Razmatranje: Prvo znamenje

Isus je na svadbi sa svojim učenicima. Tu je i njegova majka. Uzvanici se vesele i pjevaju, ali se mladoženji nabralo čelo.

Isusova majka je zamijetila nepriliku. Nenametljivo ustaje, priginje se k Isusu govoreći potiho: „Vina nemaju.“ Isus je zatečen. Nije imao namjere već sada djelovati. Zato tvrdo odgovara: „Ženo, što ja imam s tobom. Još nije došao moj čas!“ Tvrd govor. Teške riječi. Zar se tako odgovara majci?

Marija se međutim ne brine. Dozove sluge i rekne im: „Što god vam rekne, učinite.“ I doista. Isus zapovijeda da se napune vodom šest kamenih posuda, te da odatle zahvate i posluže. I od vode je postalo izvrsno vino. Marija je znala što ište i od koga to traži. Nije se dala smesti naoko tvrdim riječima. Vjerovala je u Isusovu dobrotu. I njezina je molba bila u potpunosti uslišana.

Je li im falilo vina – radosti? Htjeli su u radosti proslaviti. Nije važan samo kruh. Za život je važno prijateljstvo, ljubav, uspjesi i napredak, trenuci odmora, obiteljsko blagovanje, blagdanski stol. Sve su to Božji darovi.

I Isus je došao na svadbu. Nije to smatrao gubitkom vremena.

Zdenčani, je li mi želimo da nam Bog usliši molitve? Moja molitva je za druge možda nevažna, ali meni je bitna.

Što bi učinili da nam se nevoljko okrene i reče: „Čovječe što ja imam s tobom?“. Gospodine, pa tko će me razumjeti, ako nećeš ti? Što učiniti? Evo nam Marije za uzor. Nije se dala smesti, ona je vjerovala. Znala je da će je Isus poslušati.

Vjerujemo li i mi kao Marija? Koliko je naše pouzdanje u Božje milosrđe?

Zdenčani, Bog nikada ne okreće glavu od nas, nikada nas ne ostavlja da se mučimo u svojim mukama i neprilikama. Zato ne odustajmo. Ako nam se ponekad Isusov pogled učini dalekim, i čini nedostižnim Božje izbavljenje, znajmo On je tu, Gospodin je s nama. Učinit će ono što je za nas najbolje, u pravom trenutku.

Jer On je milosrdan.

N.M.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Druga nedjelja kroz godinu C

S nedjeljom Isusova krštenja započinje takozvano „ vrijeme kroz godinu“. Ono se sastoji od 33/34 nedjelje koje su izvan vremena došašća, božićnog vremena, korizme i uskrsnog vremena.

Svako od ovih liturgijskih vremena razmatra jedan period Isusova života. Vrijeme kroz godinu promatra Isusa Učitelja, njegovo javno propovijedanje i djelovanje.

Druga nedjelja kroz godinu promatra Isusa s majkom i prvim učenicima na svadbi u Kani galilejskoj.

Isusovo prvo čudo je prvi javni nastup u Ivanovu evanđelju. Već od treće nedjelje pa do kraja nedjelja vremena kroz godinu uzima se evanđelje od Marka ili Mateja ili Luke.

Kako bi se sva evanđelja pročitala, nedjeljno evanđelje podijeljeno je na tri djela označena sa tri redna slova: A, B, C. Kroz tri godine sva tri sinoptička evanđelja se u cijelosti pročitaju.

Ivanovo evanđelje dijelom se čita kroz korizmu i vazmeno vrijeme.

Prvo čitanje je iz proroka Izaije 62, 1-5.

Izaija je prorok i savjetnik na kraljevu dvoru. Rođen je u Jeruzalemu u 8 stoljeću pr. Kr.

On je najškolovaniji prorok, poznaje povijest svojega naroda. On naglašava svetost Jahve, izabranost Jeruzalema, Davidovu predaju. Bog je mjerilo svakog ljudskog djelovanja. Bit ljudske krivnje je oholost i neposlušnost Bogu.

Izaija ima učenike koji skupljaju njegova proroštva, ispisuju ih na pergameni. Knjiga proroka Izaije ima 66 poglavlja. Obuhvaća period od izgnanstva, vrijeme asirskog i babilonskog sužanjstva do Kira, perzijskog kralja, koji pušta da se izabrani narod vrati u domovinu i obnovi Hram.

Očita je predaja koja se nastavljala kroz više generacija pod imenom Izaije proroka. To je vidljivo po stilu pisanja, jeziku i teološkim temama kao i vremenu nastanka spisa.

Današnje prvo čitanje govori o obnovi svetog grada Jeruzalema, za kojim Jahve čezne kao što zaručnik čezne za svojom zaručnicom.

Nakon nevjernosti narod je doživljavao sužanjstvo kao ostavljenost od Jahve. Jeruzalem, mjesto gdje je Jahve prebivao sa svojim narodom bilo je OPUSTOŠENO. Više toga neće biti. Narod je zaručnica, Božja milina, Udata, kruna divna i kraljevski vjenac na dlanu Boga svog.

Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.

Osim što se ovo proroštvo odnosi na izabrani narod u Starom Zavjetu još više se odnosi na Crkvu, Kristovu zaručnicu koju je zaručio krvlju na križu.

U Crkvi su redovnički redovi, družbe, pokreti, grupe, udruženja okupljena od Krista Isusa da budu njegova milina, divna kruna. Vijenac koji ukrašava njegovu zaručnicu Crkvu.

Također ova slika opisuje zaruke između Boga i svake duše. Za svakom ljudskom dušom Bog čezne, uzdiše, pati. Svakoj kaže: „Ti si moja milina. Tebi se radujem kao što se mladić raduje nevjesti. Tobom se ponosim, ti si moja divna kruna i moj dragocijeni vijenac.“

Duša koju Bog izgrađuje postaje djevicom. On je čisti od svega što je od ovoga svijeta- prolazno, pokvarljivo, zarobljivo ...

Uzmimo ovu intimnu i snažnu povezanost koja počinje u sakramentu krštenja između Boga zaručnika i svoje duše koju je Bog za sebe predodredio prije svih vjekova. Tvoje duše koju je Krist svojom krvlju posvetio.

Pripremimo se za ovu nedjelju kao Kristove zaručnice. Duša nadilazi rod, spol. Svaka duša je stvorena da bude Božja zaručnica. Posvetimo vrijeme, misli i srce ovim riječima iz prvog čitanja. Upravljene su svakome pojedinačno. One su Božje milovanje naših duša. Naš ljudski doživljaj ljubavi pretvaraju u božanski, potpun, vječan.

Dok budemo slušali nježne riječi ljubavi svoga zaručnika Boga i tvoja duša će šaptati nježno iste riječi Njemu, svojemu Zaručniku. Govorit će mu: „Bože, ti si moja milina, ja sam tvoja udata. I kao što se nevjesta raduje svojem ženiku ja se tebi veselim, tebi se radujem o Bože moj.“

Duša zaljubljena u Boga pažljivo sluša svaku Njegovu riječ i sama mu uzvraća istim riječima. Jer ljubav se služi istim riječima u obrnutom smjeru.

Izvor naše zajedničke i pojedinačne radosti je: Bog je za sebe zaručio naše duše i od njih izgradio sebi Zdenac gdje privlači tisuće drugih duša da ih sa sobom zaruči.

S Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa