Prikazujem sadržaj po oznakama: Tag item poniznost

Ljubav je konkretno služenje drugima. Ljubav nisu riječi, nego djela i služenje: ponizno, u tišini i skrovito – rekao je papa Franjo na današnjoj jubilejskoj audijenciji, govoreći o temi milosrđa i služenja...

Poniženje samo po sebi nije mazohizam, a poniženje podneseno i pretrpljeno u ime evanđelja čovjeka čini sličnim Bogu. Papa poziva kršćane da nikada ne gaje osjećaje mržnje, već da si daju vremena da otkriju u sebi osjećaje i stavove...

Božji stil – a stoga i stil kršćanina – jest poniznost. Tome je protivna svjetovnost koja nudi taštinu i oholost. Kontrast je to između dva puta, “dvije zastave” u ignacijevskoj duhovnosti, koji je u središtu Papine homilije...

Već dugi niz godina susrećem se s mnogim dobrim ljudima koji žele imati prisniji odnos s Bogom. Začuđen sam njihovom percepcijom „Božje tišine“. Oni često smatraju, ne znajući, da će Bog učiniti nešto dramatično u njihovu životu...

Evanđelje triput prikazuje Majku kako promišlja u svom srcu; sjeća se davnih riječi i uspoređuje ih sa žalosnim događajima koji su se upravo dogodili i između šutnje, sumraka i tame traži Božje lice. Tko traži, taj putuje, i onaj tko putuje taj traži...

Posvijestimo si češće da su sva naša materijalna, duševna i duhovna dobra Božji dar nama jer …»ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji»

Posvijestimo si češće da su sva naša materijalna, duševna i duhovna dobra Božji dar nama jer …»ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji»

Današnja čitanja ocrtavaju odnose među obitelji. Kako Sirah, tako i sv. Pavao naglašava kreposti koje pridonose zdravome ozračju u obitelji: milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, opraštanje, ljubav. Ovo je ono čemu i mi Zdenčani trebamo težiti. I mi, Zdenac, smo jedna obitelj, želimo živjeti ove kreposti kako bi naša mala obitelj bila što sličnija Svetoj obitelji. Nikada u tome nećemo biti savršeni, ali prostora za rast u krepostima ima i uvijek će ga biti. Poput Josipa...

Isus, jedina prava nada, za Bartimeja i za svakoga od nas. Bartimej vjeruje. Vjeruje da će mu Isus pomoći da progleda. Veliko je njegovo povjerenje koje izlazi iz srca i upućeno je Velikom srcu. Bartimej Isusa naziva Učiteljem, to je vrlo osobno, povjerljivo i prisno oslovljavanje. Bartimej želi vidjeti. On vjeruje da Isus može to učiniti, i u tome je Bartimej za sva vremena uzor. Duboka je njegova čežnja da vidi svijetlo. Čeznemo li mi za Svijetlom? Jesmo li slijepi? Jesmo li slijepi za naše vlastite pogreške...