Prošlo je mnogo godina od kada sam osobno bila Majčice Međugorska tvoj hodočasnik. Štovala sam Tvoje ime, ali k tebi…od Covida i mnogo prije…mnogo prepreka, nije bilo dano svladati.
Štapovi su tu, ipak šezdeseta se prešla…
Put do Splita i kad je riječ o Tebi ni suprugu nije teško tako rano do polazišta hodočasnika prevesti.
Neke samo znam, a neke ću u Hodu upoznati.
Prebrojavamo se, nismo svi. Neki trebaju ući na Dugopolju, a neki na Šestanovcu. Svako stišće krunicu u ruci ili u srcu.
Koliko je samo osoba i potreba u našim mislima. Ali obljetnica je Zdenčeve molitvene skupine, ni manje ni više deseta otkad se sastaju i na zajedničke nakane sabiru. Zbog toga prva krunica je za potrebe duha misionara onih koji su sada u Tanzaniji, svih misionara, a i skorašnji put sestre Ljilje u ovu zemlju i svih koji su na bilo koji način povezani sa Zdencom, a takvih je mnogo.
Sudjelovali smo na sv. Misi u kapeli s brojnim hodočasnicima i svećenicima iz Francuske. Koliki te Majčice traže? Iz cijelog svijeta hrle ne bi li pronašli sebe u Tebi. Neprepoznatljivo je Međugorje, ono krško, kamenito čeka putem za Podbrdo, a ovdje more hodočasnika, novih prostora za euharistiju, Križnog puta koji vodi Raspetom Isusu. Raspelo sa Isusom, ograđeno je. Ljudi strpljivo u redu kao u svim svjetskim svetištima čekaju s rupčićem da preuzmu kapljicu koja se čudesno stvara na Tvom raspetom tijelu izrađenom od mesinga i ta kap klizi Isuse k Tvom Puku, toliko žednih duša Isuse, Tebe treba…
Nakon svete mise uslijedio je ručak, ukusan možda obilan za nas hodočasnike, velika kušnja. I desert su predvidjeli. Ali onda se grupa dijeli jedan dio svjestan svojih zemaljskih i tjelesnih sposobnosti ostaje u žaru molitve u kapeli i pri Tvojim postajama, ali udružen s onima koji kreću na mjesto Majčina ukazanja - Podbrdo. Naša Blaže poput bosonogih karmeličanki uz našu Nadu vodi od postaje ovog puta svakog pojedinog otajstva. Izmjenjujemo se u molitvi i hodom idemo bliže k Nebu.
A na svetom mjestu gdje bi se možda svi trebali izuti, Tišina vlada, vrijeme je razgovora ono što samo Majka najbolje razumije. Sve Ti izručujemo, iako Ti dobro već poznaš naše boli, naše slabosti, naše ljudske ponore…Majko svrni svoj pogled…na ovu svoju dječicu…vapimo svi u svom muku…kroz neka, stiže riječ: hvala, hvala Ti…
Cijeli ružarij je izmoljen na sam blagdan Gospe od ružarija. Naš vozač dolazi po nas do Podbrda i ovaj dio koji je udružen u molitvi sa onima koji su ostali u kapeli vraća se zahvalan za pruženu snagu kroz uspon, molitvu i silazak.
Šta sve ljudske ruke mogu kad se sklope kad se Bogu daju.
I koja suza milosti na ovom putu je potekla, neka suza poteče u rijeku i razlije se cijelim svijetom.
Zahvalni Tebi Isuse na ljudima koje si uposlio organiziranjem ovog hodočašća, molimo za njihovo i naše dobro i naravno pjevamo i uzdižemo tim dušu Gospodu.
Darija Mladinić
