s. Ljilja i troje volontera su već dva tjedna u Tanzaniji koordinirajući programom Zdenca, unaprjeđujući ga i pomažući potrebitima. Volonterka Jelena, kojoj je ovo prvi put u ovoj misiji, opisuje nam kako to sve izgleda.

Možda za to što su blizu nebu i suncu, jer kako protumačiti što tako stoički i s osmjehom  na licu žive tako surovu stvarnost  siromaštva i prirode koja  im u mnogo čemu nije naklonjena.

Blagodati ovih slavlja je duhovni rast, djeci Kisime (ZDENAC) i onima koji nisu u Zdencu. Djeca u ranim godinama uče čitati i naviještati Riječ Božju, uče kako dati prinos kao znak zahvalnosti, štovanje i klanjanje Bogu. 

Na ovo putovanje kroz biblijsku antropologiju sedamnaest Zdenčana poveo je fra Domagoj. Susret smo u petak započeli sv. Misom i uvodom u dokument. U subotu smo nastavili obnovu i navečer završili s ispovijedi, klanjanjem pred Presvetim i sv. Misom.

Sretni i radosni prvo zahvaljujemo Bogu za ove godine pune avantura, što nas je odabrao za svoju voljenu djecu, jer nam pokazuje svoju ljubav svaki dan.  

Radosna i zadovoljna djeca, uz majice su dobila i hranu kako bi njihova ishrana bila bolja, a rezultati još kvalitetniji.

Ne razmišljaju o budućnosti, žive u trenutku i sretni su. Brzo ti prirastu srcu, uvuku ti se pod kožu. Najbolje je ne vezati se na djecu, koliko je god to moguće. Ali koliko god se čovjek suzdržavao...

Ulazna vrata njihove kuće su sva izrešetana mecima, ali oni ih i dalje svaki dan otvaraju za nas. Moja sestra i ja više volimo biti u Zdencu - Aljibe nego kod kuće s maćehom.

Zadivljujuće je bilo vidjeti mnogobrojnu obitelj i prijatelje koji su došli na sv. Misu. Živo svjedočanstvo vjere. Bože hvala ti. Poruka evanđelja je roditeljima i svima nama da gradimo život na čvrstim temeljima, a to je dragi Bog, obitelj i zajedništvo. 

Područje koje nas najviše brine je obrazovanje djece, jer nema novca, roditelji nemaju sredstava za kupnju najosnovnijeg, kao što su: uniforma i školski pribor, a bez toga djeca ne mogu redovito pohađati nastavu. 

Takvu radost, sreću i zadovoljstvo dugo nismo vidjele ni osjetile. Ove žene su bile ponosne, vraćeno im je dostojanstvo koje je zbog surovosti života, tradicije i marginaliziranog statusa Masai žena bilo zatomljeno. 

Njegovo lice se u trenutku promijenilo, iz njega su isijavali zadovoljstvo i radost zbog dobra koje je učinio.

Neka naš dobri Gospodin blagoslovi vaše ruke, noge, djela i riječi kao i sve one čija srca ćete dirnuti i vjerujem usrećiti. 

Upoznali smo njihov rad, ozbiljnost i odgovornost samog zanimanja, kao i karakterne i hrabre policajce koji u svakom trenutku, bilo da su u službi ili ne, spremni žrtvovati svoj život kako bi drugima pomogli i bilo im dobro.

Kroz Ljetnu misijsku školu konstantno je bila prisutna jedna emocija, RADOST, koju smo povezivali s Radosnom viješću koja je izvor radosti, imati Isusa u srcu, moći s Njim razgovarati.