Ponedjeljak, 12.01.2015. 16:04

Što je to duhovni život? Istaknuto

Napisao
Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Duhovni život je život u Kristu i sa Kristom. Život u Duhu Svetom, u Crkvi Božjoj uz pomoć svetih sakramenata i živeći kreposno. To je onaj biser u srcima našim - Kraljevstvo Nebesko, život vječni, pečat dara Duha Svetoga...

Duhovni život je život u Kristu i sa Kristom. Život u Duhu Svetom, u Crkvi Božjoj uz pomoć svetih sakramenata i živeći kreposno. To je onaj biser u srcima našim - Kraljevstvo Nebesko, život vječni, pečat dara Duha Svetoga, rana u srcu i izvor žive vode, koji nam je darovan vjerom u Presveto Trojstvo, koju ispovijedamo, koju ljubimo i koju čekamo.

Živimo ga ne uvjetovano od vanjskih i unutarnjih pritisaka , slobodno i odgovorno pred Bogom i ljudima.

Duhovni život zahvaća sve nivoe postojanja jer je začet silom Uskrslog Gospodina i pretpostavlja suradnju između Boga i čovjeka, prožima i preobražava cjelokupnu psihofizičku i duhovnu strukturu.

Svjedoci smo da suvremeni svijet ne pridaje skoro nikakvu važnost duhovnom životu.

Nameće se pitanje što činiti i kako se boriti da i sami ne zapadnemo u tu mlakost? Naprotiv, kako biti misionari u takvoj sredini?

Možemo samo živeći iznutra prema vani, što uključuje djelovanje i ponašanje u svim okolnostima i mjestima. Dati obrazloženje svojega drugačijeg ponašanja, utemeljeno u svojoj osobnoj povezanosti s Bogom, Duhom Svetim koji u takvim situacijama nam nadahne riječi.

Živjeti sa vjerom i uhvatiti se u koštac sa svojom palom naravi, prirodom. Strah Božji i samoosuda je početak spasenja, uče crkveni Oci. Ne čekati da nam drugi svijetle, već mi biti svijetlost, praštati i pokrivati „golotinju“ svojih bližnjih.

Druge privući Bogu znači približiti im Boga. Upoznati ih sa pogubnosti grijeha kao promašaja i odvojenosti od sretnog života. Ohrabriti ih Božjim milosrđem i strpljenjem, sve praštajućom ljubavlju.

Često puta bavimo se sobom na pogrešan način. Egoističan, udovoljavajući svojim strastima i slabostima, opravdavajući svoju nemoć, utapajući se u kolotečini svakodnevnice i robujući duhu vremena.

Baviti se sobom na pravi način potrebno je izbistriti oči srca, koje gledaju u vječnost, i hrani se tom ljepotom. Imati petlju ući u borbu sa sobom, đavlom i svijetom. To je askeza. Tako umiremo grijehu a živi u nama Krist.

Potrebno je imati povjerenja u Boga da neće dopustiti nešto što ne možemo nositi, znati pravila borbe, proučavati sv. Pismo i životopise svetaca, da imamo vrijeme smirivanja pred Bogom, da neprestano molimo. Sve to nam daje snagu i polet i borba je laka, pobjeda je sigurna.

Cilj molitve je dobivanje Duha Svetoga. Sve više se otvarati i slušati, činiti ono na što nas Duh potiče.

Priredila s. Ljilja

 

Pročitano 6585 puta Poslijednja izmjena dana Ponedjeljak, 06.04.2015. 22:37