To je i rodno mjesto biskupa Adriana. Putem smo svratili na ručak kod njegove rođakinje.
Kuća je odisala čistoćom i skromnim namještajem, a na stolu nas je dočekala raznolika hrana: pečena piletina, riža, manioka, mahune, mrkva, salata. Nismo očekivali tako bogat stol pa smo sve morali isprobati. Bilo je jako ukusno pa smo okrjepljeni krenuli dalje.
Ne dugo nakon toga skrenuli smo sa asfaltnog puta na crvenu zemljanu cestu i došli u župu Manguze, gdje nas je dočekao argentinski svećenik Juan Gabriel, koji je tamo misionar 4 godine. Pojasnio nam je da je župa jako velika, ima 44 zajednice, a najudaljenija je 90 km.
Nakon obilaska crkve, koja je nakon katedrale, najveća crkva u Mozambique, vl.Juan je sjeo u svoj džip, vozio ispred nas sa grupom mladih tinejdžera s kojima je ušao na sastanak zajednice. Put je bio uzak, pun trnja i drveća, pjeskovit sa strane, a vidljivost je bila smanjena. No vlč. Juan, i biskup Adriano, su uspješno "surfali" po neravnom i nepreglednom putu, uz stalno poskakivanje na sjedalima, u čemu je Mirjana posebno uživala kao malo dijete ...
Nakon uzbudljive vožnje došli smo u Macupulane. Na jednom mjestu biskup se zaustavio i pokazao nam stabla ispod kojih je završio prva tri razreda osnovne škole, a do škole je morao pješačiti nekoliko kilometara.
Ostatak osnovne škole završio je u obližnjem gradu Xai Xai, a nakon toga i krojački zanat. No, osjetio je poziv da ga Bog želi za nešto drugo, pa se pridružio u franjevački red i postao svećenik. Nakon studija u Portugalu i Belgiji, vraća se služiti svome narodu. Zadnjih 20 godina je biskup u biskupiji Inhanbsne koja je najveća biskupija u Mizambique-u.
Od škole smo se uputili prema crkvi, kroz šipražje gdje skoro nije bilo puta. Kod crkve smo zatekli grupu radnika kako marljivo rade po vrućini i završavaju radove na crpilištu za vodu, koji je Zdenac sufinancirao, zajedno sa jednom talijanskom organizacijom.
Pred nama je stajalo vodocrpilište sa dva tanka za vodu, kapaciteta 10 m3, koji se nalaze na vrhu tornjeva /radi sigurnosnih razloga). Tankovi za vodu se napune za cca 2 sata. Voditelj gradilišta pojasnio nam je sve detalje, kapacitet pumpe za vodu, sistem rada pumpe itd. Voda je sprovedena i u sakristiji crkve, no moći će je koristiti svi seljani, cca 250 kućanstava u okolici. To će svima biti velika pomoć, jer na starom plitkom bunaru, često je gužva, puno djece i poneki odrasli čekaju da voda prvo iz zemlje polako nadođe u bunar a nakon toga je borba za vodu gdje svi bacaju svoje kante u bunar ne bi li prije drugih uhvatili nešto više za sebe.
Stoga smo bili jako sretni videći novo vodocrpilište koje će biti velika pomoć lokalnom stanovništvu, da mogu puno lakše doći do vode koja život znači. Zahvalni dragom Bogu, što nas je upotrijebio da preko nas donese nadu i radost u ovaj suhi kraj, uputili smo se prema biskupovoj rodnoj kući gdje su nas pjesmom i plesom dočekali katehisti i biskupovi mještani. Nakon svega bili smo ispunjeni i zadovoljni, jer sutra nas čeka svečana Sveta Misa i blagoslov vodocrpilišta sa svim župljanima.
s.Ljilja, Mirjana, Dražen
