Subota, 28.04.2018. 08:57

5. vazmena nedjelja

Prvo čitanje: Dj 9, 26-31

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik.

Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.

Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.

Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz.

Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 22, 26b-28.30-32

Pred štovateljima ću tvojim izvršiti zavjete svoje. Siromasi će jesti i nasititi se, hvalit će Gospodina koji ga traže: nek živi srce vaše dovijeka!

Spomenut će se i Gospodinu vratiti svi krajevi zemlje; pred njim će nice pasti sve obitelji pogana. Njemu će se jedinom klanjati svi velikani zemlje, pred njim se sagnuti svi što u prah silaze.

I moja će duša za njega živjeti, njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodinu će se pripovijedati sljedećem koljenu, o njegovoj pravdi navješćivati narodu budućem: »Ovo učini Gospodin!«

Drugo čitanje: 1Iv 3, 18-24

 

Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola

Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago.

I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Iv 15, 1-8

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«

Riječ Gospodnja.

Razmatranje

Isus nas upozorava da on ostaje sa svojima u živoj, životnoj vezi.

Slikom iz prirode: životnim jedinstvom loze, trsa i mladica na njemu razjašnjava svoju povezanost s njima, nama.

"Bez mene ne možete učiniti ništa", "odijeljeni od mene", gotovo ništa. Ne pretjeruje li on? Gdje je tu skromnost?

Ali Isus je stvarno Bog, utjelovljeni Bog i točno je što kaže.

Ovisimo o Bogu kao grane loze o trsu. Bog nam je darovao razum i slobodu, znamo da možemo  kazati da ili ne; možemo Boga, naš izvor, prihvatiti ili ga se odreći.

Božja smo stvorenja, Bog nam je darovao bitak i život, usko smo povezani s njime kao grane loze sa trsom.

Koja je zadaća trsa? Donijeti rod! Bog želi da mi donosimo rod. Neke grane nisu rodne i treba ih odrezati. Podrezivanje je jako bolno. Ali samo tako ćemo donijeti plod. Ako ne donosimo plod duhovno smo mrtvi.

Mnogi su članovi Crkve, samo formalno, godinama ne dolaze na misu, ne primaju sakramente, ali ne osuđujmo ih. Savao i Pavao su iste osobe.

Dajmo Bogu prostor da djeluje, a mi surađujmo i naviještajmo vjeru na način da se čvrsto držimo poput loze trsa i da s njime srašćeni donosimo obilje ploda.

Bog želi da donosimo rod. Da naš život ne bude osušen kao odsječena grana loze, koja je najviše korisna za spaljivanje. Stoga nas vinogradar s pravom podrezuje. Vinogradar misli dobro.

Isus nas lijepo poziva: "Ostanite u meni!" I za utjehu, kaže: "Ja ostajem u vama!"

Ako se ta veza između nas i Isusa prekine, onda nema od nas ništa. Isus nam u evanđelju govori da smo bez njega odsječena grana, odrezana mladica, da neizbježno idemo u bezvrijednost i propast.

Isus je naš Spasitelj i Otkupitelj. Njegova zadaća je da nam osigura sreću bez kraja.

Čovjek je duša i tijelo. Tijelu je ograničeno trajanje, a duši nema smrti, živjet će vječno.

Tu sreću možemo postići samo onda ako smo povezati s Isusom. Kao što mladica može živjeti samo ako vuče iz korijena sokove, tako i čovjek može postići vječnu sreću samo ako krozanj struje božanski sokovi koji nam dolaze od Isusa - po milosti i sakramentima.

Zdenčani, Isus nas smatra svojim lozama. Želi da rodimo rod za vječni život. I ne čudite se ako nam na ovome svijetu ne ispunjava sve želje, ako često pusti kakve nevolje, pa i suze.

Iz svega onoga što nas kroz cijeli život evanđelje poučava, uočavamo da Bog ima drugačija mjerila nego ljudi.

Isus nam kaže: "Što koristi čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svom naudi?" Drugim riječima znači: Lud je onaj tko želi biti sretan pet minuta, pa onda plakati pet godina. I još gore! Što je cijeli naš život na ovoj zemlji prema onom drugom životu koji vječno traje?

Gospodine, mi smo loze, a Sin tvoj Spasitelj naš čokot, daj da svi Zdenčani diljem svijeta budu s njime povezani po milosti koja donosi život vjere.

Neka nam Tvoja riječ, Riječ Božja, Ti budeš PROMJENA I RADOST.

N.M.


Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Isus slikom trsa i loze predočava spojenost njegovih s njime.

Sakramentom krštenja Isuse ucijepljeni smo u Tebe. Ostao je naš prirodni izgled, sa svime što smo naslijedili u duhu i tijelu od naših roditelja, s pečatom kraja i vremena u kojem smo se rodili i koje nas je dobrano oblikovalo. Kroz kršćanske običaje, kućni odgoj, vjeronauk za prvu pričest i krizmu, sve prigode gdje je Duh Sveti imao prevlast, dobivali smo „sokove“ koji su nam davali snagu rasta u ponašanju i donošenju plodova u skladu dobi i poslušnosti Tvojim zapovijedima.

Isuse mi smo tvoji izdanci, Tvoj Otac je naš vinogradar. Kad nas čisti  doživljavamo kao da ide protiv nas, kao da nas uništava.

Oče nebeski, oprosti nam taj krivi doživljaj i odupiranje. Mi smo tvoje loze od kojih želiš puno roda. Bez tebe ne želimo ništa činiti.

Oprosti za sve ono što smo učinili na svoju ruku. Nemoj nas izbaciti. Milosrđe je Tvoje veće od naših grijeha. Ti sve znadeš o nama, a mi znamo samo jedno: ti si Bog naš, Spasitelj i Otkupitelj duša naših.

Smiluj nam se Bože naš. Oprosti i zaboravi sva naša lutanja, naša odupiranja. Proslavi Oca svojeg po nama kako si ga proslavio po Savlovu propovijedanju nakon obraćenja, po Barnabinu svjedočenju za Salva i bratskom spašavanju Savla, što su ga učinili jeruzalemski kršćani, unatoč pretrpljenom prijašnjem strahu kojeg im je on zadavao.

Barnaba i kršćani Jeruzalema mogli su oprostiti Salvu i podržati ga jer su bili loze na Tebi- trsu. Snaga za milosrdno ponašanje prema Salvu izvirala je iz njihovog osobnog iskustva Tvojeg ponašanja prema njima nakon muke, smrti i uskrsnuća. Ti si oprostio njima, učenicima izdaje i zataje, bjegove i sumnje u vrijeme strašnog trodnevlja. Sada oni praštaju i spašavaju Savla, svojeg progonitelja.

Proslavi svoga Oca po nama i našem ponašanju prema bližnjima.

S. Ljilja Lončar