Prvo čitanje: Iz 66,10-14
66 10Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! 11Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasišete i nasladite na grudima krepčine njegove. 12Jer ovako govori Jahve: “Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojenčad ću njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima. 13Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti - utješit ćete se u Jeruzalemu.” 14Kad to vidite, srce će vam se radovati i procvast će vam kosti k`o mlada trava. Očitovat će se ruka Jahvina na njegovim slugama i gnjev nad neprijateljima njegovim.
Pripjevni psalam: Ps 66,1-7.16.20
66 1Zborovođi. Pjesma. Psalam.
2Kliči Bogu, zemljo sva,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.
3Recite Bogu: “Kako su potresna djela tvoja!
Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju.
4Sva zemlja nek` ti se klanja i nek` ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!”
5Dođite i gledajte djela Božja:
čuda učini među sinovima ljudskim.
6On pretvori more u zemlju suhu
te rijeku pregaziše.
Stog` se njemu radujmo!
7Dovijeka vlada jakošću svojom,
oči mu paze na narode
da se ne izdignu ljudi buntovni.
16Dođite, počujte, koji se Boga bojite,
pripovjedit ću što učini duši mojoj!
20Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,
naklonosti ne odvrati od mene!
Drugo čitanje: Gal 6,14-18
6 14A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. 15Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego - novo stvorenje. 16A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega - mir i milosrđe! 17Ubuduće neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove! 18Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen
Evanđelje: Lk 10,1-12.17-20
10 1Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. 2Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. 3Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. 4Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. 5U koju god kuću uđete, najprije recite: `Mir kući ovoj!` 6Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. 7U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću." 8"Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi 9i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: `Približilo vam se kraljevstvo Božje!` 10A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 11`I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!` 12Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu." 17Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" 18A on im reče: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. 19Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. 20Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima."
Razmatranje za duhovnu izgradnju Zdenčana
Ovo razmišljanje radim na temelju događanja u Zdencu Milosrđa. Zdenac odlazi u kuće i gradove, gdje Isus nije još došao, a želi doći i nastaniti se, i graditi Kraljestvo svojeg nebeskog Oca u srcima ljudi i među ljudima.
Prvo čitanje. Dugogodišnje iskustvo robovanja u Babilonu sa svim zlim posljedicama preraslo je u zajedničko raspoloženje i uhvatilo korjene pesimističkog mentaliteta. Nekada je narod mislio da će samim povratkom u Jeruzalem automatski biti mir , radost i veselje. Zatekli su grad opustošen, razrušen. Sve treba ispočetka raditi i graditi. Njih je malo. Zaboravljali su da su oni i njihov povratak jedna karika u Povijesti Spasenja kojom Bog upravlja.
Izajija govori riječi utjehe i ohrabrenja upravo njima koji su se vratili iz Babilonskog sužanjstva u sveti grad Jeruzalem. Bog ga nadahnjuje da pozove narod na radost, nadu i povjerenje u Jahvu. Prorok slikovito opisuje kako će uskoro izgledati i koji će osjećaji vladati u svetom garadu: mir kao rijeka, bogatstvo naroda, Božja blizina i zaštita.
U svijetlu ovog čitanja iznosim prvi mjesec mojeg ovogodišnjeg boravka u Venezueli. Opustošenost od svega osnovnog potrebnog za golo preživljavanje, bez hrane, vode i lijekova, bez odjeće, obuće i sigurnosti, uzrok je dugogodišnjeg pesimizma, pasivnosti i svake vrste nasilja u toj lijepoj, bogatoj i plemenitoj zemlji. Ta situacija u volonterima Zdenca uzrokovala je pesimizam i beznađe. Ugasila radost i nadu da mogu nastaviti sa radom u Odgoju u solidarnosti. Bez kuće, okupljala se mala grupica u dnu ulice, uz zid groblja. Druge dvije grupe sastajale su se na igralištu kako bi kroz nogomet održali kontinuitet.
Devetnica Duhu Svetom zapalila je novu radost i potakla volju za nova poduzimanja gdje će Gospodnja slava biti na djelu. Istovremeno smo tražili nove prostore gdje bi okupljali djecu i stvarali duhovnu obitelj povezanu venama Kristove krvi i silom Duha Svetoga.
Novi volonteri, puno siromašne djece, novi suradnici pribrajali su se maloj grupici postojećih volontera i djece. Neumorno, zajedničko zalaganje molitvom i radom svih, sve više je stvarao novu atmosferu mira, radosti, punilo stolove hranom i vodom. Novi izgled i osjećaj govori o ispunjenoj nadi da Bog kraljuje i sve vodi.
