Prvo čitanje: Post 2,7-9 3,1-7
2 7Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. 8I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. 9Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
3 1Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" 2Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. 3Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: `Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!`" 4Nato će zmija ženi: "Ne, nećete umrijeti! 5Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo." 6Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. 7Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.
Pripjevni psalam: Ps 51,3-6.12-14.17
51 3Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
4Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
5Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
6Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan ćeš biti kad progovoriš,
bez prijekora kada presudiš.
12Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
13Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
14Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
17Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja naviještati hvalu tvoju.
Drugo čitanje: Rim 5,12-19
5 12Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt... 13Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. 14Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći. 15Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. 16I dar - to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem. 17Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po Jednome, Isusu Kristu. 18Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život! 19Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.
Evanđelje: Mt 4,1-11
4 1Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. 2I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. 3Tada mu pristupi napasnik i reče: "Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom." 4A on odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta." 5Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama 6i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen." 7Isus mu kaza: "Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" 8Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu 9pa mu reče: "Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš." 10Tada mu reče Isus: "Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!" 11Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Ušli smo u KORIZMU! To je vrijeme Crkvene godine od šest tjedana priprave za najveći blagdan kršćanstva, za USKRS. Korizma počinje s Pepelnicom ili Čistom srijedom, a obuhvaća šest korizmenih nedjelja, 40 radnih dana. To je najintenzivnije vrijeme crkvene godine. Uzor
korizmenog vremena je Isus Krist koji se – kroz četrdeset dana – pripravljao na svoje mesijansko djelovanje, POSTOM i MOLITVOM, u pustinji.
Glavna misao misnih čitanja je KUŠNJA. I Isusa, Zloduh iskušava na njegovoj četrdesetodnevnoj pripravi u pustinji, ali, po Matejevu evanđelju, Isus izdržava – ne podliježe nijednoj kušnji. Reći ćemo: „Isus to može, jer on je Sin Božji, on je Bog!“ Sigurno je da je i njemu bilo teško; biti gladan, ne klanjati se časti i ne prihvatiti vlast. A što je s čovjekom?
Otklanjajući iskušenje u pustinji, Isus prihvaća sudbinu Sluge, a ne položaj bogatog, moćnog i
osvajačkog kralja. Gdje se čovjek jasnije opredjeljuje za duhovni život, tu je i đavao jače na djelu. Valja računati s tim i kroz ovu korizmu. Oduprimo se đavlu s Kristom!
Treba nam čvrsta vjera u Isusa Krista i njegova snaga da se zaštitimo od Zloga.
Korizma je vrijeme da promislimo tajnu i smisao vlastitog postojanja. To je provjera naše životne aktivnosti, našega puta, na kojem ima puno sumnji, iskušenja, slabosti i padova.
„Bog stvori SVE: svemir, zemlju i sve što je na njoj. U početku Božjega stvaranja pojavljuje se i čovjek. Čovjek je VRHUNAC Božjega djela. Za njega je sve drugo stvoreno. Sa svim stvorenim čovjeka veže „prah zemaljski,“ ali s Bogom ga veže „dah života“.
Prvi ljudi, Eva i Adam, nisu se mogli oduprijeti Zloduhu nego su pojeli „zabranjeno voće.“ Nakon toga su „otkrili“ i „spoznali“ svu svoju ljudsku krhkost, svoje duhovno siromaštvo, svu bijedu i golotinju, pa su se od stida što su to učinili pokušali sakriti od Boga. Nisu htjeli prihvatiti stvarnost postojanja u kojem je Stvoritelj iznad svega i iznad njih. Sebe su pokušali izjednačiti s Bogom. Tako su izgubili SVE, a posebno ŽIVOT. Dobili su GRIJEH i SMRT.
„Tada se obadvoma otvore oči i spoznaju da su goli.“ Što je dobro, a što je zlo određuje sam Bog, Otac – Stvoritelj. A ljudi po Božjem zakonu mogu odrediti dobro i zlo po svojoj savjesti.
Čovjek griješi, a samo Bog oprašta. Kad Bog oprosti, nastaje „novo stvaranje: „Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!“
U Kristu se pojavljuje novi „tip“ čovjeka i s njim spasenje, za SVE: „novi čovjek“ – „novo čovječanstvo.“ Pavao tvrdi: „Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici, tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.“ Posljednja Pavlova tvrdnja glasi: SPASENJE je u Kristu veće i blagotvornije nego sveukupni čovjekov pad. Isusova poslušnost je slobodni čin ljubavi.
Glavna misao današnjih, misnih čitanja je KUŠNJA – odoljeti kušnji ili ne odoljeti. A, zašto pustinja? Pustinja je prostor neprikladan za ljudski boravak. U pustinji se čovjek nalazi pred neomeđenim nebom, pred pijeskom i pred samim sobom. Nema zelenila, hrane, ni vode, osim slučajnih oaza. Zbog toga pustinja fascinira i ujedno plaši.
U pustinji čovjek, nije sam, on je pred Bogom. To je direktni susret s Bogom, a taj susret je redovito obilježen KUŠNJAMA. Tek kad je čovjek u nemilosti, u mukama, onda dolazi na vidjelo njegova otpornost i izdržljivost.
Zdenčani, korizma nas želi upozoriti da smo na putu. Cijeli naš život je „jedna“ korizma. To je dug put koji nije lak. Ima sumnji, iskušenja, slabosti i padova. Moramo se znati boriti, biti spremni na kušnje. Treba pripremiti DUH na svako dobro u kušnjama. Povlačimo se u osamu Molimo, Molitvom hranimo svoj duh.
Isus nam živim primjerom pokazuje kako se boriti protiv kušnji i napasti, Božjom Riječju. Božja je riječ temelj svakog života.
Isus nosi u sebi sigurnost da je Sin Božji i da je Bog njegov dobri Otac i za to ne treba dokaza. On ne želi iskušavati Gospodina. Ali, mi nismo tako čvrsti i odani. Mi ga često iskušavamo. Često sumnjamo da nas Bog ljubi. Htjeli bi svakog dana neke čudesne i opipljive dokaze Njegove ljubavi.
Isus, pobjeđuje napasnika. To je osobna pobjeda Isusa, to je otkupiteljski čin kojim Isus za sve nas pobjeđuje ZLO i ZLOGA. To je jamstvo našeg duhovnog rasta i pobjede.
Onoliko koliko se sjedinimo s Isusom, u hodu za Njim, toliko smo sigurni i zaštićeni od Zloga. Bez Njega ne!
Zdenčani molimo, da ne padnemo pod iskušenjima ovozemaljskih ugodnosti i shvatimo kako čovjek ne živi samo o kruhu nego i o svakoj Božjoj Riječi. Neka ovaj četrdesetodnevni hod kroz korizmu bude naš rast u vjernosti Duhu.