Čudili su se kako smo tako daleko putovali i došli k njima. Mirjana je opisala put. S. Lijlja je ispričala tko smo, čime se bavimo i kako smo godinu dana radili za izgrađeni zdenac.
Tamara je četrnaestogodišnja djevojčica. Rastom vrlo malena. Fizički i hormonalno se ne razvija. Boluje od dijabetesa i još nekoliko bolesti koje su utjecale na njen fizički razvoj. Svakodnevno sebi daje inzulin.
Evo što smo učinili prvim donacijama.
Jučer (30.3.2019.) podijelili samo hranu i vodu u 110 kuća. U svakoj kući živi više obitelji. Pomoć je primilo 1100 osoba...
Djeca su bila lijepo obučena. Majice su dobili od Zdenca, a hlače, suknje i cipele mnogi su posudili od svojih susjeda i rodbine. Bili su ponosni i sretni što su dio Zdenca.
Pet centara koja se nalaze u La Arboledi, Pampataru, Pedru Luis Briceñu, Punta de Piedrasu i Los Millanesu ostavljaju trag na djeci, mladima i roditeljima, uče ih vrijednostima i daju mogućnost razvijanja sposobnosti i talenata.
Riječi bez broj puta ponovljene od svih uz sretni osmijeh bile su: Agua, agua (voda, voda). Gracias, hvala vama i ljudima koji su nam platili vodu i hranu.
Charlesa sam upoznala 2011. godine sasvim slučajno. Sjedio je pred kućom Zdenca na misiji u Ujewi, svako jutro u istoj majici i držao je bilježnicu u rukama u kojoj je netko napisao: „Ja sam siroče, pomozite mi.“
Djeca, mladi i volonteri Zdenca Pozo i Aljibe s radošću su proslavili misijsku nedjelju, slaveći Gospodina i zahvaljujući za sve njihove dobročinitelje...
Svakodnevno upućujemo Bogu svoje molitve s najdubljim željama i čežnjama srca. Vjerujemo da će ostvarenjem istih ući mir u naše duše i naš život biti ispunjeniji i ljepši. Ponekad nam se čini da Bog šuti...
Što reći o Tanzaniji, o Zdencu u Tanzaniji, o djeci, o našem selu Ujewa, o našim Afrikancima… o osjećaju ponovnog povratka u mjesto gdje je srce ostalo zauvijek, koliko god puta otišli...