Započeli smo molitvom časoslova gdje smo psalme molili naizmjence na portugalski i hrvatski.
Nakon mise, uslijedio je sastanak s njim gdje smo ga obavijestili na što smo se obvezali, što radili, na koji način ćemo pomoći, isplatili mu troškove za prijevoz i karte. Uručio nam je svoje skromne poklone. Za vrijeme ručka pričali smo o potrebi manjka misionara u njegovoj biskupiji jer su župe prevelike i preopterećene npr. župa Massinga ima 72 zajednice (pokrajine), župa p. Pietra – Mapihnane – 40 zajednica (pokrajina) zbog čega se uspije posjetiti pojedinu zajednicu i slaviti svetu misu i sakramente tromjesečno. Biskup je u dva navrata posjetio Hrvatsku – svoje fratre s namjerom da traži da im oni pošalju misionare. Do sada nema pozitivnog odgovora pa ga je s. Ljilja poticala da bude uporan u traženju misionara i novčane pomoći u Hrvatskoj za pomoć svojim siromasima. Oprostili smo se od biskupa.
p. Kleofil nas je vozio do aerodroma i sa manjim zrakoplovom smo putovali do Maputa gdje nas je čekao drugi fratar koji nas je odveo u samostan odakle nastavljamo put sljedeći dan prema Hrvatskoj zajednici u Johannesburgu.
Sljedeći dan, 02.12.2018.,u 5.40 h krenuli smo na aerodrom sa mladim fratrom u velikoj neizvjesnosti hoćemo li uspjeti kupiti karte za Johannesburg. Sliječući, iz aviona, vidjeli smo neizmjeran grad koji se prostirao na jednoj ravnici i nije mu se vidjelo kraja. Ulaženjem u zgradu aerodroma ispred nas se prostiralo ogromno zdanje, rijeka ljudi koja se slijevala sa svih strana te puno prijemnih šaltera koji su svi istovremeno primali putnike koji su vrlo brzo prolazili bez ikakvih komplikacija. Bilo nam je jasno zašto su toliko dokumenata tražili za napraviti vizu jer očito tisuće i tisuće putnika dnevno ulazi u Johannesburg koji je najveća zračna luka u Africi. Bilo je više bijelaca nego crnaca. Aerodrom je okićen blještao u adventskom ugođaju.
Fra Ivica je došao po nas te nas je odveo u hrvatsku misiju, a taj dan je bila proslava 25 godišnjice blagoslova crkve. Misa je uglavnom bila na hrvatskom sa jednim dijelom propovijedi na engleskom jeziku jer neki prisutni nisu razumjeli hrvatski. Zbor je pjevao na više jezika: latinski, domorodački – zulu, engleski, hrvatski. Crkva je bila svečano ukrašena, posebno cvijećem, dvorište također. Prisutan je bio hrvatski veleposlanik Nenad Prelog.
Na kraju mise fra Ivica je pročitao tekst pergamene ugrađene u temelje crkve koju je posjetio Franjo Kuharić. Kod posvete su također bili prisutni predsjednik Franjo Tuđman i drugi uglednici (crkva sv. Jeronima). Poslije mise bilo je druženje ispred crkve sa oko 250 uzvanika . Većina prisutnih je govorila osnovni hrvatski jezik. Susreli smo neke ljude iz Subotice, druge iz Slavonije, treće iz Sinja. Neki su došli u posjetu svojim muževima koji su na privremenom radu u Johannesburgu (Vlasta iz Rijeke). Sjedili smo sa gđom Marijom, sinom i unukom koja je došla živjeti kod svoje kćeri. Sin Petar ponosan što je Mađar pričao je o povijesti, isticao mađarske prednosti; arhitekt je po struci, završio u Pečuhu, a u Johannesburgu se nada dobiti posao. Za ručak je bio švedski stol sa domaćim specijalitetima iz Hrvatske uz veliki izbor pića, hrane i kolača. Fra Ivica je išao od stola do stola, i okupljao Hrvate i Mađare u hrvatsku zajednicu.
Nakon završetka proslave fra Ivica nas je povezao u hotel, ali uz višekratna upozorenja da ne izlazimo iz hotela jer se hotel nalazi u opasnoj četvrti, iako je to centar grada. Budući da smo bili zadovoljni ručkom na proslavi ,odlučili smo preskočiti večeru. Navečer smo pisali članak za web sve do 11 h i otišli na počinak spremni za obaveze sljedećeg dana.
