Održan je drugi susret potencijalnih misionarski u matičnoj kući misionarske udruge Zdenac. Cilj druženja bio je upoznavanje s duhom vizije i misije Zdenca te upoznavanje profila Misionara Milosrđa. Ono što je bitno jest da sve aktivnosti koje se rade u Hrvatskoj misijama, obavljaju se i u misijama. Avanturizam ne može biti pokretačka snaga, već Isus iz Nazareta, po uzoru na Njega biti solidarni s najpotrebnijima u svijetu i domovini.
Aktivnosti su slijedeće:
• Izleti s djecom i roditeljima u sklopu duhovnih obnova
• Rad s mladima na kršćanskom identitetu
• Potpora samohranim majkama
• Biblijske radionice
• Odgoj djece u i za solidarnost
• Karitativna djela starim i nemoćnim ljudima
• Psihološke radionice za svoje članove
Susret je bio vrlo intenzivan. Tri dana s jutarnjim molitvenim početkom koji se sastojao od časoslova, krunice i svete mise. Zatim slijedi doručak, pa radionice upoznavanja Zdenca. Potom ručak. Nakon toga konkretne akcije pomoći drugima. Večera, pospremanje i do kasno psihološke radionice. Tim tempom nitko nije imao problema sa spavanjem. Osmišljen kao prilika za upoznavanje članova udruge iz svih krajeva Hrvatske, bio je to jedan odmak od svakodnevnih obaveza u Božjem duhu. Radujem se slijedećem okupljanju u nadi da će biti malo bliže odnosno u splitskoj kući Zdenac. Ipak nam dolazi ljeto.
Ne mogu ne napisati naš konkretni terenski rad kod bake Ane.
Baka Ana udovica je već više od 30 godina. Ima 88 godina. Živi u trošnoj kući pored Dugog Sela. Ne znam točno kako je sestra Ljilja došla do nje ali Bogu hvala da jeste. Naime u kući nije bilo WC-a. Nekad davno postojao je poljski iza staje ali je propao. Tako da joj staja služi u te svrhe. Namještaj je još od udaje u kući tako da je sve staro preko pola stoljeća.
s. Ljilja okupila je volontere i pogodila meštre te smo susret volontera spojili s radnom akcijom. Žene su složile preko 2 metra drva. Sav namještaj iz spavaće sobe i ostave je opran kao i sve posude, a Zdenac je platio da joj se uradi potpuno nova kupaonica i kuhinja (od donacija članova, volontera i prijatelja Zdenca). Radovi traju od 3. svibnja i baki Ani nije lako jer nitko ne voli promjene pa makar bilo za svoje dobro. Navike su čudne stvari. Trebalo je dosta razgovora da joj se objasni da je vrijeme za nove stvari bez obzira što je muž, na kojega je namještaj podsjeća, umro kad je ona imala pedesetak godina.
Sad uviđam važnost psiholoških radionice koje radimo u Zdencu jer svakome čovjeku treba topla riječ utjehe i potpore. Odazvalo nas se 10-tak i napokon je osoba vrijedna svakog dostojanstva u kući kakva joj i dolikuje. Ovakve radne akcije potrebne su i nama da osvijestimo u kakvim uvjetima sve ljudi žive i da budemo zahvalni na svemu što imamo. A najveća hvala jest osmijeh i suza radosnica u oku bake Ane.
Ana Čerdić