Sine, uči od mladosti svoje, prigrli pouku, pa ćeš do svojih sjedina nalaziti mudrost. Sir 6,18
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Duhovi - nedjelja Pedesetnice - 19. svibnja 2013.
Prvo čitanje: Dj 2,1-11
2 1Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. 3I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. 5A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. 6Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. 7Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? 9Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, 11Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja."
Pripjevni psalam: Ps 104,1.24.29-31.34
104 1Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
Jahve, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom,
24Kako su brojna tvoja djela, o Jahve!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
29Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže;
ako dah im oduzmeš, ugibaju
i opet se u prah vraćaju.
30Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.
31Neka dovijeka traje slava Jahvina:
nek` se raduje Jahve u djelima svojim!
34Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Jahvi.
Drugo čitanje: 1 Kor 12,3-7.12-13
12 3Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom. 4Različiti su dari, a isti Duh; 5i različite službe, a isti Gospodin; 6i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. 7A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. 12Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. 13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.
Evanđelje: Iv 20,19-23
20 19I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. 21Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." 22To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. 23Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!
Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!
Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!
Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i u vijeke. Amen.
- Pošalji Duha svojega i postat će.
(Aleluja)
- I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)
Pomolimo se. Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjesi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
7. Uskrsna nedjelja - 12. svibnja 2013.
Prvo čitanje: Dj 7,55-60
7 55Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu 56pa reče: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu." 57Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. 58Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. 59I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!" 60Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to reče, usnu.
Pripjevni psalam: Ps 97,1-2.6-7.9
97 1Jahve kraljuje: neka kliče zemlja,
nek` se vesele otoci mnogi!
2Oblak i tama ovijaju njega,
pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.
6Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.
7Nek` se postide svi što likove štuju
i koji se hvale kumirima.
Poklonite mu se, svi bozi!
9Jer ti si, o Jahve, Svevišnji
nad svom zemljom,
visoko, visoko nad bozima svima.
Drugo čitanje: Otk 22,12-14.16-17.20
22 12"Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!" 13"Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! 14Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! 16"Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica." 17I Duh i Zaručnica govore: "Dođi!" I tko ovo čuje, neka rekne: "Dođi!" Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava! 20Svjedok za sve ovo govori: "Da, dolazim ubrzo!" Amen! Dođi, Gospodine Isuse!
Evanđelje: Iv 17,20-26
17 20Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: 21da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. 22I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - 23ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. 24Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. 25Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. 26I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Ove nedjelje sva tri misna čitanja usko su povezana. Prelijevaju se jedno u drugo, nadograđuju se, ogledaju se poslanice u evanđelju a evanđelje u poslanicama što se konkretiziralo kroz slavno mučeništvo Stjepana i predujmom jedinstva s apostolom Pavlom koji je bio čuvar haljina mučitelja.
Jako je važno zapaziti da je Stjepan pun DUHA SVETOGA.
U Stjepanu nije ostalo mjesta običnoj ljudskoj naravi, koja se boji tjelesne smrti, neprijatelja, osuda, vlasti, bolova, gubitaka, odbačenosti … Stjepan je čovjek preobražen Duhom, pročišćen ognjem i usavršen služenjem kod stolova.
Duh mu otvara oči duše da vidi nebo otvoreno gdje Sin čovječji stoji u slavi s desna Bogu. Ovo viđenje se događa za vrijeme Stjepanova uhićenja, optužbi, vikanja i galame optužitelja. Oni viču iza glasa. Od svoga vikanja i uzburkanih emocija ne čuju svjedočenje Stjepana. U toj gužvi vuku Stjepana izvan grada, isto kao Isusa. Vidimo rulju kako odlaže svoje gornje haljine do mladića Savla koji je pristao da se Stjepan kamenuje.
Stjepanova molitva prije nego je usnuo podudara se s Isusovom molitvom na križu. Snagom Duha Svetoga su izrečene. Stjepan moli:“ Gospodine Isuse , primi duh moj.“ Zatim rušeći se pod udarcima kamenja viče svom jačinom: „Gospodine ne uzmi im ovo za grijeh!“ Isusova molitva na križu je: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.“ Kršćanin u mjeri svoje ispunjenosti Duhom Svetim usmjeruje svoje pogled na nebesko, neprolazno.
U svakoj mučnoj situaciji izazvanoj radi nasljedovanja Krista pred svojim očima gledaj svoga Učitelja koji govori:“ Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom je …“, „Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak !“… Stjepanovo viđenje i slušanje ovih Isusovih riječi daje smisao i snagu za mučeničku smrt i praštanje neprijateljima.
Evanđelje nam donosi Isusovu molitvu za sjedinjenost između učenika i Presvetog Trojstva. Između onih koji će povjerovati propovijedanju učenika i sami postati po Riječi učenici učenika. To je Stjepan i svi „Stjepani“ koji su u svijetu upoznali silu imena Isusova i u kojima se nastanila ljubav kojom je Otac ljubio Sina.
Ljubav Božja razlivena u srcima svjedoka milosrđa stvara jedinstvo
S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa
6. Uskrsna nedjelja - 5. svibnja 2013.
Prvo čitanje: Dj 15,1-2.22-29
15 1Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: "Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti." 2Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja. 22Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. 23Po njima pošalju ovo pismo: "Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!" 24"Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, 25zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, 26ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. 27Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. 28Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: 29uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!"
Pripjevni psalam: Ps 67,2-3.5-6.8
67 2Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
3da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!
5Nek` se vesele i kliču narodi,
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.
6Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
8Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!
Drugo čitanje: Otk 21,10-14.22-23
21 10I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, 11sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; 12okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. 13Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. 14Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih. 22Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov - i Jaganjac! 23I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac!
Evanđelje: Iv 14,23-29
14 23Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. 24Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. 25To sam vam govorio dok sam boravio s vama. 26Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. 27Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. 28Čuli ste, rekoh vam: `Odlazim i vraćam se k vama.` Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. 29Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Djela apostolska u prvom redu opisuju razvoj kršćanskih zajednica izvan Judeje. U centru pažnje su odnosi između vodećih apostola, starješina, pokrštenih židova, obraćenih pogana, pobožnih žena i drugih vjernika pripadajućih zajednica.
Često su bili sukobi među vodećim ljudima radi dvojbi između; kako ostati vjerni Mojsijevim zapovijedima i novom Isusovu naučavanju. Što je važnije? Kako to dvoje spojiti u situacijama kada drugi narodi prelaze na kršćanstvo?
