Srijeda, 29.07.2020. 08:58

VENEZUELA: Protjeran iz svoje kuće

Sam, nezaštićen, bolestan i nemoćan postao je žrtva jedne zle obitelji.  Uselili su u njegovu kuću, njega protjerali na ulicu. Oduzeli su mu i ono malo stvari koje je imao. Nitko od susjeda  nije se usudio stati njemu u obranu. Ne žele se zamjerati obitelji koja olako okrvavi ruke.                                                                                                                                                                                                                  

 Protjeran iz svoje kuće

Provela sam srijedu s volonterima u Punta de Piedra, najsiromašnije mjesto na otoku. Puno je događanja i potresnih priča. Volonteri Zdenca u svom mladenačkom poletu s posebnom emocijom ispričali su mi da su uspjeli pronaći starog protjeranog Lazara.  On je živio u svojoj kućici u istom naselju gdje je kuća Zdenca, Bario Negro.

Prije puno godina doselio je s kopna na otok.  Teškom mukom, napornim radom, kupio je malu skromnu kuću. Njegova djeca odrasli su ljudi. Dolazili su godišnje vidjeti ga. Zadnje tri godine nisu dolazili.

Sam, nezaštićen, bolestan i nemoćan postao je žrtva jedne zle obitelji.  Uselili su u njegovu kuću, njega protjerali na ulicu. Oduzeli su mu i ono malo stvari koje je imao. Nitko od susjeda  nije se usudio stati njemu u obranu. Ne žele se zamjerati obitelji koja olako okrvavi ruke.

Lazar je mjesecima lutao po mjestu, spavao na ulici, pribijajući se uza zid da noćni  prolaznici ne zapnu nogom  za njega. Na drugom kraju gradića našla se neka dobra žena i dala mu jednu sobicu  iza kuće.  Barem ima gdje provesti noć. I dalje se hranio vadeći iz smeća pokvarene ostatke. Sada nema ni toga. Nema pokvarene hrane, jer se nema što pokvariti.

Poneka dobra duša se nađe da mu podari zalogaj da ne skapa od gladi.

Naši volonteri  zadali su sebi zadatak  da će pronaći Lazara i pomoći mu. I našli su ga ispred neke kuće. Gol do pojasa, nema što obući. Upale oči, usahlog  trbuha, rebra mu se mogu brojati. Izgladnio,  nema snage hodati ulicama pa ostaje ispred vrata, sjedeći na jedinoj plastičnoj stolici. 

Rekao im je: “Čuo sam ja za vas, da pomažete ljudima. Savjetovali su mi da vam se obratim. Nadao sam se da ćete me pronaći.”

Svaki dan netko od volontera s ljubavlju i veseljem odnese kuhani obrok našem Lazaru. Zajedno blagoslove hranu, moleći Oče naš, Zdravo Mariju i Slava Ocu za blagoslov i zdravlje volontera i dobročinitelja Zdenca. Ostane s Lazarom dok  pojede i vrate posudu za moći mu donijeti hranu i sutra dan.

Ovo je vrijeme tuđe nevolje i naše dobre volje pritjecanja u pomoć i spašavanja života s hranom, lijekovima, vodom, odjećom i molitvom. Vrijeme vraćanja Bogu.

Dragi dobročinitelji, dragi Bog vam uzvratio stostruko!

s. Ljilja Lončar

Misionarka Milosrđa

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}