Petak, 09.12.2016. 10:26

Treća Nedjelja Došašća

Prvo čitanje: Iz 35,1-6a.10-10

Bog sam hita da nas spasi.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Nek’ se uzraduje pustinja, zemlja sasušena,
neka kliče stepa, nek’ ljiljan procvjeta.
Nek’ bujno cvatom cvate,
da, neka od veselja kliče i nek’ se raduje.
Dana joj je slava Libanona,
divota Karmela i Šarona;
oni će vidjeti slavu Gospodinovu,
divotu Boga našega.
Ukrijepite ruke klonule,
učvrstite koljena klecava!
Recite preplašenim srcima:
»Budite jaki, ne bojte se!
Evo Boga vašega,
odmazda dolazi, Božja naplata,
on sam hita da nas spasi!«

Sljepačke će oči progledati,
uši će se gluhih otvoriti,
tad će hromi skakati k’o jelen,
njemakov će jezik klicati.
Jer će u pustinji provreti voda,
i u stepi potoci,
vraćati se otkupljenici Gospodinovi.
Doći će u Sion kličuć’ od radosti,
s veseljem vječnim na čelima;
pratit će ih radost i veselje,
pobjeći će bol i jauci.

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam: Ps 146,6c-10

Pripjev:

Dođi, Gospodine, da nas spasiš!

Gospodin ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.
Gospodin oslobađa sužnje.

Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.
Gospodin štiti pridošlice.

Sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.

Drugo čitanje: Jak 5,7-10

Očvrsnite srca jer se dolazak Gospodnji približio!

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

Strpite se dakle, braćo, do dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se dolazak Gospodnji približio! Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima! Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje.

Riječ Gospodnja

Evanđelje: Mt 11,2-11

Čitanje svetoga evanđelja po Mateju

A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju,hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni zbog mene.« Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!

Riječ Gospodnja

RAZMATRANJE:

Neka se raduje pustinja, nek procvjeta bujno i nek se pripremi za dolazak slave Gospodnje, kliče Izaija u prvom čitanju. Jer blizu, vrlo blizu je Kraljevstvo Božje!

Čitajući ove retke, može se osjetiti iščekivanje i uzbuđenost radi dolaska Onoga koji donosi nove odnose ljubavi, tako svojstvene Kraljevstvu Nebeskom. Može se lako zamijetiti da slava Gospodnja dolazi prvenstveno ka onima koji su na neki način manjkavi u ovom svijetu. Izaija prvo koristi simbol pustinje i sasušene zemlje koja ima procvjetati u susretu sa Kraljem! Kraljevstvo nebesko se očituje u onomu što je maleno, neugledno, suho, neplodno..u onomu što je siromašno.

Razmatrajući ova predblagdanska čitanja, teško je ne zapitati se zašto Bog uvijek izabire ono maleno i neugledno? Za mjesto poroda svojeg sina izabire hladnu štalu; naš Bog se rađa u životinjskim uvjetima. Za svoje apostole izabire obične ribare, nikakve učene i mudre ljude, za one kojima želi navijestiti kraljevstvo Božje, izabire siromaške, odrpanke, bolesne i odbačene.

Kakav je to naš Bog?

Možda onaj koji razbija sve naše predsrasude o onome što je dobro u ovom svijetu, a što nije. To je Bog koji posebno voli ono što je od nas ljudi odbačeno i siromašno.

Nevjerovatno je kako se tako silan i moćan Bog spušta ka onima koje nitko ne želi te ih nježno diže, grli, i šapće: "Ja te želim. Ja te volim takav kakav jesi!" Mi često mislimo da smo jaki, snažni i čitavim bićem bježimo od svojih grijeha i nesavršenosti, a Bog uvijek ide onima koji to nisu, onima koji su svjesni koliko su potrebni Njegova milovanja, utjehe i Njegove snage. Ima nešto predivno u susretu naše nesavršenosti sa Božjom savršenosti i ne postoji ništa ljepše nego osjetiti da te netko prihvaća do kraja. Takav je naš Bog- onaj koji nas diže, liječi naše nesavršenosti, otvara nam oči na one stvarnosti koje su dobre, diže nas iz našeg mrtvila i govori da onima koji na ovoj zemlji nemaju ništa, pripada Kraljevstvo nebesko (Mt 11,5)! Koje li ljubavi, ljepote i nade koju svakom od nas daje Isus jer svi smo nesavršeni i grešni!

Ne želimo li se mi susresti sa takvim Bogom? Sa Isusom? Onim, koji će biti spreman ući u našu nesavršenost i prihvatiti nas bez obzira na sve?

Ali Bog ništa ne radi na silu. Zato je potreban i naš pristanak da se razotkrijemo i otkrijemo da smo grešni te slijepa vjera da će taj susret vrijediti toga! Zajedno recimo: Dobrovoljno želim biti nesavršen, siromašan i potrebit Božje ljubavi kako bih Ga susreo!

Ovo razdoblje adventskog iščekivanja je izvrsna prilika za to.