Svako djetinjstvo je ispunjeno snovima, željama, idejama, maštanjima o stvarima koje nam kad odrastemo postanu tako smiješne i beznačajne.
No kad s jedanaest godina maštaš o biciklu, skupljaš sav džeparac i svaku dobivenu kunu da bi jednog dana kupio baš onaj plavi koji si vidio u izlogu, taj bicikl je ostvarenje svih tvojih snova.
Svatko od nas je jednom davno htio nešto poput tog bicikla – autić, lutku, susjedov motor, paketić onih finih bombona koje smo jeli kod prijatelja... I dali bi sve za to. A kad bi nas netko upitao da li bismo se odrekli tog toliko željenog predmeta da nekog drugog usrećimo?
Jedanaestogodišnji dječak Marijan sanjao je o biciklu. Kune su se skupljale i skupljale, maštalo se o prvom kočenju i mijenjanju brzina. Nakon dugo vremena, novac je skupljen, bicikl je čekao.
No nešto se ispriječilo između Marijana i bicikla. Gledajući televiziju, naš dječak je „naletio“ na jedan film – Zaboravljena siročad, u kojem je prikazan život djece u Tanzaniji koju su volonteri Zdenca posjetili i sirotišta kojima pomažu.
Bicikl? Rijetko koje dijete u sirotištu zna što je to. Njihove igračke su stare krpe i zemlja. Slatkiši? Njihov slatkiš je kukuruzno brašno koje jedu svaki dan. Vidjevši život svojih vršnjaka u Tanzaniji, Marijan nije dugo razmišljao.
Odlučio je sav novac skupljen za kupnju dugo željenog bicikla pokloniti njima – svojim dalekim prijateljima kojima je potrebna pomoć i čiji snovi su daleko od bicikla, lutaka i slatkiša. Marijan se uz majčinu pomoć javio udruzi Zdenac sa željom da svoju ušteđevinu pokloni za pomoć djeci u Tanzaniji.
„U ovom životu mi ne možemo činiti velike stvari, možemo samo činiti male stvari s velikom ljubavlju“ , riječi su blažene Majke Tereze. No te male stvari su upravo velike zbog te ljubavi.
Što za jedanaestogodišnjeg dječaka znači odreći se dugo skupljane ušteđevine kako bi pomogao prijateljima u dalekoj Tanzaniji, nego veliko djelo velike ljubavi.
Ovim putem zahvaljujemo Marijanu što nas je bez ijedne riječi naučio što je to solidarnost i pokazao koliko malo srce može biti veliko...