Utorak, 14.07.2020. 13:19

HRVATI U VENEZUELI

To su uglavnom druga i treća generacija hrvatskih iseljenika. Svi su oni do prije par godina živjeli uglavnom dobro. Mnogi su iselili u Španjolsku ili negdje drugdje. Ostao je priličan broj. Žive u velikoj nevolji kao i svi drugi. Zdenac im pomaže od samog dolaska u Venezuelu.                                                                                                                                                                                                                              

                                                                                                                                                                 

Od samog početka naše misije u Venezueli, 2014. godine, povezala sam se s Hrvatima u Venezueli. To su uglavnom druga i treća generacija hrvatskih iseljenika. Svi su oni do prije par godina živjeli uglavnom dobro. Mnogi su iselili u Španjolsku ili negdje drugdje. Ostao je priličan broj. Žive u velikoj nevolji kao i svi drugi. Zdenac im pomaže od samog dolaska u Venezuelu.                                                                                                                

S obzirom na kaotičnu situaciju u Venezueli, Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, financijski je pomogao 41 najpotrebitijih Hrvata u Venezueli. Projekt je realizirao Zdenac. Hrvatska vlada im je u nekoliko navrata pomogla. Veliko je siromaštvo i nedostaje sve: hrana, lijekovi, voda, struja, plin, benzin, odjeća, obuća. Ljudi se bore za opstanak.

U kakvoj su potrebi i kako žive, najbolje ćete razumjeti iz životne priče Andree Z..

 

Andrea Z. u svom vapaju za pomoć, napisala je o svojoj obitelji i bijedi u koju su zapali:

Hrvatica Andrea

Moje ime je Andrea Carolina Z. Z., rođena 1977. u Caracasu, u Venezueli. Po redu sam peto dijete od šestoro braće.

Imam 42 godine, udovica sam. Moj se otac zvao Izidor Z., iz Zagreba, i majka se zove Valerija Z., iz Istre. Moji su roditelji stigli u Venezuelu 1958. godine u potrazi za boljim životom. Već su tada imali jednu curicu.

Ova ih je zemlja prihvatila, i počeli su se razvijati u poslu s puno žrtve, truda i rada. Rodili su još 5 djece: Valeria, Anton, Izidor, mene i najmlađu sestru Zlaticu.

Prvih godina živjeli su u različitim mjestima u Caracasu, ponekad s našim ljudima, ponekad su morali iznajmljivati, sve dok konačno nisu stigli u Chacao - Caracas, mjesto u kojem smo živjeli do prije 6 mjeseci .

Otac, Izidor Z. preminuo je 1988. godine, ostavivši moju majku udovicu sa šestero djece. Uspjela nas je odgojiti i školovati.

Svi smo osnovali obitelj.

Ja sam se udala u 23 godine, te imam dvije kćerke: Mishelle Andrea, rođena 2000. godine, i Antonella Carolina, rođena 2003. godine. 2006. godine moj muž je preminuo i vraćam se u majčinski dom sa svojim kćerkama. U toj kući je živjela moja majka i najmlađa sestra. Zajedno smo uspijevali  izići na kraj jer smo dobivali pomoć od moje braće za  skupe lijekove majke za Parkinsonovu bolest. Godine 2016. moja majka počinje s inkontinencijom, te je trebalo  kupovati  pelene za nju. Iste te godine započeo nas je napadati vlasnik zgrade, lišavajući nas vodoopskrbe. Blizu nas se nalazio jedan restoran koji nam je darovao vodu, pa smo tu vodu nosili kući u velikim plastičnim bocama. Dvije godine nakon toga, isključio nam je struju i plin. Nije nas više bilo petero u kući, jer se moja najmlađa sestra udala i rodila je dvije curice godine 2013. i 2016. Bile smo prisiljene podnijeti tužbu, kako bi se riješio naš slučaj. 

U srpnju 2019. moja majka doživi napad panike i razboli se od teške upale pluća, sve to uzrokovano situacijom u kojoj smo se nalazili.

Vlasnici su iskoristili situaciju u zemlji bez kontrole. Jednom prilikom  kada smo odveli moju majku u kuću mog brata kako bi se malo oporavila, vlasnici su nam oduzeli pravo na stan i opljačkali  naše stvari. To nas je prisililo na razdvajanje.

Podnijeli smo tužbu. Vlasnici su potplatili suca i dobili spor.

Moja majka je smještena u dom Bello Monte, odlukom moje starije braće. Oni su preuzeli plaćanje njezinih potreba: hrana, posteljina, pelene, higijenske potrepštine općenito, lijekove.

Bila sam prisiljena poslati svoju 19 - godišnju kćer u Argentinu. Prijatelji su prikupili novac za kartu. Tamo nemamo nikoga, ali s Božjom pomoći uspjela je naći posao.

U ožujku sam dobila novčanu pomoć u vrijednosti od 160$ preko Zdenca od Ureda za Hrvate izvan Hrvatske.

 

Zahvaljujem Bogu, Zdencu i Hrvatskoj vladi, što sam mogla nabaviti hranu. Zbog stanja u zemlji i ekonomskog kolapsa  mogla sam se opskrbiti hranom za jedno vrijeme.

Situacija se je pogoršala kad je  stigla pandemija  Covid-a i političke mjere u zemlji, ne dopuštaju  mi da pronađem posao.

Sada čistim kuće i primam manje od minimalne plaće, što nije dovoljno da možemo preživjeti. Minimalna plaća je 14 kn.

S obzirom na velike potrebe, ponovno se obraćam Zdencu za pomoć. Zahvalna sam vam i u nadi da vam neću uzrokovati neugodnosti,  Andrea Z.

Svatko od naših Hrvata ima svoju dramatičnu priču, sve su slične po sadašnjoj nevolji humanitarne krize koja hara Venezuelom.

Ovo je priča hrvatskih potomaka. Veliki vapaj svojim sunarodnjacima..

Pomogli smo Andrei da se opskrbi hranom za još 15 dana. Daljnja pomoć ovisi o vašoj donaciji.

 

PODACI ZA UPLATU

PRIMATELJ: Zdenac, I.G. Kovačića 39, 10370 Dugo Selo

IBAN: HR9023400091110984714

MODEL: HR00

POZIV NA BROJ: 90

SWIFT (za uplate iz inozemstva): PBZGHR2X

Opis plaćanja: Donacija za Venezuelu

 

s. Ljilja Lončar, Misionarka Milosrđa

 

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}