Današnje prvo čitanje prikazuje nam jednu takvu situaciju. Donosi što su apostoli i starješine sa svom Crkvom u Antiohiji poduzeli kako bi doveli na čistac konfuzno stanje i unaprijedili izgradnju identiteta kršćanske zajednice.
Neki zagrijani novopečeni kršćani iz židovstva, na svoju ruku, došli su iz Judeje u Antiohiju s namjerom poučavanja već obraćenih pogana. Jak naglasak i pritisak stajao je na tjelesnom obrezanju po Mojsijevu zakonu. Još uvijek nisu bili dorasli pouzdati se u milosrđe Božje koje obrezuje svoje ljubljene sinove i kćeri od vlastitih zasluga pred Bogom i lišava ih oholosti srca.
Pavao i Barnaba žestoko raspravljaju s njima. Pitanje je od velike važnosti zbog čega Crkva šalje dvojicu glavnih apostola s pratnjom u maticu u Jeruzalem. Tamo se nalaze Isusovi prvi učenici kako bi od njih dobili prave upute i smjernice.
Okupljaju se Petar, Jakov s drugim vodećim ljudima jeruzalemske crkve. U recima od 3 do 21, istog poglavlja donosi se Petrov govor zatim Jakovljev. Obojica obnavljaju sjećanja kako je bilo od početka Crkve, da se poganima ne nameće Mojsijev jaram, „jer ga ni očevi naši ni mi ne mogosmo nositi“.
Izabiru uzorne i vodeće muževe kršćanskog života Judu i Silu i šalju ih s Pavlom i Barnabom. Pišu pismo, kratko sažimljući od čega se novo obraćeni kršćani trebaju čuvati.
Uza svu svoju sažetost pismo se dotiče detalja važnih za trenutno stanje kršćana u Antiohiji.
Govore im da su neki od njihovih, ali bez njihova znanja, došli k njima i uznemirili ih.
Zato im šalju izabrane muževe, s ljubljenim apostolima Pavlom i Barnabom, koji su živote svoje izložili za ime Isusovo.
Sagledavajući napetosti i sukobe gdje su direktno sudjelovali Pavao i Barnaba u svom razboru i mudrosti Duha Svetoga, Petar i starješine, šalju Judu i Silu koji će i usmeno priopćiti što je ispravno a što nije i čega se trebaju držati.
Druga dva učenika donose mir i pojašnjenja. Oni nisu bili dionici prepirke i rasprave.
Apostoli ističu u pismu da je to odluka Duha Svetoga i njih. Duh daje jasnoću, smjernice, odvaja pravu nauku od krive, donosi odluke, pronalazi putove, konflikt koristi za nove korake, djeluje po ljudima i preko događaja…
Njihovo pismo ispunja novim elanom i jedinstvom. Odiše radošću i usklikom ŽIVJELI!
U svijetlu današnjeg evanđelja vidimo otkuda su učenici imali jasnoću i radost: Ako me tko ljubi , čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. … Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučit će vas o svemu i dozvati vam u pamet sve što sam vam ja rekoh….
U Duhu Svetom gradimo naš Zdenac istim postupcima koristeći teške situacije za izgradnju jedinstva silom Duha Svetoga na slavu Boga Oca.
S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa
5. Uskrsna nedjelja - 28. travnja 2013.
Prvo čitanje: Dj 14,21-27
14 21Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. 22Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. 23Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali. 24Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. 25U Pergi navijestiše Riječ pa siđu u Ataliju. 26Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše. 27Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere.
Pripjevni psalam: Ps 145,8-13
145 8Milostiv je Jahve i milosrdan,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
9Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.
10Nek` te slave, Jahve, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek` te blagoslivlju!
11Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore
12da objave ljudskoj djeci silu tvoju
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.
13Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,
tvoja vladavina za sva pokoljenja.
Vjeran je Jahve u svim riječima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Drugo čitanje: Otk 21,1-5
21 1I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. 2I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. 3I začujem jak glas s prijestolja: "Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. 4I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu." 5Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: "Evo, sve činim novo!" I doda: "Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite."
Evanđelje: Iv 13,31-33.34-35
13 31Pošto Juda iziđe, reče Isus: "Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! 32Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! 33Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći. 34Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. 35Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge."
Za duhovni rast Zdenčana
Nastavljamo razmišljanje o misionarenju apostola Pavla i Barnabe po Maloj Aziji. U prvom čitanju imamo opis puta na povratku u Antiohiju. Njihovo apostolsko djelovanje koje je šire i složenije od samog propovijedanja Riječi.
Što su sve radili i govorili? U čemu se sastojao njihov misijski angažman na povratku u matičnu zajednicu?
Ploveći od luke do luke, brodovi ostanu neko vrijeme u pristaništu prije nastavka plovidbe.
Dva velika misionara koriste ovo vrijeme stanke za susresti se s novo osnovanim kršćanskim zajednicama.
Što su radili i koja im je uloga bila u zajednicama?
Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri. Govorili su im da će radi Krista mnogo trpjeti. Trpljenje je popratni dio puta koji vodi u Kraljevstvo Božje.
Ovako formulirano objašnjenje o trpljenju, putu u Kraljevstvo i motivaciji da ustraju u vjeri daje nam uvid da se radi o višestrukom trpljenju. Unutarnje trpljenje; promijene vlastitih navika, od razmišljanja do ponašanja, čišćenje od sebičnosti... Red prioriteta je promijenjen. Do sada su u centru imali sebe sada imaju Krista Isusa prisutna u nesavršenoj zajednici. Glavni dosadašnji pokretač bio im je ego i prirodni zakon proslijeđen od praoca Adama. Sada im je vjera u Krista raspetog i uskrslog iz ljubavi prema grešnicima. U ovim trpljenjima koja su prolazna svatko od nas pronalazi sebe pojedinačno i kao zajednica zdenčana. Vjera da smo izabrani i pozvani po milosti da sebe ugradimo kao živo kamenje u Isusov Zdenac naša je pjesma i snaga za nadvladati sva trpljenja koja dolaze iznutra i iz vana.
Na koji još način Pavao i Barnaba služe ovim zajednicama?
Postavljali su im starješine da ih vode po uzoru na dobrog Pastira. Imenovanju je prethodila organizirana molitva i post. Zatim tako izmoljene kroz obred povjeravali su starješine Gospodinu. Oni , starješine su povjerovali i s ljubavlju prihvatili proći kroz mnoge nevolje i druge kršćane voditi kroz nutarnje i vanjske sukobe i kušnje.
