Petak, 12.05.2017. 22:20

5. vazmena nedjelja - 14. svibnja 2017.

Prvo čitanje: Dj 6,1-7

 

6 1U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. 2Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: "Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. 3De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, 4a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi." 5Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. 6Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke. 7I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.

Pripjevni psalam: Ps 33,1-2.4-5.18-19

33 1Pravednici, Jahvi kličite!
Hvaliti ga pristoji se čestitima.
2Slavite Jahvu na harfi,
na liri od deset žica veličajte njega!

4Jer prava je riječ Jahvina
i vjernost su sva djela njegova.
5On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Jahvine.

18Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
19da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

Drugo čitanje: 1 Pt 2,4-9

2 4Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, 5pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. 6Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. 7Vama dakle koji vjerujete - čast! A onima koji ne vjeruju - kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni 8i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni Riječi, za što su i određeni. 9A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu;

Evanđelje: Iv 14,1-12

14 1"Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! 2U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: `Idem pripraviti vam mjesto`? 3Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. 4A kamo ja odlazim, znate put." 5Reče mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?" 6Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. 7Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga." 8Kaže mu Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!" 9Nato će mu Isus: "Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?" "Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: `Pokaži nam Oca`? 10Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. 11Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. 12Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Vjera nadvladava nemir

Tekst današnjega evanđelja početak je Isusova prvoga oproštajnog govora svojim učenicima. U dva oproštajna govora i u takozvanu velikosvećeničku molitvu evanđelist je utkao Isusove riječi koje otkrivaju tajnu njegove osobe i njegova odnosa s Ocem, ali i smisao života učenika u povezanosti s njime. Pažljivi čitatelj četiriju evanđelja lako će zapaziti da se govor ivanovskoga Krista poprilično razlikuje od onoga sinoptičkih evanđelja. Nijedan evanđelist ne donosi protokolarno riječi iz Isusova zemaljskog života, već ih u svjetlu njegova uskrsnuća istodobno tumači za potrebe svoje kršćanske zajednica, a Ivan to čini u daleko najvećoj mjeri. To se prepoznaje već u prvoj rečenici današnjeg evanđelja: "Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene!" Tu je anđelova riječ ženama na Isusovu grobu "vi se ne bojte!" poprimila dublje značenje što dolazi iz usta samoga Isusa i što je vjera istaknuta kao sredstvo koji nadvladavaju svaki strah i nemir.

Strah je nerazdvojni pratitelj ljudskog života. Bojimo se prijetnje jačega od nas, strah nas je nepredvidivih i opasnih situacija u životu kao i neizvjesne budućnosti svijeta, bojimo se rata i stradanja, bojimo se opakih bolesti i napokon smrti koja vreba na svakoga čovjeka. No najgore je što se čovjek boji sam sebe, što često nema snage priznati ni sebi ni drugima svoje slabosti ili počinjene grijehe, trajno živeći u strahu da će ipak biti otkriveni pa će zbog toga izgubiti ugled pred ljudima.

Dobro je rečeno da je strah uvijek loš savjetnik. Zato je dobro od vremena do vremena posvijestiti sebi i različite oblike straha koje nosimo u sebi. Poznati duhovni pisac Paul Tournier u jednoj svojoj knjizi govori o čovjeku koji je polazeći na godišnji odmor uzeo bilježnicu i odlučio u nju zabilježiti svaki strah s kojim se tih dana susretne. Bilježnica je uskoro bila puna, a on je na kraju priznao: "To mi je bio vrlo plodan oblik meditacije i u isto vrijeme vrlo opuštajući odmor." Ništa nas tako ne sapinje i ne opterećuje kao strah, a ništa nas ne oslobađa kao nadvladani strah.

Isus kao izvor sigurnosti

Na razini primitivne religiozne svijesti čovjek se bojao i svojih okrutnih božanstava kojima je prinosio različite žrtve kako bi ublažio njihov bijes. To je sigurno jedan od razloga što u Bibliji često susrećemo riječ u Božje ime: "Ne boj se!". Nebeski glasnik, kad god čovjeku donosi neku vijest ili ga poziva na neku posebnu službu, prvo mu želi zasvjedočiti da se Boga ne treba ropski bojati, već se u njega pouzdati. Tako se čovjekov strah u Bibliji pretvara u strahopoštovanje pred Bogom, pri čemu poštovanje nadvisuje puki strah. Nitko nije ljudima tako približio Boga i otkrio im njegovo očinsko lice kao Isus. Zato Isusovi učenici koji vjeruju kako ih je on naučio nemaju nikakva razloga da se uznemiruju ni onda kad ostanu u svijetu sami bez Isusa, jer su i s njim i s Ocem povezani u vjeri.

