Ljubav je konkretno služenje drugima. Ljubav nisu riječi, nego djela i služenje: ponizno, u tišini i skrovito – rekao je papa Franjo na današnjoj jubilejskoj audijenciji, govoreći o temi milosrđa i služenja...

Poniženje samo po sebi nije mazohizam, a poniženje podneseno i pretrpljeno u ime evanđelja čovjeka čini sličnim Bogu. Papa poziva kršćane da nikada ne gaje osjećaje mržnje, već da si daju vremena da otkriju u sebi osjećaje i stavove...

Božji stil – a stoga i stil kršćanina – jest poniznost. Tome je protivna svjetovnost koja nudi taštinu i oholost. Kontrast je to između dva puta, “dvije zastave” u ignacijevskoj duhovnosti, koji je u središtu Papine homilije...

Već dugi niz godina susrećem se s mnogim dobrim ljudima koji žele imati prisniji odnos s Bogom. Začuđen sam njihovom percepcijom „Božje tišine“. Oni često smatraju, ne znajući, da će Bog učiniti nešto dramatično u njihovu životu...

Opravdano je zapitati se što je „punina vremena“? Neki misle da je „punina vremena“ pravi trenutak, najpogodnije razdoblje, najpovoljnije vrijeme za dolazak Sina Božjega među nas. Međutim, ako pomnije ispitamo Isusova vremena ostajemo zbunjeni...

Evanđelje triput prikazuje Majku kako promišlja u svom srcu; sjeća se davnih riječi i uspoređuje ih sa žalosnim događajima koji su se upravo dogodili i između šutnje, sumraka i tame traži Božje lice. Tko traži, taj putuje, i onaj tko putuje taj traži...

Posvijestimo si češće da su sva naša materijalna, duševna i duhovna dobra Božji dar nama jer …»ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji»

Posvijestimo si češće da su sva naša materijalna, duševna i duhovna dobra Božji dar nama jer …»ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji»

Današnja čitanja ocrtavaju odnose među obitelji. Kako Sirah, tako i sv. Pavao naglašava kreposti koje pridonose zdravome ozračju u obitelji: milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, opraštanje, ljubav. Ovo je ono čemu i mi Zdenčani trebamo težiti. I mi, Zdenac, smo jedna obitelj, želimo živjeti ove kreposti kako bi naša mala obitelj bila što sličnija Svetoj obitelji. Nikada u tome nećemo biti savršeni, ali prostora za rast u krepostima ima i uvijek će ga biti. Poput Josipa...

Isus, jedina prava nada, za Bartimeja i za svakoga od nas. Bartimej vjeruje. Vjeruje da će mu Isus pomoći da progleda. Veliko je njegovo povjerenje koje izlazi iz srca i upućeno je Velikom srcu. Bartimej Isusa naziva Učiteljem, to je vrlo osobno, povjerljivo i prisno oslovljavanje. Bartimej želi vidjeti. On vjeruje da Isus može to učiniti, i u tome je Bartimej za sva vremena uzor. Duboka je njegova čežnja da vidi svijetlo. Čeznemo li mi za Svijetlom? Jesmo li slijepi? Jesmo li slijepi za naše vlastite pogreške...