Cilj – sjedinjenje duše s Bogom

Sv. Ivan od Križa piše za napredne koji su ušli u stanje kontemplacije i uči ih kako napredovati na tom putu.

Aktivna noć duha

U aktivnoj noći duha, tri duhovne moći koje posjeduje čovjekova duša - razum, pamćenje i volja, čiste se i usavršavaju pomoću tri bogoslovne kreposti - vjere, nade i ljubavi, koje ih uvode u prazninu i tamu, odnosno u noć duha.

Razum se usavršuje i čisti u tami vjere, pamćenje u praznini nade, a volja u ljubavi.

Čišćenje razuma putem vjere

Da bi spoznala Boga i božanske stvari, duša mora nastojati da stavi na stranu sve što je naučila o Bogu pomoću razuma i koncentrirati se jedino na ono što nam vjera govori o njemu, jer jedino nam vjera pokazuje Boga onakvog kakav on zaista jest. Sv. Ivan od Križa vjeru naziva „tajnim ljestvama“ kojima se ulazi i prodire u Božje dubine.

Naš razum spoznaje stvari samo naravnim putem, zbog toga vjera stvara prazninu u razumu i stavlja naše razumijevanje u tamu, jer nam govori o stvarima koje ne možemo shvatiti razumskim svjetlom.

Zbog toga, duša se treba potpuno isprazniti od svega, jer spoznaje i osjećaji koje razum može dobiti iz vanjskih i unutarnjih osjetila ustvari štete duši, i to se ne odnosi samo na naravne spoznaje, nego i na nadnaravne, kao što su objave i vizije. Za sve te pojave sv. Ivan od Križa kaže da im ne treba posvećivati previše pažnje, nego se treba voditi putokazom potpunog odricanja i pustiti ih da prođu, jer niti jedna od tih stvari ne može nam poslužiti kao sredstvo za sjedinjenje s Bogom. Zato razum da bi bio sposoban za sjedinjenje s Bogom, mora ostati čist i ispražnjen od svega što spada na osjete i mora biti slobodan od svega što sam može shvatiti, jer ono što se o Bogu može shvatiti i iskusiti neizmjerno je daleko od onoga što je Bog u svojoj biti. Stoga je samo vjera primjereno sredstvo za sjedinjenje duše s Bogom, jer nam donosi istinitu i vrlo sigurnu spoznaju o Bogu.

Razum - ništa što razum može shvatiti i primiti u ovom životu, ni naravno, ni nadnaravno, ne može pomoći u sjedinjenju s Bogom, jer razum svojim spoznajama ne može shvatiti nešto što je slično Bogu. Zato da dođe Bogu razum treba težiti za tim da se postavlja u tamu, odnosno u stanje nerazumijevanja – da bude čist i prazan, jer se tako otvara Bogu za njegovo djelovanje. Kad bi se razum vodio onime što sam spoznaje i shvaća puno puta bi se prevario i zalutao bi na putu prema Bogu. Sv. Ivan od Križa kaže: „Među svim stvarima što ih ljudski razum može shvatiti, nema ljestava po kojima bi on mogao stići do uzvišene visine Božje“.

Stvorenja – među svim stvorenjima (zemaljskim i nebeskim - anđeli, svete duše) nema niti jedno koje bi neposredno sjedinjavalo s Bogom ili imalo sličnosti s njime. Iako sva stvorenja imaju Božji trag u sebi, ipak između njih i Boga nema nikakve sličnosti po samoj biti, ustvari je razlika između biti Božje i biti čovjeka neizmjerna i zato je nemoguće da razum shvati Boga posredstvom stvorenja, bilo zemaljskih, bilo nebeskih.

Vjera - Da bi razum došao do sjedinjenja s Bogom treba odabrati sredstvo koje ima s Bogom sličnosti – vjera (bogoslovna krepost - njima je izvor Bog i On ulijeva u nas te božanske darove kako bi ga po njima mogli spoznati. Cilj kreposti je sam Bog).

Razum mora ostati čist i ispražnjen od svega što se odnosi na osjete i slobodan od svega što on sam može jasno shvatiti i mora ostati u unutarnjem miru i spokojstvu i smješten u vjeri. Vjera je jedino primjereno sredstvo za sjedinjenje duše s Bogom, jer kad je duša smještena u vjeri velika je sličnost između nje i Boga. Kako je Bog neizmjeran tako nam ga vjera prikazuje kao neizmjernog. Sv. Pavao kaže: „Onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati“.

Znači, jedino se po vjeri Bog pokazuje duši u božanskom svjetlu koje nadilazi svaki razum. Zato duša što više ima vjere, više je ujedinjena s Bogom.

Priredila : Ivana Šimić