Petak, 24.07.2020. 10:57

VENEZUELA: "DAJ MI PITI!"

Danas oni poput Isusa pitaju „Daj mi piti!“. Isus je želio da mu se približimo, da ga susretnemo u molitvi i u dijalogu od srca srcu, da razgovaramo s njim, da ga slušamo, da vidimo njegovo lice u licu brata ili sestre koji trpe.                                                                                                                                                                                                                     

 Daj mi piti!

Da bi živjeli potrebna nam je voda. Voda je preduvjet života. Čovjek bez hrane može izdržati 8 tjedana, a bez vode najviše 7 dana. Nema ni jednog živog bića, biljke ili životinje u čijem tijelu nema vode. Voda je izvor života, ona stvara i razara, ona znači i život i smrt.

Upotrebljavamo je za kuhanje, čišćenje, tuširanje i ispiranje. Voda se upotrebljava u proizvodnji naše hrane, odjeće, mobilnih telefona, automobila i knjiga. Upotrebljavamo ju za izgradnju naših domova, škola i cesta, te za grijanje zgrada i hlađenje elektrana. S pomoću električne energije koja nastaje njezinim kretanjem, osvjetljavamo svoje gradove i domove.

Voda je prisutna u svakom aspektu našeg života.

Venezuelanci su ljudi kao i mi, sa svim svojim potrebama. I oni znaju kuhati, vole biti čisti i sređeni, žele da njihovi domovi i okućnice budu oku lijepi i ugodni za život. ALI, kod njih je sve drugačije. Nestašica je svega i vode.

Voda dolazi svakih 45 dana, a u neka mjesta dođe tek svaka tri mjeseca ili više, zbog čega su ljudi prisiljeni spremati vodu u boce i druge spremnike da bi je mogli dijeliti tijekom tog razdoblja. Za piće je treba kupiti.

S 14 kuna mjesečno, trebaju kupiti hranu i vodu. Čega se odreći? Hrane, vode, odjeće…?

Djeca šetaju ulicama polugola, do treće godine starosti su potpuno goli. Vidljivo izgladnjeli muškarci, žene, djeca svakodnevno čekaju ispred svojih kuća vodu. Vodu koja je život.

Zahvaljujem svim dobročiniteljima koji su svojim donacijama osigurali „vodu života“ najsiromašnijima od siromašnih, na otoku Margarita, Venezueli.

Danas oni poput Isusa pitaju „Daj mi piti!“. Isus je želio da mu se približimo, da ga susretnemo u molitvi i u dijalogu od srca srcu, da razgovaramo s njim, da ga slušamo, da vidimo njegovo lice u licu brata ili sestre koji trpe.

Napojimo žedne, prepoznajmo Isusovo lice u potrebitima. Velika je radost biti oruđe u Božjim rukama.

Molimo i pomažimo potrebite kako bi trajno crpili milost i pili onu vodu koja izvire iz stijene koja je Krist Spasitelj, i s uvjerenjem ispovijedajmo svoju vjeru i s radošću naviještajmo čudesa ljubavi Boga, koji je milosrdan i izvor svakoga dobra.

Zdenac pomaže s vodom u siromašnom naselju, Brisas de los Millanes.

N.M.

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}