Prvo čitanje: Jš 24, 1-2a.15-18b

Služit ćemo Gospodinu jer on je Bog naš.

Čitanje Knjige o Jošui

U one dane: Jošua sabra sva plemena Izraelova u Šekem; i sazva starješine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadoše pred Bogom. Tada reče Jošua svemu narodu:

»Ako vam se ne sviđa služiti Gospodinu, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu.«

Narod odgovori: »Daleko neka je od nas da ostavimo Gospodina, a služimo drugim bogovima. Gospodin, Bog naš, izveo je nas i naše oce iz Egipta, iz doma robovanja, i on je pred našim očima učinio velika čudesa i čuvao nas cijelim putem kojim smo išli i među svim narodima kroz koje smo prolazili. I mi ćemo služiti Gospodinu jer on je Bog naš.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps Ps 34, 2-3.16-23

Pripjev:

Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba, 
njegova će mi hvala biti svagda na ustima! 
Nek se Gospodinom duša moja hvali, 
nek čuju ponizni i nek se raduju! 
Oči Gospodnje gledaju pravedne, 
uši mu slušaju vapaje njihove. 
Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca 
da im spomen zatre na zemlji. 
Pravednici zazivaju i Gospodin ih čuje, 
izbavlja ih iz svih tjeskoba. 
Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca, 
a klonule duše spasava. 
Mnoge nevolje ima pravednik, 
ali ga Gospodin iz svih izbavlja. 
On čuva sve kosti njegove: 
ni jedna mu se neće slomiti. 
Opakost bezbošca ubija, 
platit će koji mrze pravednika. 
Gospodin izbavlja duše slugu svojih 
i neće platiti tko god se njemu utječe.

Drugo čitanje: Ef 5, 21-32

Otajstvo je to veliko – Krista i Crkve.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo: Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist glava Crkve – On, spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!

Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova tijela! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Iv 6, 60-69

Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše:

»Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«

Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«

Riječ Gospodnja.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Današnjim evanđeljem završava Isusov govor o kruhu i kruhu života.

Isusa se želi iskoristiti za svoje ljudske, nacionalne i političke ciljeve. No, Isus daje do znanja da je došao zbog nečeg drugog. On je došao i prikazuje se kao: svjetlo svijeta, istina, put i život, kao kruh života i kao onaj koji otklanja strah. Isus ne niječe i potrebu za svagdašnjim kruhom.

Put do kruha, kao i do vina, je dug i mukotrpan i nije moguć bez Božje pomoći. Isus je kruhu dao drugu vrijednost. Rekao je učenicima kao i svima koji su ga slušali: „Ja sam kruh života…Ja sam kruh živi koji je s neba sišao“ (Iv 6, 51-58). Zašto je to rekao?

Jer je čovjeku potreban i duhovni kruh. Isus uvodi vječni znak kruha i vina – Euharistiju, kao božanski život već sada, po milosti i s perspektivom vječnoga života u Bogu.

Mnogi i danas ne razumiju.

Zdenčani, Isus od nas zahtijeva potpunu vjernost, želi da ostanemo s Njim, uz njega. Isus nas nikada neće prevariti. Pođimo za Njim. Isus nas svakodnevno pita: „Kome ćemo služiti?“

Opredijelimo se za Isusa, služimo mu danas. Živimo u vjeri, dobroti, živimo bez grijeha da ga ne povrijedimo.

Vjerujmo Isusu i živimo svoju vjeru jer Duh je onaj koji oživljuje, a tijelo ne koristi. Mi vjerujemo i znamo, Isus je Sin Božji. On ima riječi života vječnoga.

Ne bojte se i prihvatite Riječ Božju!

Njegov nauk se može razumjeti samo u Duhu. Duh se daje, dariva, a nipošto ne postiže, ne zaslužuje. Isus čvrsto povezuje sebe i Boga Oca. A Otac daje, daruje samo onima koji ga štuju, koji vjeruju. Ono što Isus nudi u svom govoru, nije udoban život i lagodnost, On potiče na predanost i ako treba na izlaganje opasnosti za Boga. Isus nudi život u žrtvi za Boga, Oca.

Mnogi su odustali. Isus ih nije zadržavao da ne odu, nije ih uvjeravao riječima da ostanu, nije smanjio ni zahtjeve.

Isus je živi kruh koji postaje nenadomjestivom hranom. Vezati se uz Njega ne znači biti okovan, već slobodan i u neprestanome hodu u otvorenosti za životna iznenađenja i novosti. Isus traži totalnu vjernost: otići ili ostati, ne puko ostajanje u nepokretnosti. Vjernost je dinamičan odnos; ona je traženje, otkrivanje, divljenje, iznenađenje. A u tim odnosima istinska mjera je ljubav.

Dajmo se spoznati, da nam Bog svojom Riječju razotkrije naše dubine.

Ti imaš riječ života vječnoga! Ostajemo s Tobom i u Tebi!

N.M.

U ovom odlomku  Ivanovog evanđelja vidimo reakciju Isusovih učenika na njegov govor o kruhu i tijelu. Mnogi rekoše: «Tvrd je ovo govor! Tko ga može slušati?» Taj ih je govor sablaznio, smatraju da nije primjer; jer kako on, čovjek kojega poznaju, sin Josipa i Marije, može biti kruh života, kruh koji je s Neba sišao, i još im daje svoje tijelo za jelo?!

Isus ih poučava o Duhu i kaže im da je Duh onaj koji oživljuje, a  tijelo ne vrijedi ništa. To je za njih uvrjedljiv govor, reagiraju emotivno i zbog toga mnogi učenici napuštaju Isusa, umjesto da razgovaraju i da ga pokušaju razumjeti.

Tada Isus upita Dvanaestoricu: » Zar ćete i vi otići?»

«Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš riječi vječnoga života. Mi vjerujemo i znamo da si ti Svetac Božji.»

Evo Petrovog spasonosnog odgovora, kada kaže: mi vjerujemo, jer doista samo u vjeri i duhu možemo prihvatiti Isusov govor i nauk. Tijelo nam tu ne pomaže, već samo Duh. Duh je taj koji oživljuje i jedino po Duhu možemo shvatiti i prihvatiti Isusov govor, a za to nam je potrebna vjera. Nevjera će nas odvojiti od Isusa i zato budimo ljudi vjere i obnovimo svoj savez s Bogom. Savez su obnovili i Izraelci na brdu Šekem kada su došli u Obećanu zemlju i odlučili su služiti Bogu, jer su svojim očima vidjeli čudesa i osjetili njegovu zaštitu koja ih je pratila na njihovom putu.

Vjerujem da smo i mi u svojem životu osjetili Božju blizinu i zaštitu, i zbog toga trebamo još čvršće u vjeri i pouzdanju prionuti uz Gospodina. Vjera nam pomaže da uđemo u Božji duh i vodi nas u život. Izabrani smo i pozvani da živimo Božju stvarnost, već sad ovdje na zemlji. S vjerom i pouzdanjem oslonimo se na Isusa i hrabro se suočimo sa svim onim što nas još uvijek priječi da nas Duh vodi kroz život.

Hranimo se Isusom u euharistijskom susretu i usmjerimo svoj život prema Njemu da uzmognemo rasti u duhu i da svoj duhovni rast pretočimo u djelotvornu ljubav prema bližnjima kojima je potrebna naša pomoć.

Blaženka