Uz to su apostoli navijestili Riječ u Pergi. Izgrađuju postojeće zajednice i navještaju Evanđelje na novim mjestima. Ovo je smjernica nama da istovremeno radimo na izgradnji postojećih zdenaca i da idemo dalje šireći Riječ i čineći je vidljivom djelima milosrđa za najpotrebnije duhom i tijelom.
Kada su apostoli stigli u svoju matičnu zajednicu u Antiohiji okupili su svih i svjedočili kako je Bog privukao sebi nekršćane služeći se njihovim misijama.
Umjesto Pavla i Barnabe Isus je odlučio po tebi privući sebi osobe i narode do nakraj svijeta.
Po tebi ohrabriti grupe Zdenca govoreći im o ljepoti i važnosti trpljenja radi Imena Njegova.
Svom dušom zagrlimo trpljenje radi Krista i radosno koračajmo kroz svoje i zajedničke kušnje do ulaska u Kraljevstvo Božje koje je u nama i među nama.
S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa
4. Uskrsna nedjelja - 21. travnja 2013.
Prvo čitanje: Dj 13,14.43-52
13 14Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. 43A pošto se skup raspustio, mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj. 44Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. 45Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. 46Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. 47Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje. 48Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. 49Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. 50Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. 51Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. 52A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim.
Pripjevni psalam: Ps 100,1-3.5
100
Kliči Jahvi, zemljo sva!
2Služite Jahvi u veselju!
Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!
3Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.
5Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.
Drugo čitanje: Otk 7,9.14-17
7 9Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. 14Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on će mi: "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. 15Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. 16Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega 17jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih."
Evanđelje: Iv 10,27-30
10 27Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. 28Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. 29Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. 30Ja i Otac jedno smo."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Nedjelja je dobrog Pastira, posvećena duhovnim zvanjima.
Misna čitanja promatrat ćemo iz perspektive zvanja Misionara Milosrđa, bilo da se oni u potpunosti žele posvetiti Bogu, bilo da dio svojeg vremena ili svojih duhovnih i materijalnih dobara uzvraćaju Bogu jer ih On na to poziva.
Isus nas imenuje ovcama koje slušaju Njegov glas i hodaju na tragu Velikog glasa, Isusova glasa. Idući u stopu za Isusom ulazimo na vječne pašnjake. Paša su evanđeoske vrijednosti, među kojima je bezuvjetna ljubav - kraljica i duša svih, pretvorena u duhovna i tjelesna djela milosrđa. Rastući silom Duha Svetoga u toj božanskoj ljubavi nitko nas ne može ugrabiti iz Isusove ruke. Nutarnja sigurnost u Misionarima Milosrđa počiva u znanju da svim događajima i okolnostima savršeno upravlja Očeva ruka. Misionari su stalno u slušanju i hodanju unutar svoje duše za glasom svojega pastira, Jaganjca, koji je prisutan u svim okolnostima i mjestima. Njegov glas ih čini sretnima. Svaki dan ih iznenađuje s novim pašnjacima hrane za rast u krepostima. Postepeno ih vodi na sve više vrhunce, ostavljajući iza sebe močvarnu dolinu ustaljenih obrazaca vjerovanja i ponašanja.
Apostol Ivan u knjizi Otkrivenja opisuje svoja viđenja. Prvo viđenje je kada vidi Isusa uskrsloga u svem sjaju i slavi. U slijedu viđenja danas nam apostol opisuje veliko mnoštvo iz svakog plemena i jezika, puka i naroda. Mnoštvo koje ne staje u brojke. Oni su odjeveni u bijele haljine kao i Jaganjac. Imaju istu sudbinu svojega Pastira. Prošli su kroz nevolje velike. Jaganjac je njihov pastir. Otac u čijoj je ruci njihov život otrt će im svaku suzu s očiju. Ni boli neće više biti. Sliku velikog mnoštva iz svakog plemena i jezika, puka i naroda, Bog daje misionarima. Svi koji pomažu misijsku crkvu sudjeluju u viziji koja dolazi od Boga kao poziv i poticaj na radost i djelovanje.
U Djelima apostolskim opisuju se nevolje koje su prošle ovce Isusove: Pavao i Barnaba. U sinagogi su htjeli navijestiti Isusa raspetog i uskrslog. Ali se skup raspustio kao znak odbacivanja njih i Evanđelja. Mnogi bogobojazni su ih hrabrili na ustrajnost u milosti propovijedanja.
Iduće subote ponovno su pokušali. Otpor je bio uz psovke i viku protiv svega što su oni govorili. Apostoli im u lice rekoše da su oni, Židovi, prvi pozvani. Ali zato što ne prihvaćaju Isusa, apostoli će se okrenuti poganima. Potkrepljuju svoju odluku iz proroka Izaije: „postavih te za svijetlost poganima da budeš na spasenje do nakraj zemlje“.
Proročke riječi bile su im utjeha i svijetlo nakon poraza u Antiohiji, kuda da krenu i kome da naviještaju. Poganima, nekršćanima, nežidovima.
Židovi manipuliraše pobožnim ženama i gradskim moćnicima kako bi Pavla i Barnabu prognali iz svojega kraja.
Apostoli se nisu dali zbuniti. Po uputama svojega Pastira, otresli su prašinu s nogu protiv njih i otišli u drugi kraj zvan Ikonij. Učenici koji su ostali u toj neprijateljskoj atmosferi ispunjali su se radošću i Duhom svetim što nešto mogu trpjeti za Ime Isusovo, jer nitko ih ne može istrgnuti iz Očeve ruke. Misionari se posvećuju navještaju osobe Isusa Krista i Njegova nauka. Oni su cijelo vrijeme na to usmjereni. Tome su u potpunosti posvećeni. Idu od mjesta do mjesta, od naroda do drugog naroda. Svladavaju prepreke, krijepe se Božjom riječi, grade zajedništvo vjere. Otresaju obuću da bi se nakon određenog vremena kad se situacija smiri, ponovno vratili zajednici kršćana da ih osnaže u evanđeoskom življenju i karitativnom djelovanju.
Božje poslanje uvijek nailazi na odupiranje, najčešće od onih dobrih svojih, bogobojaznih žena i muževa. Pavao i Barnaba nam pokazuju da trebamo ići dalje, u druge krajeve uzdajući se u Dobrog Pastira, Jaganjca. Krenimo dalje radosno i poletno. Izvezimo na pučinu.
S Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa
3. Uskrsna nedjelja - 14. travnja 2013.
Prvo čitanje: Dj 5,27-32.40-41
5 27Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: 28"Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka." 29Petar i apostoli odvrate: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! 30Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. 31Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. 32I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju." 40pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. 41Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.
Pripjevni psalam: Ps 30,2.4-6.11-13
30 2Veličam te, Jahve, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
4Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.
5Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
6Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a čitav život dobrota njegova.
Večer donese suze, a jutro klicanje.
11Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni;
Jahve, budi mi na pomoć!
12Okrenuo si moj plač u igranje,
skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću.
13Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti:
Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!
Drugo čitanje: Otk 5,11-14
5 11I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. 12Klicahu iza glasa: "Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!" 13I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: "Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!" 14I četiri bića ponavljahu: "Amen!" A starješine padnu ničice i poklone se.
Evanđelje: Iv 21,1-19
21 1Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: 2Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. 3Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. 4Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. 5Kaže im Isus: "Dječice, imate li što za prismok?" Odgovoriše mu: "Nemamo." 6A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. 7Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: "Gospodin je!" Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. 8Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. 9Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. 10Kaže im Isus: "Donesite riba što ih sada uloviste." 11Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. 12Kaže im Isus: "Hajde, doručkujte!" I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin. 13Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. 14To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih. 15Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." 16Kaže mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: "Šimune Ivanov, ljubiš li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu: "Pasi ovce moje!" 17Upita ga treći put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita treći put: "Voliš li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!" 18"Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš." 19A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: "Idi za mnom!"
Uskrsno poslanje
Treća uskrsna nedjelja i treće Isusovo ukazanje. Ono je važno jer pokazuje da Isus i nakon uskrsnuća hodi uz Galilejsko more gdje je prije kao Učitelj privlačio mnoštva, činio čudesa, pozivao odabrane... Isus opet čini čudesa.
Uskrsnuće Isusovo za učenike nije skok u neku zamišljenu stvarnost i bijeg od stare karijere, nego blaženi dovršetak Isusove pedagogije. Kršćanska vjera nije maštarija i uskogrudna pohlepa za neobičnim iskustvom, nego živo zalaganje za život živih ljudi. Evo, apostoli su opet tamo gdje ih je Učitelj na početku bio pronašao. Imaju oni svoju struku u kojoj su vrsni i uporni. Ribari su. I Bog to cijeni.
Znamo mi zašto Gospodin Petra proziva i pita o njegovoj ljubavi. One noći kad su uhitili Isusa bijaše ondje vatra, i ovdje je vatra. Onda tri pitanja i tri odgovora, sada isto tako. Tamo plač, a i sada provala kajanja i utjehe, duboke tuge i slatke radosti. Suze pokajanja prelijevaju se u suze radosnice i svjedoče kako podmukla bol prestaje. Tajna pomirenja postaje očita, osjeća se do u dubinu duše. Sada Petar može shvatiti što znači nalog: "Kome otpustite grijehe, otpuštaju im se!
Isti je Petar, jednako brzoplet i odmah skače u vodu. Na riječ Isusovu isti čas spremno izvlači mrežu punu velikih riba. Ipak postaje drugačiji. Kad kreće u ribolov, svi odmah idu za njim jer su ga prepoznali kao vođu. Trostruki nalog "Pasi ovce moje!" daje mu novo poslanje. Ribar postaje pastir i podsjeća nas da treba razborito upravljati i čuvati.
Petar postaje poput Mojsija koji je čuvao stada svoga tasta kad je primio poslanje da povede cijeli narod u obećanu zemlju. Petar je sada spreman čuti onaj poziv koji je već davno obilježio početak."Idi za mnom!" kaže Isus na kraju.
Događaji u Jeruzalemu dokazat će da je škola bila uspješna. Petar će govoriti uime svih kao pravi pastir. Moći će posvjedočiti da je Bog uskrisio Isusa jer ga je sam susreo. Posvjedočit će da ga je uzvisio kao Spasitelja jer je sam osjetio silinu Božjeg oproštenja.
Napunit će Petar Jeruzalem Isusovim naukom i tako pokazati da je postao ribar ljudi. Uskrsni Jeruzalem i nas upozorava: I ovaj naš grad imat će budućnost tek onda kad zaklanom Jaganjcu poda slavu, čast i blagoslov – Kristu raspetom kojega Bog desnicom uzvisi. Zato je Uskrs poslanje za sve nas.
Tekst preuzet od FFDI (p.Niko Bilić)
2. Uskrsna nedjelja - 7. travnja 2013.
Prvo čitanje: Dj 5,12-16
5 12Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu. 13Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. 14I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu 15tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. 16A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.
Pripjevni psalam: Ps 118,2-4.13-15.22-24
118 2Neka rekne dom Izraelov:
“Vječna je ljubav njegova!”
3Neka rekne dom Aronov:
“Vječna je ljubav njegova!”
4Svi koji se Jahve boje neka reknu:
“Vječna je ljubav njegova!”
13Gurahu me, gurahu, da me obore,
ali mi Jahve pomože.
14Jahve je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
15Čuj! Radost i spasenje odzvanja
šatorima pravednika:
Jahvina se proslavi desnica
22Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
23Jahvino je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
24Ovo je dan što ga učini Jahve:
kličimo i radujmo se njemu!
Drugo čitanje: Otk 1,9-11.12-13.17-19
1 9Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. 10Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. 11Govoraše: "Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama: U Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju." 12Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, 13a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; 17Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: "Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, 18i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti, i Podzemlja. 19Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije.
Evanđelje: Iv 20,19-31
20 19I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. 21Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." 22To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. 23Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." 24Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. 25Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." 26I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" 27Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." 28Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" 29Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" 30Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. 31A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Mali Uskrs ili Bijela nedjelja. Misna čitanja odišu uskrsnom radosti o kojoj progovara prvo čitanje i evanđelje. Psalam je pjesma klicanja vječnoj Božjoj ljubavi.
Drugo čitanje opisuje viziju Ivana, ljubljenog učenika koji je radi Riječi Božje i svjedočanstva Isusova protjeran na otok Patmos.
Djela apostolska slikovito opisuju jednodušnost apostola i sljedbenika Isusovih. Njihovo okupljanje na molitvu u trijemu Salomonovu. Petar, više od drugih, plijeni pozornost svega naroda. Njegova gorljivost i ljubav prema Isusu uskrslom postala je vidljiva i opipljiva po znamenjima i čudesima nad bolesnicima i opsjednutima.
Isus je svojom uskrslom sveprisutnošću prožeo Petra. Preobrazio ga je u sebe, a da mu nije oduzeo niti umanjio njegove karakterne osobine.
Petar se nastanio u uskrslom Isusu, a Isus je kroz Petrovu sjenu nastavljao činiti dobro osobama koje su u Petru prihvaćale Isusovo djelovanje. Vjera ih je njihova spašavala.
Na jedan list papira ispišimo u stupac Petrove „ispade“ dok je bio sa Isusom kroz tri godine. Usporedo sa tim stupcem ispišimo svoje „ispade“ s Isusom, otkad se sa njim intenzivnije družimo.
Olovkom povežimo iste/slične ispade.
Postavimo Isusu molitveno pitanje: Isuse što si volio kod Petra? Što voliš kod mene? Što je bilo presudno da od Petra koji te zanijekao postane Petar u kojemu si se ti u svojoj punini i moći nastanio?
Ova pitanja otvorit će u nama vrata naše duše. Isus će ući kroz njih u naše nutarnje svetište. Tamo će nas natopiti svojom uskrslom blizinom i preobraziti ovo naše smrtno tijelo u ljekovitu sjenu koja će bolesne liječiti, žalosne tješiti, neuke učiti i zloduhe straha, nemira, sumnji, sebičnosti, ranjenosti izgoniti.
Sretan mali Uskrs!
S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa
Vazam - Nedjelja Uskrsnuća Gospodnjeg - 31. ožujka 2013.
Prvo čitanje: Dj 10,34.37-43
10 34Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 37Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao." 39"Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! 40Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje - 41ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih." 42"On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!" 43"Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha."
Pripjevni psalam: Ps 118,1-2.16-17.22-23
118 1Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
2Neka rekne dom Izraelov:
“Vječna je ljubav njegova!”
16Jahvina me uzdigne desnica,
Jahvina se proslavi desnica!
17Ne, umrijeti neću nego živjeti
i kazivat ću djela Jahvina.
22Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
23Jahvino je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Drugo čitanje: Kol 3,1-4
3 1Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! 2Za onim gore težite, ne za zemaljskim! 3Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! 4Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.
Evanđelje: Iv 20,1-9
20 1Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. 2Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." 3Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. 4Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. 5Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. 6Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže 7i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. 8Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. 9Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Isuse sretan ti Uskrs u srcima članova, volontera i suradnika Zdenca, ljudi koji iz časa u čas izabiru živjeti nesebičnost, velikodušnost, požrtvovnost, darežljivost, hrabrost, strpljivost, nove početke u dobru, zaboravljanje sebe i traženje Tebe.
Dragi članovi, volonteri, suradnici i svi drugi nositelji i primatelji djela milosrđa, sretno vam suuskrsnuće s Kristom i da ustrajete u sve većem traženju onog što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!
Blagoslovljena vaša težnja za onim što je gore, a ne za zemaljskim!
Radujmo se pozivu i mogućnosti da praktično sudjelujemo u Božjem milosrđu prema konkretnim osobama na konkretan način: molitvom, izgradnjom boljeg i dostojnijeg življenja najpotrebnijih i šireći u sebi i oko sebe ljubav koja ide do kraja, do gubitka svoga ljudskog ugleda, moći i samog života.
Naš život skriven je s Kristom u Bogu. Kad se pojavi Krist, Život naš, tada ćemo se i mi pojaviti s Njim u slavi.
U radosti slavimo predujam svojega uskrsa u Kristovu uskrsu.
Sretan Uskrs!
S ljubavlju,
S. Ljilja Lončar
Službenica milosrđa
Cvjetnica - Nedjelja muke Gospodnje - 24. ožujka 2013.
Prvo čitanje: Iz 50,4-7
50 4Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. 5Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. 6Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. 7Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz k`o kremen i znam da se neću postidjeti.
Pripjevni psalam: Ps 22,8-9.17-20.23-24
22 8Koji me vode, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
9“U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!”
17Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
18sve kosti svoje prebrojiti mogu,
a oni me gledaju i zure na me.
19Haljine moje dijele među sobom
i kocku bacaju za odjeću moju.
20Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!
23A sada, braći ću svojoj naviještat` ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
24“Koji se bojite Jahve, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
Drugo čitanje: Fil 2,6-11
2 6On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, 7nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, 8ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. 9Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, 10da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. 11I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.
Evanđelje: Lk 22,14-23,56
22 14Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. 15I reče im: "Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. 16Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem." 17I uze čašu, zahvali i reče: "Uzmite je i razdijelite među sobom. 18Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe." 19I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen." 20Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." 21"A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. 22Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje." 23I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. 24Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. 25A on im reče: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. 26Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. 27Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje." 28"Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. 29Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: 30da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih." 31"Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. 32Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću." 33Petar mu reče: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt." 34A Isus će mu: "Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš." 35I reče: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?" Oni odgovore: "Ništa." 36Nato će im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač 37jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se." 38Oni mu rekoše: "Gospodine, evo ovdje dva mača!" Reče im: "Dosta je!" 39Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. 40Kada dođe onamo, reče im: "Molite da ne padnete u napast!" 41I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: 42"Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!" 43A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. 44I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. 45Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti 46pa im reče: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!" 47Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. 48Isus mu reče: "Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?" 49A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo mačem?" 50I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. 51Isus odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotače uha i zacijeli ga. 52Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! 53Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina." 54Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. 55A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. 56Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: "I ovaj bijaše s njim!" 57A on zanijeka: "Ne znam ga, ženo!" 58Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: "I ti si od njih!" A Petar reče: "Čovječe, nisam!" 59I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: "Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!" 60A Petar će: "Čovječe, ne znam što govoriš!" I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. 61Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: "Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta." 62I iziđe te gorko zaplaka. 63A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime 64i zastirući mu lice, zapitkivali ga: "Proreci tko te udario!" 65I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj. 66A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće 67i rekoše: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on će im: "Ako vam reknem, nećete vjerovati; 68ako vas zapitam, nećete odgovoriti. 69No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje." 70Nato svi rekoše: "Ti si, dakle, Sin Božji!" On im reče: "Vi velite! Ja jesam!" 71Nato će oni: "Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!"
