MISIJA VENEZUELA

Glad opasnija od Covida 19

 

Bez posla, samohrana majka. Svi, djeca i odrasli teško su pothranjeni. Njima nije dovoljno jednom pomoći.

S. Ljilja je i dalje u Venezueli, ne miruje. Unatoč Covidu 19, koji je prisutan i među stanovnicima Margarite, Venezuela, ne može ne vidjeti najpotrebitije. Zaštiti se koliko je u mogućnosti, maskom i rukavicama, ali ono najbolnije je glad. Glad koju uočava oko sebe i koja je opasnija od Covida 19.

Bori se protiv gladi bez obzira na situaciju, ne izbjegava odgovornost i ne smatra ih kako kaže papa Franjo „običnim primateljima pomoći“. Donosi konkretna i stvarna rješenja, zahvaljujući dobrim ljudima, prijateljima Zdenca koji i sami u ovim teškim vremenima ne zaboravljaju potrebite.

Obilazeći ih, susreće surove životne situacije.

 Nema im što dati jesti.

 "Imam sestru koja ima šestero djece. Najstariji ima 13 godina. Nema im što dati jesti. I sam imam četvero djece. Jedva izlazim na kraj. Ne mogu pomoći sestri, a kad ih vidim duša me boli. Jedan mali nimalo ne raste. Gubi kalcij.

Molim vas pomozite mojoj sestri" kazao nam je Gustavo iz Millanesa.

Prošla su tri tjedna od tada. Nismo imali hrane za uključivati novu djecu. U međuvremenu došla je pomoć od grupice Hrvata iz Minchena i još nekoliko čitatelja portala Booka. Nabavili smo namirnice kako bi ih mogli podijeliti obiteljima i pojedincima koji su u ovakvoj situaciji.

Poslala sam volontera Amaury da posjeti obitelj Gustavove sestre i izvidi situaciju.

To je osmeročlana obitelj. Mama Rosa ima 30 godina. Iz prvog braka ima četvero djece iz drugog ima dvoje. Živi s novim partnerom, ocem od zadnje dvoje djece.

Najstariji sin ima 13 godina. Ide u prvi razred srednje tehničke škole. Slijede dvije kćeri koje idu u 5 razred osnovne škole.

Gheosped Jesus ima 8 godina. Ide u 3 razred osnovne škole. Ne razvija se. Čak je manji od svog brata koji ima 6 godina.

Iza njega dolazi još dvoje djece, od 6 i dvije  godine.

Žive u jednoj prostoriji.

Novi "muž" bavi se popravcima perilica. Međutim sada nitko ništa ne popravlja.

Žive od socijalne pomoći koja je uvijek niska, od "bolsa klap",  vrećica s namirnicama koje vojska daje jednom mjesečno. U ovo vrijeme Covida 19, pomoć je svedena na: 1 kg riže, 1 kg graha, 1 kukuruzna brašna, litra ulja. Različite su namirnice u različitim mjestima.

Blizu njih živi druga sestra od Gustava. Ima troje male djece. Dvoje starije je od jednog oca i priznati su. Treće od nepoznatog oca. Ima samo njeno prezime.

Ista materijalna situacija kao i kod sestre. Bez posla, samohrana majka.

Svi, djeca i odrasli teško su pothranjeni. Njima nije dovoljno jednom pomoći. Trebaju stalnu pomoć u namirnicama kako bi mogli nešto pojesti za doručak i večeru.

Uključiti ćemo ih u dnevni ručak. Ali to nije dovoljno za preživjeti. Trebaju i kod kuće jesti.

Takvih obitelji je puno. U vrijeme korone mnoge obitelji venezuelanaca pješke su se  vratile u Venezuelu.

Imamo još nešto hrane za podijeliti  od ovoga što smo nedavno dobili.

Prema tome koliko dobijemo možemo davati.

Namirnice koje dijelimo ovaj put  su: riža, crni grah, tjesteninu, konzerve sardine i konzerve tuna.

s. Ljilja Lončar

Misionarka Milosrđa

Zadržimo čovjeka u središtu. Ne zaboravimo se staviti u službu siromašnog.

 

 

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}