Doduše Isus je rekao i koji je nezaobilazan uvjet: treba njega poznavati. On to učenicima izriče u obliku blagog prigovora: "Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga" (14,7). I prema sinoptičkim evanđeljima Isus je često znao učenicima predbaciti kako su spori da povjeruju ili jednostavno kako nemaju vjere. Ovdje se taj prigovor može činiti blažim, ali je on ustvari puno osobniji. Da je Isus u pravu, potvrđuje neposredna reakcija jednoga od učenika, Filipa: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je" (14,8). Umjesto izraza čuđenja ili nabrajanja svega što je pred njima učinio i po čemu su mogli prepoznati na djelu Oca, Isus samo mirno nastavlja svoju gornju misao o jedinstvu između njega i Oca: "Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: Pokaži nam Oca?" (14,9). Ovo je odgovor svima onima koji su Isusa iz Nazareta i njegovo učenje reducirali na razinu humanizma i etičnosti, pa o njemu govore samo kao o religioznome uzoru ili učitelju uspjela života. A on je daleko više od toga. On je: "Put, i Istina i Život" (14,6). Budući da njegov Bog nije nekakvo bezlično biće koje upravlja svemirom ili najdublja tajna čovjekova Ja, već Otac, to je onda i Isus jedini put k Ocu. On ne kaže da se jedino po njemu dolazi k Bogu, jer Boga ljudi zamišljaju na različite načine. Isus kaže da je jedini put k Ocu, jer on je jedini ljudima Boga objavio kao Oca i zato je Otac prepoznatljiv samo po njemu.

Kako Isusa slijediti?

Isusova rečenica "Tko je vidio mene, vidio je i Oca" vrlo je jasna, ali ona ostavlja prostor za mnoga pitanja. Isus se pojavio u ljudskome tijelu i objavio ljudima Oca. U tom smislu Isus misli da su svi koji su njega vidjeli mogli vidjeti i Oca. No znademo da su i njegovi suvremenici na Isusa gledali različito i da su se dijelili s obzirom na pitanje, tko je on ustvari. To pogotovo vrijedi za današnje vrijeme. Na Isusa su se pozivali i hipiji opravdavajući svoj stil života, kao i oni koji su njegovim učenjem željeli pravdati nasilnu promjenu društva. Od njega su napravili "superzvijezdu" u modernoj rock operi. Na njega se pozivaju uvijek iznova razni kritičari društvenih pojava koje im ne odgovaraju, suprotstavljajući im uvijek nekakvo svoje vlastito viđenje Isusa i njegova učenja.

Kršćani danas imaju priliku puno čitati o Isusu i zasigurno mnogi znaju puno o njemu. No unatoč tome ostaje i danas Isusov prigovor učenicima: "Da ste upoznali mene ..." (14,7). Kako se i gdje danas može upoznati Isusa? U Crkvi, zajednici vjernika, u kojoj nas njegov Duh Branitelj trajno sve dublje uvodi u njegovu istinu (14,26l; 16,13). Samo Duh Sveti nam može otkriti što znači njegova riječ "Put i Istina i Život". U Duhu ćemo spoznati da Isus nikad nije birao lakši put, već je bio dosljedan u vršenju volje Očeve. On može za svoje biti Istina, jer je uvijek stajao uz istinu, ljubav i blagost, iako je znao da će ga to dovesti na križ. Pred Pilatom je pokazao kako je najveća istina o čovjeku u činjenici da je istina često nemoćna pred silom. Spremnim prihvaćanjem smrti iz ruke Očeve, Isus je nadvladao i onaj zadnji čovjekov strah te svojim uskrsnućem ušao u Očevu slavu. Zato je on svojima i obećanje vječnoga života, Život u osobi. AMEN!

Iz knjige: "JEDAN JE VAŠ UČITELJ", Ivan Dugandžić