23 1I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu 2i stadoše ga optuživati: "Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj." 3Pilat ga upita: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš!" 4Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: "Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!" 5No oni navaljivahu: "Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!" 6Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. 7Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu. 8A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. 9Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. 10A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. 11Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. 12Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji. 13A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod 14te im reče: "Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. 15A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. 16Kaznit ću ga dakle i pustiti." 18I povikaše svi uglas: "Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!" 19A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. 20Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. 21Ali oni vikahu: "Raspni, raspni ga!" 22On im treći put reče: "Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti." 23Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. 24Pilat presudi da im bude što ištu. 25Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. 26Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. 27Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. 28Isus se okrenu prema njima pa im reče: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. 29Jer evo idu dani kad će se govoriti: `Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.` 30Tad će početi govoriti gorama: `Padnite na nas!` i bregovima: `Pokrijte nas!` 31Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?" 32A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. 33I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. 34A Isus je govorio: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. 35Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!" 36Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom 37govoreći: "Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!" 38A bijaše i natpis ponad njega: "Ovo je kralj židovski." 39Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" 40A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? 41Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini." 42Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." 43A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!" 44Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, 45jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. 46I povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" To rekavši, izdahnu. 47Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: "Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!" 48I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa. 49Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje. 50I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; 51on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje. 52Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. 53Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. 54Bijaše dan Priprave; subota je svitala. 55A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. 56Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. U subotu mirovahu po propisu.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje je vrijeme kada ulazimo u Veliki tjedan, tjedan u kojem se zbio događaj spasenja ljudskog roda i svega stvorenoga.
Isus ulazi svečano u Jeruzalem, a mnoštvo naroda ga dočekuje oduševljeno, s klicanjem, mašući palminim granama. Isus je skrušen, smiren i ponizan.
Ulazi u Jeruzalem na magarcu i ne nosi ga slava zbog klicanja okupljenog mnoštva. Narod se raduje i očekuje od Isusa da uspostavi svoje kraljevstvo budući da im je On svojim riječima i djelima ponudio novost u životu i rješavanju njihovih problema.
Ali Isusovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Klicanje mnoštva nije ga omelo niti zaustavilo na putu prema njegovom kraljevskom prijestolju- Kalvariji.
U danima Velikog tjedna nastupio je zaokret, zavladao je strah. Članovi Velikog vijeća i glavari bojali su se Isusa jer su svoje položaje i moć izgradili na krivom putu, udaljivši se od Boga. Narod ostavlja Isusa jer se boji svojih vođa, koji su protiv Isusa i žele njegovu smrt. Pilat se boji da ne izgubi stečenu vlast. Juda se boji sebe, boji se da ga Isus ne promijeni iznutra i preobrazi u novog čovjeka. Radije ga izdaje za srebrnjake. Petar niječe Isusa, straši se da ga ne zatvore i kazne.
Vjera u Isusa Krista uskrslog, liječi nas od straha i navezanosti.
Dopustimo Isusu koji je izliječio Petra, da i nas izliječi.
Isus je upro pogled u Petra, a on se susreo s Isusovim pogledom, koji ga ne prekorava već proniče u njegovu dušu. To Petra dovodi do spoznaje vlastitog grijeha te je gorko zaplakao. Plač pokazuje da se iskreno pokajao, zbog toga što je zatajio Isusa. Sretnog li Petra.
Molimo Boga i žarko čeznimo da se i nama dogodi ta radost, susret s Isusovim pogledom koji nas preobražava i budi u nama iskreno kajanje.
Isus nas je s križa zagrlio i dao nam svima oproštenje i Ljubav bez mjere.
Sv. Augustin kaže: «Gospodin je umirući na križu stajao pred pobjedom. U znaku križa savladao je đavla, kneza smrti». Smrt nije mogla pobijediti Život.
Isus nije posustao u borbi protiv svake opačine, koja se nalazi u srcu svakog čovjeka. Zbog toga ako želimo istinski živjeti, trebamo slijediti Isusa i boriti se protiv svega što u našem životu nije od Boga: protiv oholosti, putenosti, egoizma, površnosti, uskogrudnosti…
Neka u nama živi vjera, a ne strah.
Cvjetnica i dani Velikog tjedna su dani duboke šutnje. Saberimo se i budimo u tišini. Riječi nam nisu potrebne. Isus nas u tišini uči.
Blaženka
Više...
5. korizmena nedjelja - 17. ožujka 2013.
Prvo čitanje: Iz 43,16-21
43 16Ovako govori Jahve, koji put po moru načini i stazu po vodama silnim; 17koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni padoše da više ne ustanu, zgasnuše, kao stijenj se utrnuše. 18Ne spominjite se onog što se zbilo, nit` mislite na ono što je prošlo. 19Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. 20Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi, jer vodu ću stvorit` u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga. 21I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu!
Pripjevni psalam: Ps 126,1-6
126 1Hodočasnička pjesma.
Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je k`o da snivamo.
2Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo:
“Velika im djela Jahve učini!”
3Velika nam djela učini Jahve:
opet smo radosni!
4Vrati, o Jahve, sužnjeve naše
k`o potoke negepske!
5Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.
6Išli su plačući noseći sjeme sjetveno:
vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.
Drugo čitanje: Fil 3,8-14
3 8Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem 9i u njemu se nađem - ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj - 10da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, 11ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. 12Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. 13Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, 14k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.
Evanđelje: Iv 8,1-11
8 1A Isus se uputi na Maslinsku goru. 2U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. 3Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu 4i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. 5U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" 6To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. 7A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." 8I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. 9A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. 10Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" 11Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Evanđelje nam opisuje složenu situaciju gdje su u igri ljudski životi: Isusa navjestitelja, svjedoka Božjeg milosrđa i žene uhvaćene u preljubu.
Isus je proveo noć u druženju sa svojim Ocem na Maslinskoj gori. U zoru je došao u Hram. Narod je privučen njegovim govorom i ponašanjem. Za svih ima dobre vijesti, vijesti nade, utjehe, ozdravljenja, ohrabrenja, oproštenja, povjerenja, poticanja…
To se kosi s farizejskim i pismoznančevim tumačenjem Božje volje po Mojsijevu Zakonu. Njihovo tumačenje je - nemoj, ne smiješ, kriv si, kršiš, osuđen si na smrt, moraš prinijeti žrtvu za čišćenje …
Bilo je jako teško tumačima Zakona otvoriti se novom pogledu i nanovo učiti Božju volju.
Danima su razmišljali na koji način spriječiti Isusovo učenje o Božjoj dobroti i milosrđu prema grešnicima.
Događaj u kojem je žena nađena u činu preljuba izvrsna je prilika da Isusa stave pred zid odluke.
Što god Isus učini, bit će kriv pred Božjim Zakonom i narodom.
