Subota, 03.09.2016. 20:10

23. nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje: Mudr 9,13-18

9 13Jer tko može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospod? 14Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. 15Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima. 16Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko će istražiti? 17Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga. 18Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako naučili ljudi što je tebi milo i spasili se tvojom mudrošću.

Pripjevni psalam: Ps 90,3-6.12-14.17

90 3Smrtnike u prah vraćaš i veliš:
“Vratite se, sinovi ljudski!”
4Jer je tisuću godina u očima tvojim k`o jučerašnji dan
koji je minuo i kao straža noćna.

5Razgoniš ih k`o jutarnji san,
kao trava su što se zeleni:
6jutrom cvate i sva se zeleni,
a uvečer - već se suši i vene.

12Nauči nas dane naše brojiti,
da steknemo mudro srce.
13Vrati se k nama, Jahve! Ta dokle ćeš?
Milostiv budi slugama svojim!
14Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim,
da kličemo i da se veselimo u sve dane!

17Dobrota Jahve, Boga našega,
nek` bude nad nama
daj da nam uspije djelo naših ruku,
djelo ruku naših nek` uspije.

Drugo čitanje: Flm 1,9-10.12-17

1 9poradi ljubavi radije molim, kakav već jesam, Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa. 10Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, 12Šaljem ti ga - njega, srce svoje. 13Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja. 14Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. 15Možda baš zato bi za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek - 16ne kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. 17Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene.

Evanđelje: Lk 14,25-33

14 25S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: 26"Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! 27I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!" 28"Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: 29da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide: 30`Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!` 31Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? 32Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir." 33"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Pažljivo i polagano čitanje iz knjige Mudrosti pobuđuju u nama duboko iskustveno slaganje da je svaka riječ i rečenica u potpunosti istinita i bremenita.

U prvom dijelu istaknuta je tegoba i tjeskoba radi prevlasti tjelesnih potreba nad dušom.

Drugi dio je prosvijetljen spoznajom kroz objavu i povjerenje Duhu Svetom koji dolazi od Oca da nam pokaže put k umnosti, što je dobro i Bogu milo.

Apostol Pavao, već starac, piše pismo svome prijatelju Filomenu, povrijeđenom gospodaru zbog bijega roba Onezima. Pavao ga moli da ga primi natrag kod sebe ali ne više kao roba nego kao brata svoga, što više kao da prima samog Pavla.

Poniznost Pavla očituje ljubav o kojoj Apostol piše u Himnu ljubavi, kada nabraja da je ljubav susretljiva, strpljiva, ne traži svoje, zaboravlja na zlo, sve prašta, sve podnosi …

Pavao zapravo poziva Filomena da se odrekne svoje moći nad Onezimom i da ga izjednači sa sobom u dostojanstvu koje mu Bog daje, a pri tome da Onezim i dalje zarađuje svoj kruh kod njega obavljajući svoja zaduženja.

Na vani ništa se nije promijenilo. Odnos gospodar – rob se promijenio u bratski odnos.

Filomen u svijetlu današnjeg evanđelja u praksi treba zamrziti svoj položaj nadmoćnog gospodara. Odreći se svojeg statusa i svoje povrijeđenosti koje mu daje ovozemaljsko pravo.

Isusov apel da njegovi sljedbenici trebaju mrziti svoje najbliže kako bi bili njega dostojni tvrd je i zbunjujući govor. Sigurno tome doprinosi neadekvatan prijevod s grčkog na hrvatski.

Nama je važno ako ovu mržnju svojih ukućana i svojega života shvatimo u smislu kad bi na prvo mjesto stavili te osobe i sami sebe, ugađajući njihovim i svojim nezdravim ovozemaljskim potrebama, ne mareći za Isusov nauk.

Na primjer opravdavanje i podržavanje ponašanja svojega i svojih bližnjih koje se protivi deset Božji zapovjedi i dvije zapovjedi ljubavi.

Dao Bog da uvijek budemo Njegovo svjetlo u tami ovozemaljskih situacija.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa