Prvo čitanje:
Jr 20, 7-9
Riječ mi Gospodnja postade na ruglo.
Čitanje Knjige proroka Jeremije
Ti me, Gospodine, zavede, dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: »Nasilje! Propast!« Doista, riječ mi Gospodnja postade na ruglo i podsmijeh povazdan. I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al tad mi u srcu bî kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 63, 2-6.8-9
Pripjev:
Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!
O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
U svetištu sam tebe motrio
gledajuć ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slaviti.
Tako ću te slavit za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži.
Drugo čitanje:
Rim 12, 1-2
Prikažite svoja tijela za žrtvu živu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mt 16, 21-27
Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.
Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«
Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Tâ što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«
Riječ Gospodnja.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
»Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom«, upućene su svakome kršćaninu koji je u krštenju pristao umrijeti s Kristom da bi s Njime i uskrsnuo.
Isus poziva na nasljedovanje i postavlja uvjete pod kojima čovjek može biti njegov učenik. Isus ide putem patnje i križa, poziva i nas da ga na tome putu slijedimo.
Kad slušamo ove Isusove riječi, hvata nas strah pred oporošću i zahtjevnošću s kojom Isus svakome od nas stavlja pred oči kao patnju i križ koji su preduvjet biti na Isusovoj strani. Samo onaj tko je na to spreman, može biti Isusov učenik. A nasljedovati Isusa znači zanijekati samoga sebe, uzeti svoj križ na sebe i ići za Isusom.
Zdenčani, potrebno je svakodnevno se odricati samoga sebe, uzimati svoj križ i ići naprijed. Odricanje od samoga sebe nije znak vlastite negacije ili prijezira, nego činjenice da smo sposobni biti slobodni i rasti. Napravit ćemo novi korak, tek kad budemo spremni odreći se mjesta na kojemu smo do tada bili.
Dok se odričemo sebe, istodobno je potrebno i prihvaćati se. Prihvaćati svoj križ. Prihvaćati sve muke i zadaće napredovanja. Oni koji ne prihvaćaju svoj križ, koji izbjegavaju obveze ili odgađaju posao, nikada neće osjetiti zadovoljstvo.
Odricanje od sebe i prihvaćanje sebe potrebno je raditi svakodnevno.
Njegujmo svijest da je najvažnije ići za Kristom.
Pozvani smo koristiti Božji dar razuma. Pozvani smo promišljati stvarnost i donositi svoj sud o njoj. Nemoguće je biti kršćanin, a ne misliti vlastitom glavom. Kršćanstvo oslobađa čovjeka. Potiče ga na osobno razmišljanje, osobno opredjeljenje i osobnu odgovornost.
Nasljedovanje Isusa ne mora uvijek osigurati život bez boli i problema. Shvatimo da nema veličine bez služenja, ni nasljedovanja bez žrtve.
Isus se okrene i reče Petru: „Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“
Tko su u ovom svijetu istinski gubitnici, a tko dobitnici? Što je pogled neba, a što je pogled zemlje? Što je razmišljanje zemaljskog čovjeka, a što razmišljanje duhovnog čovjeka?
Umrimo sebi! Ako se podvrgavamo smrti u istini i iskrenosti prema Bogu, te svaki dan ponovno započinjemo živjeti u Kristu, vrata Božje ljubavi se širom otvaraju pred nama.
Kada se Božja ljubav zapali u našem srcu, onda život postaje jedan novi svijet ljubavi u kojem se njegova radost prelijeva.
Otkako je Isus pošao i išao putem do križa, križ stoji na putu svakoga onoga tko želi biti Kristov. Svatko ima svoj križ. Naša se narav buni protiv toga, želimo se sačuvati i spasiti, naša narav ne želi križ.
Zdenčani, želimo li sačuvati sebe, svoj život, svoju dušu sigurno ćemo izgubiti. Zato, odvažimo se na križ, prihvatimo ga i imat ćemo udjela u vječnome životu koji daje sami Isus.
Bog nas želi, Bog nas treba i zato treba izići iz svoga egoizma.
Bog za nama žudi.
Kad se čovjekova žudnja za Bogom i Božja za čovjekom susretnu onda je čovjek sretan.
U svojoj duhovnoj oporuci neposredno prije svoje smrti napisala je Majka Tereza: "Ne samo da vas On ljubi. Štoviše, On žarko za vama žudi. Nedostajete mu ako mu se ne približite. On za vama žeđa. On vas stalno ljubi, makar se vi toga i ne smatrale dostojnima. Ako vas drugi ne prihvate ili pak ako niste kadre same sebe prihvatiti - On je onaj koji vas uvijek prihvaća". I pomaže nositi križ života.
N.M.
