Ja vas ovdje molim u ime malenih: spasite nerođeno dijete, prepoznajte prisutnost Isusa u njemu. Sveta Majka Terezija u Oslu na dodjeli Nobelove nagrade 10. prosinca 1979.
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Sv. Ivanu od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Bog očekuje našu suradnju u ostvarenju njegova Kraljevstva koje je započelo s Isusom. Pozvani smo da živimo istinu Evanđelja, kako bismo bili glasnici Istine i svjedoci Svijetla u tami vremena u kojem živimo. Znam da se ne osjećamo dostojnima niti spremnima za to veliko djelo, na koje smo pozvani, ali Isus nas treba. Ako se odvažimo predati i staviti u službu Kristovu, onda će se u nama očitovati slava Gospodnja i u nama će se proslaviti Krist.
Krepost UMJERENOSTI u svemu pa i životnim brigama osposobljava dušu i tijelo za BUDNOST u svrhu bdijenja te iščekivanju Isusa koji dolazi na skriven način, kada mu se najmanje nadamo, u obliku koji nema odsjaja božanske moći.
Nas, koji slušamo Isusov glas i činimo što je Njemu milo, Isus, poziva da u „oblaku“ ljudske naravi svake osobe služimo Njemu koji jest. Naše tjelesne oči, uši, ruke, srce, usta neka su kanali za duhovne oči, uši, ruke, srce i usta u komunikaciji sa Sinom Čovječjim čije kraljevstvo ne pripada ovom zemaljskom poretku.
Uzmimo da je ovo vrijeme, moje i tvoje vrijeme. To je naše jedino i svaki dan sve posljednije vrijeme. Naše milosno vrijeme. Vrijeme prisutnosti Sina Čovječjega uskrsloga. On je prinosom sebe Ocu usavršio nas, po krštenju posvećene. Po svojem stalnom odnosu s Njim, postajemo umnici koji će u slavi Njegovoj blistati kao zvijezde navijeke. Blistat će oni koji su mnoge učili pravednosti.
Snagu i milost, svakodnevno tražimo u Svetoj misi, ne samo usputnim slušanjem, nego vjerom i ljubavlju, molitvom i žrtvom što izvire iz srca i duše.
Ljubi Boga i ljubi bližnjega svoga! Izvor ove dvije ljubavi je isti, izvor je u Bogu jer Bog je Ljubav. Prepuštajući se izazovu Božje ljubavi, osjećam da mogu ljubiti Boga svim srcem i svom snagom.
Želim li uopće u žamoru ponuda silnog mnoštva razabrati Isusovu ponudu koja jedina sigurno vodi željenom cilju života? Ustrajem li u vapaju te slijedim poticaje onih koji me potiću? A možda mi je još uvijek drag ogrtač za kojeg držim kako mi je životna sigurnost pa ga se ne želim riješiti?
Dati sebe u samozataji, u ne vrijeme, kad više ne mogu, kad se bojim; dati više, dati najbolje, prijeći preko vlastitog prava, vlastite istine, dati s ljubavlju znajući da Isus nastavlja svoje služenje u meni, časteći svojeg Oca koji je na nebesima i na zemlji.
Zauzmi moje unutarnje prostore, nastani se u mislima mojim, plamen ljubavi tvoje u srcu mi gori, hod moj neka je snagom Tvojom, vjera moja gleda djelovanje Tvoje. Naših dvadeset minuta s Bogom lice u lice ispuni vapajem za Njim samim. Ne gubimo vrijeme u molitvi tražeći prolazna dobra, već Njega samoga.
Ljubav treba biti naš stav u svemu i prema svemu, njegovo temeljno opredjeljenje koje ravna svakim njegovim postupkom i odnosom. Isusova ljubav svoj vrhunac ima u služenju!
Slavimo te Bože sveti, Bože jaki, Bože ljubavi i beskrajnog milosrđa što se očituješ po svima koji prorokuju riječima nade i djelima milosrđa, svima nama i po nama suvremenim siromasima duše i tijela.
Božanski je živjeti za druge, u miru s drugima. Graditi mir i zajedništvo. Molimo Boga da nam da dobrote i ustrajnosti za druge… i bit ćemo uslišani. Ali upamtimo, nema uspjeha u dobru i ljubavi bez žrtve.
Ako doista želimo nasljedovati Isusa, onda hodimo njegovim putem sa sigurnošću i uvjerenjem da je to jedini put našega spasenja. Usmjerimo svoj pogled prema Križu i gledajmo u Križ, jer u njemu ćemo sresti Ljubav koja će nam pomoći da činimo dijela po kojima će naša vjera biti živa.
Višestruka je kriza: materijalno siromaštvo, nezaposlenost, neizlječiva bolest raka, obiteljska neslaganja i rastave, krediti i dugovi, ovisnosti o drogi, alkoholu, kocki, internetu, elementarne nepogode, neizvjesnosti i strah od teških prognoza bliske budućnosti i sve veća opasnost od bezdušnih „vladara“ ovoga svijeta. Situacije su to u kojima prenosimo nadu u Boga: budite jaki, ne bojte se!
„Srce“ – ključna je riječ Isusova govora. Nije dovoljno Boga štovati usnama, nego ga treba častiti i služiti mu srcem. Srce je cijeli čovjek (u SZ), srce je središte osobe, savjest. Sve što čovjek smišlja, odlučuje, mrzi i voli događa se u srcu.