Isus: Molite Gospodara žetve da radnika pošalje u žetvu svoju.
S Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa
Za duhovni rast Zdenčana
Evanđelje sažima period od okupljanja 72 učenika, njihovu pripremu da idu po gradovima i selima do povratka iz misija. Trebaju pripremiti ljude za Isusov dolazak.
Ova 72-a učenika su prošireni krug Isusovih učenika- volontera koji se odazivaju s vremena na vrijeme za provedbu neke veće akcije. Oni kao da nisu stalno s Isusom poput 12-orice. Zdenac bi ih nazvao volonterima.
Isusove su upute detaljne i jasne.
Motivira ih izjavom da je Božja žetva velika ali je malo njegovih radnika. Time ih smješta u malen broj Gospodarevih radnika. U njima budi osjećaj sreće jer su od Boga izabrani da „žanju“ Njegovu njivu. U njihovim glavama prestaju biti „obični“. Postaju bogoliki jer Božje stvari rade po Isusovim uputama u svrhu njegova dolazaka. Oni su njegovi misionari. Još im preporučuje da mole Gospodara za nove žeteoce.
Zatim im kaže: „IDITE!“ Ova kratka riječ diže na noge, daje krila, ispunja neustrašivošću, otvara nove horizonte, ne mjeri vrijeme . Ona je „motor“ ugrađen u srce a snaga joj je Duh Sveti koji je stalno dinamizira.
Nastavlja : „Evo šaljem vas kao janjce među vukove.“ Krotke, bezazlene, razigrane, vesele, jednostavne. Među vukove: svijet je krvoločan, okrutan, traži samo svoj interes, prikrada se da prevari, svladava i pokorava silom. Hrani se „janjcima“ .
Ne nosite sa sobom ništa. Prepustiti se Božjoj providnosti. Potrebe hrane, odjeće, noćenja i svega što zatreba za preživjeti Božja su briga. Koračati u znanju da je On u svojoj svemogućnosti unaprijed sve pripremio. Radnik je vrijedan svoje plaće. Poći prazan od svih stvari je preduvjet za doživjeti Božju brigu i blizinu. Osim toga, ta materijalna ne osiguranost nas osposobljava imati svu pažnju i vrijeme usmjereno na pripremu ljudi za Isusov dolazak. Uz to im dati priliku da iskažu svoju pomoć kroz hranu, piće, odmorište, odjeću Isusovim učenicima. Na taj konkretan način se povezuju i aktivno uključuju u iščekivanju Isusova dolaska. Stvara se dobro raspoloženje i anticipira se dobrodošlica Isusu i njegovu naučavanju.
Ne pozdravljati putem, ne ostajati u kući u kojoj nema želje za pozdravom mira, ne udaljiti se od svrhe putovanja i ne zaplitati se u zamke „vukova“. Velikim ljudskim mudrovanjem , diskusijom, dokazivanjem i filozofiranjem malo tko i nitko nije povjerovao u Božju bezuvjetnu ljubav.
U kućama mira jedite i pijte što vam ponude. Liječite bolesnike u gradu koji vas primi. Iako nisu bili od dvanaestorice učenika ovi 72-ica su imala Isusovu moć liječenja i naviještanja Kraljevstva Božjeg.
Nakon povratka s puta i snažnih doživljaja od toga da su im se pokoravali zlodusi i da su čudesno ozdravljali bolesnike, pričali su Isusu zaneseni udivljenjem i postignutim uspjesima.
Isus im ukazuje da je jedino vrijedno radosti znanje da su im imena zapisana na nebu.
Na nebu su sinovi u Sinu, vječni u Ocu , rođeni od Duha Svetoga.
Ovu svetu nedjeljnu misu slavimo u znaku spoznaje da su nam imena zapisana na nebu. Od vječnosti dobri Otac je u svoju knjigu Života upisao ime svakog sina čovječjeg, rođena od žene u vremenu i prostoru zvijezde Zemlje. Milijuni nerođenih zapisani su i žive u Očevim stanovima na Nebu.
U tu knjigu naši roditelji i kumovi su podcrtali naša imena sakramentom krštenja i jamstvom da će nas u svijetu vukova odgajati kao Božje jaganjce.
Odabirom zvanja milosrđa kroz duhovni napredak u sinovskom raspoloženju i radeći čine milosrdne ljubavi konkretnim ljudima, pripremamo put Isusu da donese svoje Kraljevstvo mira i ljubavi u ljudska srca, u gradove i sela naše Hrvatske i svakog kontinenta.
Radost je naša u Gospodinu i njegovu poslanju nas da budemo njegov Zdenac Milosrđa.
S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa