Tekst objavljen na portalu Book-a:

Iz misije u Tanzaniji javile su nam se Nives i Ana (book.hr)

Ono najljepše i najvrjednije u cijeloj priči je zajedništvo djece i volontera kojim već godinama odiše svaka subota u ovom malom tanzanijskom selu. Čovjek se jednostavno postidi i ostane zapanjen kada vidi više od stotinu djece koja u tišini, mirno, strpljivo i dostojanstveno, jedan po jedan pristupaju mjestu na kojemu im naše cure iz internata i drugi volonteri dijele hranu. Nije to hrana ni približno raznolika niti slična onoj koju naša djeca u Hrvatskoj jedu za doručak, ručak ili večeru. Grah, ugali, riža, mboga, komadić mesa s umakom…

Za mnoge od njih obrok u Kisimi je prvi i jedini obrok u danu.  Ništa se ne baca. Ono što ne pojedu, nose kući svojoj braći, sestrama, roditeljima. Ma koliko gladni bili prije podjele ručka ova djeca držeći se za ruke u velikom krugu zajedno mole i zahvaljuju dragom Bogu na darovanoj hrani. 

Kakvo svjedočanstvo i poduka o zahvalnosti svima nama. Nakon ručka od 14 do 16 sati naši volonteri strpljivo, predano i s ljubavlju poučavaju djecu matematiku, kemiju, biologiju, geografiju, engleski, svahili, građanski odgoj, pomažući im prevladati poteškoće koje imaju s pojedinim predmetima.

Ana Papac