Zahvalni svim ljudima koji su surađivali i posebno kumovima koji su omogućili obrazovanje, odgoj te njihovo napredovanje. Neka ih Bog uvijek blagoslivlja.

Nastavlja Snježana sa svojim putopisom. "Oborena pogleda, tu je ako išta zatrebamo. Ne uzima ni hranu, ni vodu ni čaj, iako je nudimo. Sjedi i čeka. Ni krajičkom oka ne gleda prema stolu s hranom. Naučena je - ne jesti. Ovdje se zaista mnogo može naučiti o poniznosti i služenju."

Nekoliko je misionara iz Kolumbije, Italije i Hrvatske, koji su doživjeli tu milost da im je dano vidjeti plodove onoga što su prije toliko godina došli sijati. Ozarena lica mogli su promatrati snažnu i mnogobrojnu Crkvu u Tanzaniji, koju danas velikom većinom čine domaći svećenici. 

Anna se vraća kući, ali i mi se vraćamo - doma. Jer dom je mjesto gdje se osjećaš voljen i prihvaćen. Dom je mjesto gdje je tvoje srce radosno. Dom je mjesto gdje se osjećaš blagoslovljeno među ljudima i možeš dušom upiti ljepotu Božje Ljubavi u srcima bližnjeg. 

Dođi, gdje možeš dušom upiti ljepotu Božje Ljubavi u srcima bližnjeg. I dišeš Mir, jer primaš Mir. I živiš Radost, jer primaš Radost. Gospodin nas zove i treba SADA. U ovom danu. U ovom vremenu.

Zanima te pomaganje bližnjima ili put u daleke misijske zemlje!? Želiš biti drugačiji/ja. 

Veselje, razigranost, zajedništvo bilo je u svakom „kantunu“ kuće Zdenca. Dugo Zdenac nije odisao tolikom srećom i raspoloživosti, ali unatoć tome i plakalo se, od sreće da ima još onih koji se odazivaju Božjem pozivu i za Annu koja nam nakon godinu dana boravka u Zdencu u Hrvatskoj odlazi kući. Postala je dio nas, dio naših života, obogatila nas svojom razigranošću, oštrinom uma, spremnošću, raspoloživosti i izravnosti.

Naša ljubav je još više od toga, nije omeđena granicama, imamo je u izobilju. Jer u nama je živi Isus. Koji je bezgranična Ljubav.  Zato možemo dati i više. 

Surovost života odražavala se na njihovim licima, obući i odjeći.

Svojim kumovima djeca su zahvalila pjesmom i jedna učenica u ime svih još jednom zahvalila i svjedočila koliko im je naša pomoć potrebna.

 Na Božji poziv odgovorile su Marija Radočaj i Ana Papac. Marija i Ana idu na misiju Zdenca u župu Ujewa, Tanzanija, gdje Zdenac djeluje već 14 godina.

Emocije koje su nas pratile u igrama su isključivo radost. Ljutnji nije bilo mjesta, prepoznavali smo je i nismo dopuštali da upravlja s nama. Učili smo se priznavati slabosti i truditi se biti što bolji, drugima čestitati ako izgube.

Rezali smo, lijepili, šivali, razvijali svoju kreativnost, spretnost, maštu i finu motoriku, ali najviše od svega smo uživali i zabavljali se izrađujući naše kreativne radove!

DOĐI na DRUŽENJA U ZDENAC, od 26. lipnja do 30. lipnja. Upoznaj nove prijatelje, nova iskustva, nove spoznaje...