Prvo čitanje: Ez 2,2-5
2 2I uđe u me duh, kako mi progovori, te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše. 3I reče mi: “Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. 4Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod! 5I poslušali oni ili ne poslušali - rod su odmetnički - neka znaju da je prorok među vama.
Pripjevni psalam: Ps 123,1-4
123 1Hodočasnička pjesma.
Oči svoje uzdižem k tebi
koji u nebesima prebivaš.
2Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara
i oči sluškinje u ruke gospodarice
tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega,
dok nam se ne smiluje.
3Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama
jer se do grla nasitismo prezira.
4Presita nam je duša
podsmijeha obijesnih, poruga oholih.
Drugo čitanje: 2 Kor 12,7-10
12 7I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. 8Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče: 9"Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje." Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. 10Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.
Evanđelje: Mk 6,1-6
6 1I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. 2I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? 3Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega. 4A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu." 5I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. 6I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Bog je čovjeku dao najviši stupanj slobode i pravo izbora u svakom trenutku življenja. Prihvatiti Božju riječ znači izabrati najbolji put za sebe od sada do vječnosti ili ne prihvatiti je na vlastitu propast.
Ezekiel čuvši Božji glas, odaziva se. Zna da ga Bog šalje sinovima Izraelovim, ali njegov je zadatak delikatan. Mora govoriti narodu odmetničkom, sinovima tvrdokornog pogleda i okorjela srca. Slobodna poslušnost je odgovor Božjem glasu. Proročki poziv i poslanje proroka Ezekiela je teško i beznadno. Boji se da sve to neće imati smisla i neće donijeti nikakve plodove ali on je istovremeno svjestan da mora poslušati i prenijeti narodu Božju riječ. Ezekiel šalje narodu Božju riječ, a koliko će ona imati odjeka u narodu ovisi o svijesti pojedinca.
Apostol Pavao, čovjek izvanredne nadarenosti, pun milosti Božje u isto vrijeme ima "trn u tijelu", neka gadna bolest koja mu ometa vršenje službe. Moli Gospodina da ga oslobodi od toga a On ga tješi govoreći mu da je dovoljno što je u milosti Božjoj. Pavlu to da dodatnu snagu pa uživa u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Isusa Krista. Kaže:"Kada sam slab onda sam jak".
Ezekiel, Pavao, pa i sam Isus Krist imaju problema sa narodom koji je neposlušan Božjoj riječi.
Naš zadatak u Zdencu je naviještati Božju riječ gdje god da se nalazimo i zahvaljivati Gospodinu za svaki križ koji nosimo na tom putu.
Evanđelje nam donosi značajan događaj. Isus se vraća u svoj zavičaj Nazaret. Dolazi sa svojim učenicima kao učitelj. Bila je subota kada poče učiti u sinagogi. Slušaju ga i čude se, duboko u sebi, koliko mudrosti ima u njegovim riječima. Ali ne žele mu priznati snagu i moć koja se očituje tu pred njima. Oni vjeruju da Bog čini velika djela preko svojih proroka i da će Veliki Prorok kojeg očekuju to ostvariti. Isus je za njih običan čovjek jer znaju njegovo podrijetlo. Mnogi ga slušaju preneraženi. Postavljaju pitanje odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nazarećani Isusa prihvaćaju kao čovjeka , a ne kao Boga.
Isus se čudio njihovoj nevjeri te nije učinio ni jedno čudo, osim što je ozdravio nekoliko nemoćnika. Odatle i poslovica: „Nitko nije prorok u svom zavičaju“.
Nazarećani smo tako često i mi. Doživljavamo Isusa često kao čovjeka koji se miješa u naš privatni život, a mi ga želimo urediti bez njega.
Tek kad nastanu nevolje, one nas tjeraju da ga tražimo kao Boga kome je sve moguće i kojem dozvoljavamo da uđe u naš život na velika vrata i odmah da se dogodi čudo. Teško bi bilo odrediti našu nevjeru, a ona je Bogu itekako poznata. Vapijemo prema Bogu da umnoži našu vjeru...
Marija, volonterka Zdenca
Što se tiče čitanja od ove nedjelje - svi su nam „junaci“ bliski:
- Ezekijel-koji postaje prorok iako ne vidi perspektivu svom zadatku (jer što vrijedi govoriti narodu „tvrde šije˝ (bio on Židovski ili Hrvatski) ako svi idu u drugom smjeru).
- Razmatrajući Pavla i njegov „trn“... mislim se kako smo mi ljudi skloni sebe ili one kojima se divimo smatrati savršenima. Svetima. To je doista vrhunska zamka. Jer postavljajući ljude na pijedestal radimo od njih (ili od sebe) bogove. Što je onda moj „trn“? Ego, neumjerenost, oholost, nesposobnost... I Bogu hvala što to vidim. Bogu hvala da se ne uzoholim. Ta, što sam ja u stanju sama napraviti? Ništa! To najbolje pokazuje onaj dio mog života u kojem sam najmanje živjela uz Boga. A sada kada znam da se snaga u slabosti usavršuje samo mogu Bogu reći: evo ti moje ruke, moje noge, moje srce i glavu. Napravi nešto s tim i od toga, jer ja sama samo znam sijati sve veći nered u ovom svijetu. Ti si Snaga, ja sam Slabost – usavrši me.
- Isus u svom zavičaju. Poznajem obje strane ove priče. Prva je ona u kojoj ja znam sve o ljudima koji su prošli kroz moj život. Oni me ne mogu iznenaditi - jer ja ih poznam bolje nego što oni sebe poznaju i neću im dopustiti da me iznenade (Prorok bi rekao „kakva ispraznost i pusta tlapnja“). Negdje sam zamrznula te ljude u svom srcu i ne dopuštam da mi ispliva ljubav za njih. Druga strana priče je da ljudi isto tako ne dopuštaju meni da ih iznenadim. Ne dopuštaju da im pokažem nešto novo, da im ukažem na Istinu i Ljubav. Najteže je s onima koji te poznaju. Njih je najteže iznenaditi, njih je najteže otvoriti, njih je najteže mijenjati. Ili barem natjerati da te saslušaju, a ako li slušaju - da te doista i čuju...
A Zdenac? Zdenac je sve. Zdenac je Ezekijel u ovoj priči (jer poslani smo naviještati Radosnu vijest razočaranom narodu, narodu „tvrde šije“). Zdenac je Pavao jer je sastavljen od ljudi koji trebaju prihvatiti svoju nesavršenost baš kao i nesavršenost ostalih unutar Zdenca. Zdenac je Isus jer najteže je mijenjati - naše najbliže. Tješimo se. Snaga se u slabosti usavršava. Bogu hvala na tome.
Suzana