Prvo čitanje:
Post 12, 1-4a
Poziv Abrahama, oca naroda Božjega.
Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Gospodin reče Abramu: »Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.« Abram se zaputi kako mu je Gospodin rekao.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 33, 4-5.18-20.22
Pripjev:
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!
Prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.
Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine,
bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!
Drugo čitanje:
2 Tim 1, 8b-10
Bog nas zove i prosvjetljuje.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Ljubljeni: Zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim – ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremenâ vjekovječnih, a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost – po evanđelju.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mt 17, 1-9
Lice mu zasja kao sunce.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«
Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«
Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«
Riječ Gospodnja.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Druga korizmena nedjelja donosi nam čitanja u kojima dominira ideja 'puta'.
Abraham kreće na put u nepoznato, a Isus vodi svoje učenike na goru. Za Abrahama to je put kušnje, nesigurnosti i straha, put neizvjesnost .
Za Isusa to je put uvjeravanja svojih učenika u ono što On jest i u ono što On treba učiniti za čovjeka.
Put, cesta, staza: simboli koji su uvijek nadahnjivali vjernike i mistike kao i filozofe i moraliste. Otkada čovjek govori, uspoređuje svoj život sa seljenjem, hodočašćem.
U Bibliji, Bog pokreće Abrahama određujući mu cilj i put. Put nije ni lako odrediti ni ugodno svladavati. Božji putovi nisu nužno čovjekovi putovi i često se događa da čovjek, iz više-manje poznatih razloga, skreće sa zacrtanog puta. Cestovna karta Izraela je Zakon: on pokazuje čovjeku put koji vodi k Bogu. Vođe naroda (kraljevi, svećenici, mudraci, proroci) ne prestaju ravnati put i zalutale voditi na pravi put pravde, istine, mira, života. Put je grješnika, naprotiv, krivudav i ne vodi nikamo.
Zdenčani, Abram je slušao, uočavamo njegovu vjeru. Jesmo li mi spremni napustiti sve svoje sigurnosti. Naša sigurnost, naše povjerenje je li utemeljeno na Božjem obećanju, na Njegovoj Riječi. Vjerujemo li i povjeravamo li se Bogu koji nas neće odvesti na krivi put? Samo s vjerom i povjerenjem Bogu možemo postići svoj cilj.
Isus je veći dio svojega vremena prošao hodajući putovima Palestine, propovijedajući da je sâm on Put i da oni koji žele spasenje trebaju ići putem za njim. On sam ide putem križa, prolazi staze smrti.
Kršćanski put je put odnosa ljubavi, odnosi čovjek – Bog, čovjek – čovjek.
To je teško. Mučno je odreći se svojih želja, ostaviti ono što nam na neki način daje sigurnost! Treba se angažirati, neprestano kretati, prepustiti se, umirati svakog dana!
Pođimo i mi s učenicima na goru preobraženja i pokušajmo shvatiti što se tada uistinu dogodilo…
Isus je želio svoje apostole pripremiti i duhovno ojačati, da bi oni ono što dolazi lakše mogli podnijeti. Duhovni horizont apostola bio je još vrlo ograničen, da bi oni mogli shvatiti što Gospodin iz ljubavi prema svojima radi, treba sve uzeti na sebe. Petar, Jakov i Ivan su svjedoci božanske slave Isusove, čuju i glas Očev s neba koji pokazuje Isusa kao ljubljenoga Sina Božjega.
Bili su u čudu i strepili su za Isusa , ali i za sebe. Je li on uistinu Sin Božji, ako jest zašto ovakav kraj?! Isusove riječi: "Ne bojte se!" utješile su ih. Tajna uskrsne slave zasvijetlila je u njihovom životu.
Zdenčani i mi imajmo pouzdanje za naš život, razmišljajmo o planu ljubavi Božje s nama. On zna, što je za nas dobro i ne ostavlja nas same. Bog nas vodi kroz mnoge nevolje i mnoge patnje do slave vječnoga života.
Naš život nije bezvrijedan i beznačajan, darujmo ga Bogu, i sami ćemo postati blagoslov za druge. Gledajmo "prema gore". Naša srca okrenimo tamo gdje nalazimo pravu sreću i pravu radost: prema Bogu, dobrom i savršenom, kojemu ništa ne fali i koji u bogatoj punini blagoslova izlijeva svoje darove i daruje ih onima koji su za to spremni!
Lijepo je boraviti uz Isusa i produhovljene osobe čiji nas primjer krijepi, potiče i daje hrabrosti da i sami činimo velika djela. Ali razmišljamo li kada o potrebi našeg vlastitog preobražaja? Želimo li se mi preobraziti da drugima bude lijepo boraviti s nama?
Preobraženje je putokaz koji vodi u nova viđenja. Pogled kojim se vidi nova stvarnost ne dolazi sam od sebe, zahtijeva zajednički put, hodanje s Isusom, povjeriti se Njemu, pa i na mučnom uspinjanju na goru.
Zračimo dobrotu i ljubav Božju u ovome svijetu, hodimo zajedno, hodimo s Isusom.
N.M.