S lijeve strane velika provalija, a u podnožju rijeka. Oko nas divna, netaknuta priroda gdje još ljudska noga nije stupila. Rajske ptice i orhideje rastu uz put.
Kada su Inke u 15. stoljeću osvojili današnji Ekvador i uključili ga u svoje carstvo u njemu su već dugo postojale napredne staro američke kulture. Španjolska je zauzela ovo područje 1534. godine i novi su doseljenici postali društvena elita. Indijanci su ubrzo desetkovani zaraznim bolestima, a bili su i prisiljavani na rad za Španjolske veleposjednike.
Godine 1822. Ekvador dobiva neovisnost od Španjolske i postaje dio Velike Kolumbije pod vodstvom Simona Bolivara. Ova se država 1830. raspada na Kolumbiju, Venezuelu i Ekvador.
Devetnaesto stoljeće je u povijesti Ekvadora poznato po slabosti države i nestabilnosti. Do liberalne pobune Eloy Alfaroa 1895. zemljom uglavnom vladaju predsjednici povezani s Katoličkom crkvom.
Između 1904. i 1942. Ekvador u ratovima sa susjedima gubi velik dio teritorija. Najveći i najvažniji bio je rat s Peruom 1941. godine koji je formalno završen tek 1998. kada je Ekvador priznao gubitak svojih istočnih područja.
Palo Qemado, od glavnog grada udaljen 3 sata vožnje. Seoski grad provincije Cotopaxi i gradić gdje Zdenac ima 108 djece kumčadi. Zadnjih 40 minuta vozimo se makadamom u planinu, vidljivi su nedavni odroni, a cestom može proći samo jedno auto. Na mokrom makadamskom putu uočavam povremena proširenja za potrebe mimoilaženja. Kako se penjemo u planinu cesta je puna zavoja. Ispred svakog zavoja vozač svira kako se nebi sudarili sa autom iz drugog smjera. S lijeve strane velika provalija, a u podnožju rijeka. Oko nas divna, netaknuta priroda gdje još ljudska noga nije stupila. Rajske ptice i orhideje rastu uz put. Prekrasni pejzaži. Zanimljivo je gledati kako se priroda, šuma koja se od svog nastanka razvijala bez utjecaja čovjeka.
U gradiću Palo Qemado (nazivam ga gradićem u usporedbi sa ostalim mjestima koji ga okružuju) živo, vidimo i ljude koje nismo imali prilike susresti na putu, ipak je ovo centar mjesta. Nastavljamo naprijed i dolazimo do srca Palo Qemada, crkva Bl. Alojzija Stepinca i dvorane u kojoj nas čeka 108 djece kumčadi s roditeljima na čelu sa s. Melaniom i s. Mercedes voditeljima projekta Uči živjeti, programa Odgoj u solidarnosti. Nakon osvježenja koje su sestre pripremile, slijedio je susret s djecom. Pripremili su lijep doček.
Djeca su bila radosna, a znatiželja im je virila iz očiju. Na sebi su imala majice u misijskim bojama sa logom Zdenca, a ispod loga je pisalo Zdenac na hrvatskom jeziku. I zamislite znali su i logo i značenje svake boje objasniti. Znali su i otkuda dolazim. Djeca su održala pozdravni govor. Zahvalila na svemu što činimo za njih, a to je i velika pomoć njihovim roditeljima.
Svoju zahvalnost iskazali su i poklonima (razno voće, a najviše panele (nerafinirani šećer)). Zajedno smo otpjevali Almu misioneru. Djecu i roditelje sam počastila slatkišima i održala prigodni govor. Poslije sam s djevojčicama koje žive u internatu otišla do internata, gdje su i one otpjevale pjesmu i izrekle svoje zahvale.