Isus preuzima inicijativu tako da odgađa odgovor. Sagiba se i piše po zemlji. Navaljivanje tužitelja ga prisiljava i On se uspravlja pa im kaže neka onaj koji je bez grijeha slobodno zamahne kamenom na ženu.
Ponovno se prignuo da piše po zemlji, dajući vrijeme za ispit savjesti svim prisutnima.
Možemo osjetiti strepnju žene koja je očekivala da će je vikači zasuti kamenjem i da će za koji trenutak ležati mrtva. Pred očima nam je zbunjenost i uznemirena savjest razjarenog tužiteljstva nakon čega su nestali. Otišli su. To ukazuje da je u njihovim dušama bio živ glas koji im je pokazao izlaz iz te rasplamtjele situacije. Isus je osobnim pitanjem probio kroz naslage emocija, strahova i zakona do Božjeg glasa u njima. Poslušali su savjest. Otišli su promijenjeni.
Isus se uspravlja i pita ženu što se dogodilo da su njeni protivnici odustali od osude? Zatim joj kaže da je ni on ne osuđuje. Šalje je u život s preporukom novog života, novog ponašanja, novog osjećanja…
Što je volja Isusova – Božja u tekstu?
Spasiti konkretnu grešnicu od osude na smrt. Da žena živi novim životom, bez grijeha. Osloboditi savjest tužitelja od zatrpanosti „zakonima“.
Nositeljica promjene je sama žena grešnica. Savjest tužitelja je promijenila njih same od vikača u mirotvorce.
Plod ovog sudbonosnog susreta s Isusom je spašenost od tjelesne smrti, od osude ljudi, okruženja i vječne smrti.
Slavljenje je novi životni početak, pun nade i ohrabrenja. Doživljaj Božjeg milosrđa koje spašava mimo svih pravila i zakona osude i presude na smrt.
Tko je naš Bog?
Isus koji uvijek i u svim okolnostima spašava osobu, daje joj novu šansu, upućuje je što će činiti. Oprašta i ohrabruje je.
Gdje je naš Bog?
Tamo gdje je grešnik, uz grešnika, pognute glave prema zemlji kako bi grešnici dobili na vremenu za promišljanje i promijenili svoje smrtonosne odluke osude za drugoga.
U savjesti najokrutnijih sudaca.
Što želi od Zdenčana?
Da uvijek ima milosrdni izlaz za grešnika i da se zauzme za osobe o kojima se loše govori, koje su uhvaćene u grijehu ovisnosti, korupcije, lošeg ponašanja, neodgovornosti i svega što zavrjeđuje odbačenost i osudu. Isus od nas očekuje da ga promatramo u pristupu i ponašanju svake životne situacije, u svim iznenadnim okolnostima. Da uzmemo dovoljno vremena crtati po zemlji Njegovim prstom, a zatim se uspraviti i ući u dijalog ljubavi koji uvijek oslobađa i daje polet za novo ponašanje.
S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa
4. korizmena nedjelja - 10. ožujka 2013.
Prvo čitanje: Jš 5,9.10-12
5 9Tada reče Jahve Jošui: “Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.” I prozva se ono mjesto Gilgal sve do naših dana. 10Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslaviše Pashu uvečer četrnaestoga dana u mjesecu. 11A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja. 12I mana je prestala padati čim su počeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske.
Pripjevni psalam: Ps 34,2-7
34 2Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
3Nek` se Jahvom duša moja hvali:
nek` čuju ponizni i nek` se raduju!
4Veličajte sa mnom Jahvu,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
5Tražio sam Jahvu, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
6U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
7Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.
Drugo čitanje: 2 Kor 5,17-21
5 17Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! 18A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. 19Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. 20Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! 21Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.
Evanđelje: Lk 15,1-3.11-32
15 1Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. 2Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima." 3Nato im Isus kaza ovu prispodobu: 11I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. 12Mlađi reče ocu: `Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.` I razdijeli im imanje. 13Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno." 14"Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. 15Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. 16Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." 17"Došavši k sebi, reče: `Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! 18Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: `Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! 19Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.`" 20"Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. 21A sin će mu: `Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.` 22A otac reče slugama: `Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! 23Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo 24jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!` I stadoše se veseliti." 25"A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru 26pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. 27A ovaj će mu: `Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.` 28A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. 29A on će ocu: `Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. 30A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.` 31Nato će mu otac: `Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. 32No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!`"
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Lukino nedjeljno Evanđelje donosi nam prispodobu o rasipnom sinu i milosrdnom Ocu. Iščitavajući prispodobu još jednom se susrećemo, kao i nebrojeno puta do sada, s Božjim milosrđem i ljubavlju iako svojim životom često svjedočimo kako ne možemo do kraja povjerovati da je to istina. Ponašamo se kao da ne poznajemo Boga.
Dokle god Boga procjenjujemo na osnovu svog iskustva i ljudske spoznaje nećemo moći povjerovati i spoznati njegovu ljubav i milosrđe. Bog nas ljubi, drži nas na životu, ne odbacuje nas, nada nam se i sve nas čeka u svojoj ljubavi. Bog u svakom od nas vidi besmrtnu dušu, stvorenu na Njegovu sliku i priliku. Stvorenu da vječno živi sa svojim Stvoriteljem.
Bog stoji pred nama i poziva nas da uđemo u njegovu ljubav i radost. Isus nam kroz ovu prispodobu želi približiti Božju ljubav prema nama. Želi da shvatimo koliko nas Bog ljubi, ali isto tako ljubi i onog izgubljenog, nevjernog i udaljenog.
Mlađi sin želi biti samostalan i neovisan, zbog toga od Oca traži i uzima dio baštine koji mu pripada. Odlazi od kuće i Oca gotovo bez riječi. Nije mu stalo do Oca nego samo do njegovog dijela baštine.
Živio je rastrošno i bludno, sve je ubrzo potrošio i izgubio. Doživio je propast. Našao se na ulici, čuvao je svinje i hranio se njihovom hranom. Tad se suočio s gorkom istinom da nema što jesti, da može umrijeti a da nikoga nije briga za njim. Tad se sjetio Oca, priznaje da je pogriješio i odlučio se vratiti Ocu kao najamnik, a ne kao sin jer nije mogao pojmiti da ga Otac toliko ljubi, da mu se nada i da željno iščekuje njegov povratak. Kada se vratio dobio je još više nego li je prije imao. Božja ljubav je tako velika da i grijeh «koristi» da bi nam iskazao još veću ljubav.
U ovoj prispodobi susrećemo se i sa starijim sinom koji je ostao s Ocem. Kada se njegov brat vratio kući on se rasrdio jer nije shvaćao ljubav i velikodušnost Oca koji se raduje povratku svog izgubljenog sina. Mogli bismo reći da je s Ocem živio zbog svoje računice, a ne iz ljubavi. Iako živi s Ocem on se ne raduje i ne uživa u Ocu.
Na kraju ove prispodobe Otac stoji pred svojim sinom, poziva ga da uđe u kuću i da mu se pridruži u radosti i veselju.
Bog poziva i nas na obraćenje, želi i čeka da mu se vratimo, kako bi nam mogao dati još više nego smo prije imali, kao i izgubljenom sinu.
U ovom milosnom korizmenom vremenu spremno napustimo svoju oholost, dođimo pred Boga praznih ruku, kako bismo od njega mogli primiti Njegovu ljubav i uđimo u njegovu radost. Radujmo se Bogu, radujmo se svakom čovjeku a posebno povratku grešnih, izgubljenih, zalutalih, nevjernih.
Želim Vama i sebi sretan korizmeni boj!
Blaženka
3. korizmena nedjelja - 3. ožujka 2013.
Prvo čitanje: Izl 3,1-8.13-15
3 1Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega. 2Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. 3“Hajde da priđem, “ reče Mojsije, “i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva.” 4Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: “Mojsije! Mojsije!” “Evo me!” - javi se. 5“Ne prilazi ovamo!” - reče. “Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. 6Ja sam”, nastavi, “Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.” Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati. 7“Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu”, nastavi Jahve, “i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove. 8Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teče med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. 13Nato Mojsije reče Bogu: “Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: `Bog otaca vaših poslao me k vama`, i oni me zapitaju: `Kako mu je ime?` - što ću im odgovoriti?” 14“Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: `Ja jesam` posla me k vama.” 15Dalje je Bog Mojsiju rekao: “Kaži Izraelcima ovako: `Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.` To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.”
Pripjevni psalam: Ps 103,1-4.6-8.11
103 1Davidov.
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
2Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:
3on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
4on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;
6Jahve čini pravedna djela i
potlačenima vraća pravicu,
7Mojsiju objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela svoja.
8Milosrdan i milostiv je Jahve,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
11Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Drugo čitanje: 1 Kor 10,1-6.10-12
10 1Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more, 2i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, 3i svi su isto duhovno jelo jeli, 4i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. 5Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. 6To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni. 10I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. 11Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. 12Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.
Evanđelje: Lk 13,1-9
13 1Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. 2Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? 3Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! 4Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? 5Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti." 6Nato im pripovjedi ovu prispodobu: "Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe 7pa reče vinogradaru: `Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?` 8A on mu odgovori: `Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. 9Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.`"
Za duhovnu izgradnju zdenčana
Učenici dolaze Isusu da mu jave što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Došli su Isusu želeći da potvrdi njihovo mišljenje, njihovu sliku o Bogu. Isus im odgovara pitanjem koje ih navodi na dublje promišljanje kako bi došli do istine i tako vidjeli pravo lice Božje. Kaže im da oni koji su nastradali i poginuli nisu bili veći grešnici od drugih ljudi i svima nam pred oči stavlja ovu istinu: nijedan čovjek nije bez grijeha, bez krivnje i zbog toga se svatko mora obratiti, inače će propasti kao ovi Galilejci ili oni ljudi na koje se srušila kula u Siloamu. Neki i danas misle kao i ovi učenici da je nesreća koja nekoga zadesi kazna Božja za njegove grijehe. To je očito nepoznavanje Boga i tako razmišljajući bježimo od odgovornosti i umirujemo savjest. Kada kažemo da je Bog za sve kriv ili zaslužan tad isključujemo svoj osobni rad i trud. Zbog takvog stava i mišljenja potrebni smo obraćenja. I zato nas Isus poziva na obraćenje i kaže nam: „Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti!“
Ne smijemo odgađati svoje obraćenje da ne bismo doživjeli vječnu smrt. Obraćenjem ne mijenjamo samo svoje mišljenje i ponašanje, mijenjamo i gledanje na Boga. Gledajmo u Isusa, učimo se od Njega i vidjet ćemo pravo lice Božje. Neka naše obraćenje započne odmah jer nitko ne zna kada će ga smrt zadesiti. Nemojmo dopustiti da nam vrijeme pobjegne. Trebamo znati da je obraćenje proces, događa se vremenom i stoga trebamo biti uporni i strpljivi. Rijetki su oni koji se obrate odjedanput. Važno je da ne odustanemo od želje da budemo bolji i plemenitiji.
Isus se uvijek zauzima za nas, želi nam pomoći da se obratimo i da donesemo plodove obraćenja. Isusa prepoznajemo u vinogradaru koji se zauzima za neplodnu smokvu- a to smo mi, Božji narod. Smokva je crpila zemlju, od nje je uzimala, a ploda nije davala. Vinogradar moli gospodara da ne siječe smokvu, On je želi opet okopati i pognojiti nadajući se da će iduće godine dati roda. Naš Bog je milosrdan i strpljiv, čeka da Mu se obratimo i da donesemo plodove obraćenja.
U ovom milosnom korizmenom vremenu, budimo iskreni prema sebi, i « izujmo svoju obuću» pred Bogom, skinimo svoje maske, ogolimo se i zapitajmo se kakvi smo? Da li sam kao neplodna smokva koja od zemlje uzima hranu, a ploda ne daje? Dali od života više dajem ili uzimam? Je li moj život plodan dobrim djelima? Kakav je moj odnos prema bližnjima? Koliko još u mojem životu ima tame i zloće? Slijedim li Isusa? Radim li samo ono što moram? Kako se ponašam kada imam slobodnu volju nešto učiniti ili ne učiniti? Jesam li plodna ili neplodna?
Bog je izabrao Mojsija da po njemu izbavi narod, i tek kada je Mojsije dao svoj pristanak, tek tad je Bog po njemu učinio djelo spasenja. Dragi Zdenčani, Bog svakog časa bdije nad nama i polaže svoju nadu u nas jer nas je izabrao i želi da preko nas ljudi vide Njegovo milosrdno lice. Obratimo se i budimo plodni u djelima ljubavi. Tek tada će naš život imati puninu i smisao.
Obratimo se i vjerujmo Evanđelju: Bog je naše spasenje.
Blaženka
