanje: Fil 2,6-11
2 6On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, 7nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, 8ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. 9Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, 10da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. 11I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.
Evanđelje: Iv 3,13-17
3 13Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. 14I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji 15da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. 16Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. 17Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Pred nama je prizor zmija otrovnica, koje ujedaju Božji narod u pustinji. Mnogo naroda je umrlo. Stigla kazna Božja na narod. Koja je pozadina smrtonosnih ujeda?
Nestrpljivost i prigovaranje naroda: zašto nas izvedoste iz Egipta … nema kruha, nema vode a „mana“ se ogadila svima. Narod je nezadovoljan. Zaboravili su svi na čudesa koje su doživjeli od izlaska iz Egipta, prijelaza preko Crvenog mora pa do čudesne hrane u pustinji. Hrana koja im je bila izravni znak Božje blizine i brige, sada im se gadi.
Za sve su krivi Bog i njegov sluga Mojsije.
Opće nezadovoljstvo ubilo je u njima svaku volju za ići naprijed.
Gospodin šalje zlo na njih, zmije da ih ujedaju. Zlo koje će ih potresti, osvijestiti, natjerati ih na kajanje i molitvu, na promjenu mišljenja. Samo ono što se tiče vlastite kože u stanju je dovesti do novog angažmana. Kad to zlo, ta opasnost postane većinska dovodi do udruživanja i traženja spasa.
Narod dolazi Mojsiju da se on moli Bogu za njih da im spasi život. Priznaju svoj grijeh i kaju se.
Gospodin daje upute Mojsiju da napravi zmiju i stavi je na stup. Služi za lijek jer je izašla iz Mojsijeve ruke po Božjem nalogu. Smrtonosni zmijin ujed ne škodi ako se s vjerom i pouzdanjem upre pogled u mjedenu zmiju.
U ovim recima prepoznajemo svoj pojedinačni duhovni put, kušnje na njemu koje nas nagone na žaljenje za „svojim uljuljanim Egiptom“.
Prepoznajemo „ujed“ grijeha i potrebu svete ispovijedi.
U poslanici Filipljanima apostol tumači „oplijenjenost“ Isusa Krista. Kad se nešto ili netko zaplijeni, neodvojivo se drži uza sebe. Plijeni se ono što je veliko i važno u očima pljenitelja. Težnja svakog stvora je postići veće, bolje, ugodnije, moćnije …
Sin Božji ne drži se svojega božanstva kao plijena. Poslušan Ocu u Duhu Svetomu sam sebe plijeni.
Postaje obični čovjek, ograničen vremenom, prostorom, fizičkim, vjerskom i rimskom zakonima. Pripada srednjoj radničkoj klasi. Trideset godina anoniman, tri godine izložen nemilosti ovozemaljskih vlasti. Sve to pokazuje kolika je visina, dubina i širina Njegove „oplijenjenosti“ od Božanske svemoći.
Ovo Sinovo opredjeljenje i poslušnost Ocu je put svima nama. Misionari Milosrđa izlaze iz svega „svojega“; svoje kože da bi ušli u Isusa i s njime u kožu svojeg bližnjeg, da ga spase od smrtonosnog ujeda grijeha, osobnog i zajedničkog.
U evanđelju Isus objašnjava Nikodemu, učitelju Starog Zavjeta, da je Božja ljubav prema čovječanstvu iste veličine kao i prema Sinu Jedinorođencu. Da će svi koji se opredijele za život po nauci i primjeru Sina, imati život sinova Božji, život vječni.
Sin je došao da spasi svijet, ne da ga sudi. Nama smjernica i nadahnuće da u svakoj situaciji ljudske slabosti, grijeha i mrmljanja budemo zagovornici po primjeru Mojsija i prinos Bogu za spas duša u Isusu Kristu.
s. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa