U lipnju ove godine Župa Ujewa i njihov župnik don Romanus Mihali, predsjednik Zdenca – Kisime u Tanzaniji u suradnji sa Zdencem iz Hrvatske, kupili su veliki žuti školski autobus. Za djecu u Hrvatskoj to i nije neka velika stvar niti razlog zbog kojega bi se radovali ili bili zahvalni, ali za ovu djecu dan kada je kupljen mogao bi se proglasiti praznikom.
Autobus je kupljen s namjerom i željom da olakša kako curama iz internata Zdenac tako i vrtićkoj djeci odlazak u školu i povratak iz nje, učini ga bržim, ugodnijim i radosnijim. Učenici moraju biti u školi već u 6.30, a nastava im traje do 17.30 sati. Umjesto doručka u 7.00 sati djeca čiste učionice, školski wc i zalijevaju cvijeće. Dosada su naše cure iz internata svakoga dana morale pješačiti nekoliko kilometara do škole i natrag. Nakon dugotrajnog pješačenja s teškim torbama na leđima punim knjiga u školu bi često stizale umorne. Nerijetko bi zakasnile u školu zbog različitih neugodnosti koje bi doživljavale na putu i zbog toga bi bile kažnjavane. Povjerile su nam se kako su znale promatrati drugu djecu dok se voze autobusom. Za njih je to bio tek nedosanjani san koji se sada ostvario. U razgovoru su nam otkrile kako je autobus riješio mnoge njihove probleme. Sada mogu za vrijeme vožnje ponavljati gradivo, nisu više toliko umorne i lakše im je pratiti nastavu.
Njihove cipele se sada manje troše i ne moraju kupovati topliju odjeću kada je hladno, a za koju ionako nemaju dovoljno novca. Kada se vrate kući, imaju više slobodnog vremena za obavljanje drugih poslova i dužnosti. Sigurne su i zaštićene, a autobus im je pomogao da se osjećaju kao jedna velika obitelj. Jednostavne, ponizne i skromne, ove djevojke zahvalne su dragom Bogu, župniku don Romanusu, Zdencu i svim dobrim i velikodušnim ljudima iz Hrvatske koji misle i mole za njih i koji su svojim nesebičnim donacijama pomogli kupnju ovog veselog autobusa i unijeli radost u njihove živote i školske dane.
Ovo su samo neke od izjava naših djevojaka iz internata:
„Sada se vraćamo ranije iz škole i imamo vremena napisati zadaću. Prije smo znali kasniti u školu i zbog toga biti kažnjeni, a sada u školu dolazimo na vrijeme.“ Rahabu
„Hvala Zdencu, sestri Ljilji, svim dobročiniteljima i volonterima iz Hrvatske i don Romanusu.
"Autobus nam je poticaj da budemo bolje u školi. Imamo samo dvije uniforme za školu, sada kad se vratimo iz škole stignemo ju oprati i osušiti i očistiti internat u kojem živimo, imamo više slobodnog vremena“. Paskalina
„Hvala Zdencu i svim ljudima iz Hrvatske koji mole za nas i koji su dali svoj novac“. Neema
„Imam puno problema sa zglobovima i teško hodam, autobus mi je puno pomogao“. Teopista
„Zahvalna sam na ljubavi koju su ljudi iz Hrvatske i Zdenac pokazali jer su mislili na nas kada su kupili autobus“. Debora
Ana Papac
