Izgradnja Kraljevstva Božjega

s.Ljilja Lončar, predsjednica Zdenca sa volonterima Mirjanom Iličić i Draženom Bosak na misiji su Matakuze u Mozambiqu, prisustvovali su puštanju u funkciju, pumpi za vodu u mjestu.

Zdenac koji život znači

 Dan smo započeli Svetom Misom u 6.30, u fratarskom kapeli koju je biskup predvodio za nas. Nakon doručka krenuli smo na put za Macupulaneu, gdje je naš projekt - Zdenac u Mozambiku, projekt za vodu koji smo došli obići.

Iscrpljeni, ali zadovoljni

Sa puno radosnog iščekivanja krenuli smo na prvo misijsko putovanje u Mozambique. Od Zagreba, preko Istanbula, do Johannesburga pa konačno do Maputa. Let je bio dug...

Životna priča dječaka Charlesa iz misije Ujewa

Charlesa sam upoznala 2011. godine sasvim slučajno. Sjedio je pred kućom Zdenca na misiji u Ujewi, svako jutro u istoj majici i držao je bilježnicu u rukama u kojoj je netko napisao: „Ja sam siroče, pomozite mi.“

Djeca, mladi i volonteri Zdenca Pozo i Aljibe s radošću su proslavili misijsku nedjelju, slaveći Gospodina i zahvaljujući za sve njihove dobročinitelje...

O jutarnjoj molitvi ovisi vrijednost dana

Kroz sve dnevne aktivnosti, nastojim zadržati unutarnju povezanost sa Duhom Svetim, moleći ga za mudrost riječi, raspoznavanje i odluke za sebe

Biti ultimo tj. zadnji, je moje iščekivanje dolaska malog Isusa u Betlehemsku špilju. Marija i Josip nisu došli na vrijeme u gostinjac. Bili su " zadnji" i potražili su svoj smještaj među Zadnjima; pastirima i životinjama. Božić je biti Zadnji s Isusom i radi Isusa donoseći ga Zadnjima – Ultimos.

U ovo adventsko vrijeme, u iščekivanju malog Isusa, duh Božića u nama tradicionalno probudi osjećajdarežljivosti prema najpotrebitijima. Darežljivost i pomaganje bi svakom kršćaninu trebao biti stil i način života. Darujući tako malo u našim očima, zasigurno ćemo zauzvrat dobiti tako puno.

Djela koja činimo, kako uvijek valja istaknuti, i ponoviti tu veliku istinu, donosi veliku radost onima koji u Isusovo ime čine Njegova dijela, te onima koji primaju tu istu ljubav, jer takav je zakon ljubavi, kosi se svakoj ovozemaljskoj logici, a to je da se dijeljenjem množi. I svaki put, kako i u Venezueli, tako odmah i po dolasku na Kubu, vidjeti kako ljubav prožima i preobrazuje živote ljudi s kojima radimo, a u isto vrijeme i samih naših volontera koji svoje vrijeme, te teških životnih situacija iz kojih i sami potječu, neumorno i s još više žara bore se i navješćuju Božje ime kroz djela milosrđa u ovoj zemlji, na ovom izoliranom otoku gdje je upravo Kristovo ime dugo bilo jedno od zabranjenih i razlogom mnogih progona.

Duhovne obnove poput ove nam iznova olakšavaju doći do odgovora na postavljena pitanja. Duhovne obnove su prilika za Svetu ispovijed i ispit savjesti da odbacimo starog čovjek i kao nov čovjek spremno i savjesno, puni energije, krenemo ka izvršavanju svog poziva.

Dok se vrijeme odlaska s Venezuele bliži u isto vrijeme se miješaju osjećaj zadovoljstva na obujam posla kojeg smo obavile, s druge pak strane toliko je novih ideja, toliko novih stvari koje bi se mogle i trebale uvesti u naše grupe. Znajući da nikada nikome vrijeme nije išlo u prilog, pa tako ni nama, imajući to na umu, naš rad je nastavio u istom ritmu. Jednako kao vrućine koje nemilosrdno ne popuštaju iz dana u dan, tako sestra Ljilja i ja, iz dana u dan s još više snage nastavljamo utrku s vremenom kojeg je još malo preostalo.

Kako je cijeli mjesec listopad posvećen misijama, članovi Zdenca u Tanzaniji su odlučili da zadnja nedjelja u listopadu bude njihova misijska nedjelja. Obilježili su to na prikladan način kako dolikuje ovdašnjim običajima.

Naše vrijeme i naš boravak u Venezueli je vremenski ograničen. Znajući to, a u isto vrijeme imajući na umu sav obujam posla te ciljeve koje smo postavili, a koje želimo ostvariti dok smo tu, dane čini sve kraćima, a neizostavno imamo dojam na svršetku svakog dana, da je posla sve više.

Uz mnogo znoja i napora Bogu dragom hvala nastavljamo dalje. Gotovo pa nesnosne vrućine na otoku Margariti ne popuštaju. Suha zemlja i sveukupna vegetacija već duže vrijeme nalikuje kao da smo u Africi. Žeđa zemlja, žeđaju ljudi. Zemlja za vodom, a ljudi za vodom i promjenom. Sestra Ljilja i ja, kao dionici u naporu da se ta promjena dogodi, nastavili smo s radnim ritmom kojeg se ne bi posramili ni okorjeli radoholičari.