Dok se vrijeme odlaska s Venezuele bliži u isto vrijeme se miješaju osjećaj zadovoljstva na obujam posla kojeg smo obavile, s druge pak strane toliko je novih ideja, toliko novih stvari koje bi se mogle i trebale uvesti u naše grupe. Znajući da nikada nikome vrijeme nije išlo u prilog, pa tako ni nama, imajući to na umu, naš rad je nastavio u istom ritmu. Jednako kao vrućine koje nemilosrdno ne popuštaju iz dana u dan, tako sestra Ljilja i ja, iz dana u dan s još više snage nastavljamo utrku s vremenom kojeg je još malo preostalo.
Djela koja činimo, kako uvijek valja istaknuti, i ponoviti tu veliku istinu, donosi veliku radost onima koji u Isusovo ime čine Njegova dijela, te onima koji primaju tu istu ljubav, jer takav je zakon ljubavi, kosi se svakoj ovozemaljskoj logici, a to je da se dijeljenjem množi. I svaki put, kako i u Venezueli, tako odmah i po dolasku na Kubu, vidjeti kako ljubav prožima i preobrazuje živote ljudi s kojima radimo, a u isto vrijeme i samih naših volontera koji svoje vrijeme, te teških životnih situacija iz kojih i sami potječu, neumorno i s još više žara bore se i navješćuju Božje ime kroz djela milosrđa u ovoj zemlji, na ovom izoliranom otoku gdje je upravo Kristovo ime dugo bilo jedno od zabranjenih i razlogom mnogih progona.
Ovdje u Venezueli opozicija koja je prošle godine dobila izbore, prikuplja potpise za referendum, za promjenu vlasti. Sinoć je izdana naredba od predsjednika Madura da se zabrani prikupljanje potpisa u svrhu onemogućavanja referenduma. Kao reakcija na to, internetom se počeo dijeliti ovaj tekst.
Naše vrijeme i naš boravak u Venezueli je vremenski ograničen. Znajući to, a u isto vrijeme imajući na umu sav obujam posla te ciljeve koje smo postavili, a koje želimo ostvariti dok smo tu, dane čini sve kraćima, a neizostavno imamo dojam na svršetku svakog dana, da je posla sve više.
Stigao je dan našeg odlaska u daleku Venezuelu, nastaviti započeto u ovoj zemlji pogođenoj jakom krizom.
Venezuela je u teškom stanju. Bez vode hrane i struje. Ljudi čekaju u velikim redovima za 1 kilogram kukuruzna brašna, dva sapuna i pola litra ulja. Organizirano je skupljanje potpisa za referendum, za promjenu predsjednika. Proglašeno je izvanredno stanje i uvedena tri neradna dana: srijeda, četvrtak i petak.
Časna sestra Ljilja Lončar, Misionarka Milosrđa i osnivačica Zdenca Milosrđa, se nakon polugodišnjeg boravka na Kubi vratila u Split, ali neće se baš dugo zadržati. Već početkom idućeg mjeseca putuje na novu misiju, u Venezuelu, gdje je, kaže nam, situacija još gora nego na Kubi. Ali, baš zato, mora ići na Venezuelu, jer njezino je poslanje, kaže nam, da odlazi tamo gdje je najteže, a situacija u toj južnoameričkoj zemlji je u svakom pogledu zastrašujuća.
Dan smo počinjale osobnom, pa zajedničkom molitvom. Potom je slijedio doručak. Nahranjenih duša i tijela krenule bismo u dugi radni dan: odlasci na teren u naselja, škole, institucije, obitelji, na sastanke, obilazak staraca...
Večeru 20. rujna sačuvat ćemo u srcu, a svi uzvanici i svi pozvani imat će priliku ponovo se družiti sa Zdencom i za djecu Venezuele na brojnim drugim događanjima koje ćemo organizirati u sklopu projekta «Za djecu Venezuele». Iduću večeru planiramo na proljeće u našem prekrasnom Splitu.
Znajući koliko trpe i koliko se nadaju sinovi njenom povratku, odgodili su za petnaest dana javljanje da je umrla.