Prvo čitanje: 1 Kr 19,9.11-13
19 9Ondje je ušao u neku spilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Jahvine: “Što ćeš ti ovdje, Ilija?” 11Glas mu reče: “Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi.” Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; 12a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. 13Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: “Što ćeš ovdje, Ilija?”
Pripjevni psalam: Ps 85,9-14
85 9Da poslušam što mi to Jahve govori:
Jahve obećava mir narodu svomu,
vjernima svojim,
onima koji mu se svim srcem vrate.
10Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje,
i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.
11Ljubav će se i Vjernost sastati,
Pravda i Mir zagrliti.
12Vjernost će nicat` iz zemlje,
Pravda će gledat` s nebesa.
13Jahve će dati blagoslov i sreću,
i zemlja naša urod svoj.
14Pravda će stupati pred njim,
a Mir tragom stopa njegovih.
Drugo čitanje: Rim 9,1-5
9 1Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: 2silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. 3Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. 4Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; 5njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
Evanđelje: Mt 14,22-33
14 22I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. 23A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. 24Lađa se već mnogo stadija bila otisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. 25O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. 26A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše. 27Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" 28Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!" 29A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. 30Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!" 31Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" 32Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. 33A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!"
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Današnja čitanja donose pouku o tome: kakav je Bog? Pomažu nam da stvorimo pravu SLIKU o BOGU. Prorok Ilija u 1. čitanju, susreće Božju prisutnost u lahoru. Ilijin Bog nije poganski „bog“ koji gromovima, potresima i vatrom očituje svoju strašnu moć, nego je to Bog: mira, milosrđa, ljubavi i pravde. O takvom Bogu govori i sv. Pavao u 2. čitanju. Pavao vidi da srlja u propast njegov izraelski narod i ne može ostati ravnodušan, a jako mu je stalo da njegovi upoznaju njegova Boga. Za njih je spreman „biti i proklet“.
Što smo mi spremni učiniti jedni za druge?
Ilija je bio pravi Božji čovjek. Snagu za svoj duhovni život crpio je u samoći i molitvi s Bogom. Polagao je veliku važnost na čovjekovu nutrinu, na savjest i na srce – dobro srce. Upoznaje se s Bogom koji je „Božja dobrota i blagost.“ Poslušan je i čeka Božji glas.
Prorok Ilija ga je čekao na brdu Horeb: snažnog, olujnog i gromoglasnog, ali ga takvog nije našao. Susreo ga je u „u šapatu laganog i blagog lahora.“ Tada je morao ispraviti svoju sliku o Bogu. Nemamo pravo samo ga tražiti u znakovima silovitosti koji pokazuju da nismo gospodari života, to je samo Bog. Mnogi susreti nam naviještaju Boga: miloga, dragoga, dobroga. I trenuci šutnje su ispunjeni Božjom blizinom.
Zdenčani, kakva je naša slika o Bogu? Jesu li naši trenuci šutnje ispunjeni Božjom blizinom? Psalmista nam govori o ljubavi i vjernosti Bogu, koje donose čovjeku, mir i radost, koji su od Boga. Imat ćemo mir i radost ako idemo „stopama“ Kristovim – Božjim. Idimo po njima!
Evanđelist Matej govori o Kristovoj spasilačkoj misiji svojih učenika, na uzburkanom moru riječima: „Ja sam! Ne bojte se!“ Učenici su htjeli ostati uz nahranjeno mnoštvo, a Isus ih šalje, štoviše „prisili,“ da se prevezu prijeko. Sami bez njega. Učenici na lađi nisu samo u opasnosti. Oni su u kušnji vjere. Potrebna je čvrsta vjera koja će buditi pouzdanje u Odsutnoga, unatoč „protivnom vjetru.“
Što nam Isus poručuje: Kakav je Bog, Otac? On je blag, milosrdan, spašava i ljubi. Kakav je naš život, ovdje na zemlji? Naš je život lađa na olujnom moru.
Zdenčani, bez Boga, bez Isusa, VJERE i MOLITVE, teško ćemo proći kroz olujno more. Olujno more, olujni život, straši, ali Isus nam poručuje: „Ja sam (s vama)! Ne bojte se!“ On je uvijek blizu samo ga trebamo pozvati.
Kroz ovu zgodu evanđelist nam želi posvijestiti duboki doživljaj VJERE koji su pokazali učenici – vjere da je on doista Sin Božji. Trebamo vjerovati, vidjeti i osjećati da je kroz cijelu povijest Crkve, u njoj, živo prisutan Sin Božji, bez obzira na sve poteškoće, na sve oluje. Učimo od Isusa. Povlačimo se u OSAMU. Nakon napornog dana ostanimo sami. Način Isusova odmora je MOLITVA, učimo se i mi tako odmarati. Neka molitva bude samo naša i Božja. U molitvi nismo sami. S Ocem smo, nismo osamljeni. U osami molitve ulazi se u odnos. U najvažniji odnos!
Za molitvu u osami treba imati vremena. A je li mi imamo vremena za molitvu? Isus poziva na hrabrost. A za temelj takvoj hrabrosti nudi samoga sebe. Daje nam svoju prisutnost, svoju snagu, svoju pomoć, a posebno, svoju ljubav. Gospodine, ražari svojim Duhom sve nas Zdenčane da u svim životnim iskušenjima prepoznaju i osjete snagu tvoje prisutnosti.