Siromaštvo, niska razina obrazovanja, nedostatak zaposlenja i socijalna nesigurnost ugrozili su cjelokupno stanovništvo Ekvadora.
Nesigurnost u svim segmentima života predvodnik je društvene zabrinutosti. Glavni problemi u zemlji su nesigurnost i kriminal.
Žalosno je kako zemlju uništavaju kriminalne bande koje su posvećene krađi na ulicama, u autobusima i unutar domova. Nema sigurnosti ni unutar ni izvan kuće. Ako osoba ima posao, kriminalci dolaze i ucjenjuju ih, moraju im dati veliku količinu novca da bi imali mir i radili, inače je cijela obitelj u opasnosti.
Suočene s tim, mnoge su obitelji migrirale u druge gradove ili druge zemlje poput Sjedinjenih Država. Cijele obitelji odlaze i ostavljaju svoju djecu na brigu bakama i djedovima, ili tetama i stričevima ili rođacima. Njihovo putovanje nije lako, trebaju im mjeseci da stignu na odredišta, jer pješače, rijetki putuju autobusima ili kamionima. Stavili su svoje živote na kocku. Ova stvarnost ozbiljno utječe na sve građane, mladi nemaju alternative, sveučilišta koštaju puno novca i ne mogu pronaći posao jer se od njih traži radno iskustvo. Malo je mogućnosti za pristojnu plaću jer je prevelika ponuda radnika, migranata koji su došli iz Venezuele, Perua, Kolumbije i nude svoju jeftiniju radnu snagu.
Svaki dan ima sve više siromašnih ljudi, kucaju na vrata tražeći hranu, odjeću, lijekove, cijele obitelji s djecom, koje žive na ulicama ili ispod mostova. Ljudi se prepuštaju drogama ili alkoholu.
Ovdje u gradu Quito, koji je glavni grad, imamo centar za podršku djeci od 3 do 18 godina, neki od njih pohađaju obrazovni centar, ali većina ne zbog nedostatka novca. Dajemo im pedagošku podršku dok ne uđu u obrazovni centar. Pomažemo im da naprave domaću zadaću i učimo ih u onome što im je najpotrebnije, u čitanju, pisanju, matematici. Imamo volontere, mlade ljude koji žele dati svoje vrijeme za dobrobit najugroženijih.
Održavamo sastanke s roditeljima i dajemo im obuku za obitelj. Djeci svakodnevno dajemo užinu uz pomoć dobrodušnih ljudi koji nas podržavaju za hranu. Želim zahvaliti Zdencu što nam je pomogao u hrani za našu djecu.
Zahvaljujem i Bogu što usred tolikih teškoća i patnji našeg naroda uvijek postoje ljudi koji nastoje činiti dobro.
To je trenutna stvarnost u našoj zemlji, stoga vas molim za molitvu kako bi naše vlasti bile osjetljivije na bol svog naroda.
S puno ljubavi i poštovanja i ujedinjeni u molitvi.
s. Melania Pérez, Službenica milosrđa
suradnica Zdenca
“Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; 36 gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.” Mt 25,35
Primatelj: Udruga Zdenac, Ivana Gorana Kovačića 39, 10370 Dugo Selo
IBAN: HR9023400091110984714
Poziv na broj odobrenja: 70
Opis plaćanja: Dva kruha mjesečno – trajni nalog
Više na poveznici:
https://zdenac.org/index.php/item/2925-moja-dva-kruha-15-012024