Kao volonteri obvezali smo se nastaviti s ovom misijom koja nam je povjerena, nastaviti davati najbolje od sebe i krenuti u potragu za onima koji nas čekaju.
Učimo ih uočavati prisutnost Božjih tragova u životu čovjeka, obogaćivati i izgrađivati njihovu vjeru. Voditi ih Bogu molitvom srca. Učiti i živjeti vrednote Božjeg kraljevstva za ostvarenje mira, pravde i ljubavi te na osnovu vrednota graditi odnose prema drugima.
Zdenac im pomaže i u ovim teškim trenucima s hranom, vodom i drugim kućnim potrepštinama. Olakšavaju im život i čine da se ne osjećaju zaboravljeni od obitelji i društva.
Koliko smo mi dali od sebe? Dali smo onoliko koliko smo svoju misiju pohranili u srce i živjeli je. Isus nam daje poslanje, da istu Riječ preko aktivnosti u Tanzaniji sijemo u njihova srca.
Danas vam želim reći, kako mi je Bog došao, kad sam izgubio vjeru, kako me Bog spasio. Bilo je teških trenutaka, živio sam svugdje, ali iako nisam ništa razumio, ostao sam u Njemu.
Tražili su od obitelji da za potrebnu operaciju donesu elektro skalpel, rukavice, četiri fiziološke, sve potrebno za operaciju. Njihova ekonomska situacija je bila jako loša. U svom očaju tražili su izlaz. I čuli su za Zdenac koji pomaže potrebite.
Kako svaka divlja guska zamahne u letu krilima, tako stvori zamah uzdignuća za pticu koja leti iza nje. Leteći u obliku slova V, cijelo jato može letjeti za 71% dalje, nego da svaka ptica leti sama...
Iako s čvrstom odlukom za odlazak u nepoznato, rastanak s obitelji i bližnjima nije bio lak. Neizvjesnost i razna pitanja u glavi izmjenjivali su se tokom čitavih, više od 20 dugih sati putovanja do konačnog odredišta. A onda...