Utorak, 16.01.2024. 10:26

Opismenjavanje djece i odraslih u selu Lugelele

Udaljeno svega 18 km od naše misije Ujewa u Tanzaniji, nalazi se malo selo Lugelele. Većinsko stanovništvo ovoga mjesta čini pleme Sukuma koje je doselilo iz Mwanze, grada na sjeveru Tanzanije 1980-ih godina. Pleme Sukuma najbrojnije je pleme u Tanzaniji. Uglavnom žive u klanovima tako da unutar istog klana živi više generacija te sve poslove obavljaju zajedno. Primjerice, sin kada se oženi ostaje kod kuće kako bi povećao i proširio svoj klan. Njegov sin nastavlja taj niz i tako sve dok se ne stvori generacija koja je dovoljno snažna da osnuje drugo neovisno naselje.

Njihove glavne aktivnosti vezane su uz brigu i držanje stoke. Uglavnom drže krave, koze, ovce, magarce, kokoši i pse čuvare. Vrlo malo se bave poljoprivredom, a njihovi glavni usjevi su kukuruz, kikiriki, pšenica i krumpir. Uz meso i mlijeko, glavna hrana im je ugali kojega prave od kukuruznog brašna. Vjeruju u svoje vlastite bogove kojima se mole prije početka poljoprivrednih aktivnosti. Često odlaze vračarima i vješticama, vjerujući da će im oni pomoći. Imaju i svoj tradicionalni ples koji uz pjesmu koriste kao motivaciju dok zajedno rade, a posebno tijekom sadnje i berbe.

Dva su načina sklapanja braka kod ovoga plemena. Prvi način je da otac sinu odabere ženu iz obitelji koju smatra moralnom, a drugi način je poznat pod nazivom „CHAGULAGA MAYO“ što znači „ODABERI MENE“  u kojem se sve djevojke i mladići pozovu na jedno mjesto na kojem si izabiru bračnog druga. Govore sukuma jezik i vrlo malo swahili. Selo Lugelele daleko je od bilo kakve civilizacije, nemaju struju, vodu, ambulantu… Ono što je posebno karakteristično za ovo pleme je da više brinu o stoci nego o djeci pa im djeca često ne idu u školu, ostaju kod kuće i brinu se o stoci.

Sve je ovo bio veliki izazov za našeg Zorana Jageca i njegovu Udrugu Class by Class koji su prije nešto manje od godinu dana u ovom selu izgradili školu. Dan kada je otvorena škola bio je pravi praznik, posebice za djecu predškolske dobi koja su dobila priliku naučiti ne samo slova i brojke nego i swahili kojega moraju znati prije nego krenu u prvi razred.

Bog se za sve pobrinuo. Združio je dva dobročinitelja Class by class i Zdenac. Zahvaljujući velikodušnim donacijama ljudi iz Hrvatske, Zdenac financira troškove učiteljice koja svakoga dana dolazi podučavati djecu i odrasle u ovom selu.  Redovito ih posjećujemo, provodimo vrijeme s njima i pratimo njihov napredak, a oni jedva čekaju pokazati nam što su novo naučili.

Budući da su djeca učila sjedeći na podu, zajedno s našom volonterkom Sarom posjetile smo susjednu školu Kanioga i zamolile učitelje da im doniraju za početak nekoliko klupa. Svaki puta kada bi stigle pred školu i kada bi ugledala ova mala predivna stvorenja, tako zapuštena, vrlo često s različitim oboljenjima, kožnim bolestima i ranama na glavi, stopalima… srce bi se ispunilo nekom neobjašnjivom težinom i tugom.

Tako smo prije nekoliko tjedana zapazile djevojčicu s velikim krastama na glavi na koju su slijetale muhe. Uz pomoć donacija  iz Hrvatske i Sare koja je otvorila vrata svoga srca i primila ih u svoju kuću kako bi bile bliže bolnici, djevojčica se uspjela izliječiti.

Zdenac je odlučio i ovu djecu razveseliti i obući ih za Božić. Kako žive daleko od grada i trgovina, naše krojačice Frida, Gaudensia i Maria uzele su mjere i sašile uniforme za predškolarce i haljine za djevojčice školarke.  Dječacima smo kupile majice i traperice. Kada smo se pojavili s odjećom, njihovoj radosti i sreći nije bilo kraja. Promatrajući ih tako vesele, slušajući njihov smijeh i upijajući tu zaraznu radost i zahvalnost zbog nekoliko komada odjeće, nestala je sva ona tuga i težina iz moga srca i preplavila me radost. Radost, jer je ovoj djeci, maloj i velikoj vraćeno dostojanstvo, dana im je prilika da uče, da se razvijaju, da shvate koliko su vrijedni u Božjim očima, da nisu zaboravljeni.

Ana Papac