Palo Quemado

Palo Quemado

Pola sata vožnje od glavne prometnice krivudavim prašnjavim putem, uz prekrasne pejzaže, vode do Palo Quemada, malog sela sa velikim srcem. Središte sela krasi crkva, a uskoro će svoje zaslužno mjesto ispred dobiti i kip Sv. Marije Krucifikse. Korak po korak, tada još teško prohodnim putovima, prve sestre Službenice Milosrđa koje su stigle tu prije 28 godina, uz pomoć mještana na svojim su leđima prenosili kamen po kamen kako bi izgradili ovu crkvu.

Palo Quemado

Naše časne ostavile su ovdje svoju mladost, a nadasve ljubav i požrtvovnost, što se osjeća na svakom koraku. Mještani se sa radošću prisjećaju svake pojedine sestre, i svega što su učinile za ovo mjesto. Dva mjeseca provedena ovdje bila su dovoljna da se zaljubim u ovo mjestašce i sve što ono čini. Ugodna proljetna klima, priroda, ljudi i posebno djeca, učinili su moj boravak ugodnim i nezaboravnim. Zahvaljujući njima, moja prva tri mjeseca u Ekvadoru prošla su brzo i zanimljivo.

Palo Quemado

Zagrljaj i osmjeh djece pri dolasku u školu, i u svakom trenutku susreta te ugodno druženje sa profesorima. Smijanje, plakanje i razgovori sa curama iz internata. Vrijeme provedeno sa sestrama; misije i posjete obiteljima, druženje, razgovori,molitva…tužna i radosna svjedočanstva.

Palo Quemado

No došlo je vrijeme za povratak u moje prvotno prebivalište Cuicuno…Iako sam bila kratko dio ove zajednice, bilo mi je teško rastati se od ljudi sa kojima sam bila u doticaju. Djeca i profesori ugodno su me iznenadili priredivši oproštaj u školi, kao i časne i cure iz internata; posljednji dan mog boravka, uz tortu, svjećice i ugodno društvo, proslavili smo i moj rođendan, te se pozdravili do idućeg susreta. Jer mjesto gdje idem nije daleko, i ako bude Božja volja, u Ekvadoru sam sljedećih devet mjeseci, te vjerujem da će biti prilike za posjetu sada dragih prijatelja koje nosim u srcu…

Adriana