Pismo od Gabriele

Gabriela

Velik broj djece u siromašnim zemljama ne ostvaruje svoje pravo na obrazovanje jer zbog surovog i teškog života ne ide u školu. Obrazovanje služi da bi osoba razvijala sve svoje sposobnosti i talente i da bi bila spremna odgovorno se suočiti sa životom. Djeca jako dobro znaju da je neodlazak u školu manjak za njihovu budućnost. Svi oni koji dobiju mogućnost da se školuju mogu zahvaljivati Bogu i svom kumu koji im je pomogao i ovim milosrdnim djelom njihovo djetinjstvo usmjerio ka dobrom cilju.

Izdvojili smo ovaj put pismo mlade djevojke koja je zahvaljujući kumu N.R. upisala željeni studij u Ekvadoru i sada polaže ispite s jako dobrim ocjenama. Ovo je prilika da javno izrazimo zahvalnost, ne samo gore spomenutom kumu, već i svim ostalim kumovima koji nekoliko godina zaredom uplaćuju za školovanje brojne djece i mladih. Znamo da bi mnogi kumovi na neki način željeli pratiti svoje kumče, i pomagati mu još više, ali praksa nam pokazuje da to baš nije lako ni jednostavno. Životni uvjeti u misijama ne mogu se nikako usporediti sa hrvatskim načinom života. Moramo prihvatiti te različitosti i dopustiti ovoj djeci da žive, ali u svojoj sredini, kako god nama izgledala teška i nemoguća.

Bože, hvala ti što si nam dao mogućnost pomagati drugima diljem svijeta!

Gabriela

Svi su dani tako dobri da bi na njima trebali zahvaljivati...

Zbog toga jer sam ovdje i zbog jednog izvanrednog događaja, danas želim zahvaliti N. R., osobi koja zna kako doći do drugih. Njegova financijska pomoć mi je omogućila studiranje i zato taj novac nije izgubljen, naprotiv, vrlo dobro je uložen. Zahvaljujući njemu, danas mogu reći da je pomoć od osoba, koje mnogo puta i ne poznaju osobu koju pomažu, od životne važnosti da bi postigli neke od naših ciljeva: da budemo netko u životu, da uspijemo stići toliko visoko koliko sanjamo, jer svaka prepreka koju nam Bog stavlja na naše puteve je jedan test više koji trebamo prevladati da bi nešto naučili, pa makar i na pogreškama.

Kao i svi studenti, i ja sam započela svoj studij. Na početku je bilo vrlo lako, ali malo pomalo stvari su postajale sve teže. Puno puta sam se osjećala deprimirana i sama, ali u isto vrijeme to mi je davalo snage za sve moje želje i snažilo me da ne izgubim volju. Ipak, ne žalim se jer imam vrlo dobre ocjene i dosad nisam morala ponavljati nijedan predmet. Brinem o zadaćama i dužnostima koje su jedna od obaveza koje treba obaviti da bi se dobile dobre ocjene.

Lijepo je znati da mogu računati na toliko osoba koje me vole i koje će uvijek biti moji vodiči. Kume, bez Vas ne bih mogla ovo postići. Ovim putem Vam zahvaljujem i na ohrabrenju koje ste mi dali, jer iako daleko, uvijek me podupirete. Također hvala mojim vršnjacima koji su uvijek tu i podržavaju me, daju mi savjete i riječi ohrabrenja kad ih najviše trebam, a moji posebni profesori uvijek dijele s nama svoje znanje koje nam je potrebno.

Bez sumnje, moji najbolji prijatelji su moji roditelji, jer zahvaljujući njihovom naporu ja sam tu gdje jesam i oni su dar Božji. Njihova poniznost čini ih predivnim bićima za koja ulažem sav trud kako bi se ponosili mnome.

Zato zahvaljujem Bogu koji mi je dao život, ljubav i nježnost koju imam u svojoj obitelji.

Blagoslivljaj nas stalno, Bože i pomozi da postignem ono što želim: da radim svoj posao jednoga dana stručno i profesionalno...

Gabriela G.
Ecuador

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 24. nedjelja kroz godinu
    Današnja čitanja pozivaju nas i dopuštaju nam da gledamo u Božje srce. Bog nam dopušta da ga se kroz molitvu i vapaje dodirne i obratimo mu se. Isus nam pokazuje svoga Boga koji se obraća i traži izgubljenog sina, ide mu u susret i grli ga. Je li to i moja slika Boga? Je li moj Bog, Bog koji spašava, koji grli i ljubi?
    u Godina C

DUHOVNE PRIČE

  • Bog i šutnja
    Bog i šutnja

    Veoma pobožan čovjek po imenu Haakon često se molio ispred jednoga starog raspela. Ono je bilo veoma poznato u tom kraju i mnogi su dolazili tu hodočastiti i moliti za čudo. Mnoge od njih je razočaravala Božja šutnja...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • Ključ života je u rukama kumova

    Charls, Chatira, Wille, Issa, Daudi, Alex i Ajzek su djeca koja još uvijek čekaju svoj red za školu, međutim dok im se ta želja ne ostvari oni se ne predaju. Naime prije nešto više od dva mjeseca odlučila sam početi trenirati dječake...

    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}