Ponedjeljak, 07.12.2015. 11:05

Svi smo pozvani mijenjati svijet

Ženski đački dom u Splitu, V. odgojna grupa i njihova odgajateljica Đurđica već nekoliko godina pomažu školovanje siromašne djece putem kumstva. Poslušajmo razmišljanje učenice Antonije.

Na satu vjeronauka, u drugom razredu osnovne škole, učili smo molitvu Anđelu čuvaru. Vjeroučiteljica je pričala da svatko od nas ima svog anđela čuvara koji je uvijek iza nas i koji nas čuva. Nas trinaest se u isti mah okrenulo, nadajući se da će iza sebe ugledati anđela u bijeloj odjeći, sa zlatnim uvojcima, okrunjenog blistavom aureolom. Nitko ga od nas, naravno, nije vidio. Ili jest? Možda je onaj dječak koji je sjedio iza mene bio moj anđeo čuvar. Možda je anđeo čuvar prijateljice Viki bio njen pokojni brat. Nitko nije ni mogao pomisliti da smo možda baš mi nečiji anđeli čuvari.

Osnovna škola kao da je trajala osam mjeseci, a ne osam godina. U nedjelju, 7. rujna 2014. svoje sam kofere unijela u sobu broj 18, u petu odgojnu skupinu odgajateljice Đurđice Kamenjarin. U početku je bilo teško. Teško se bilo prilagoditi, dva tjedna biti bez obitelji. Kroz nekoliko mjeseci se mnogo prijateljstava izgradilo, ali i srušilo, brže nego kula od karata. Polako smo zakoračili u prosinac, mjesec darivanja.

Svi smo pozvani mijenjati svijet

Ponekad je tužno što se većina ljudi dariva samo u prosincu, jer gladne ljude na životu neće održati ono što pojedu u jednom mjesecu. Na sastanku odgojne skupine odgajateljica je novim djevojkama predstavila Carlosa iz Equadora, Perpetuu i Chartiru iz Tanzanije. Njih peta odgojna skupina bodri već sedam godina. Ove godine, kao i prethodne tri, školuje Chatiru, četrnaestogodišnjeg dječaka. Djevojke su se, proteklih godina, rado odazivale pozivu odgajateljice da izdvoje po pedeset kuna koje će njemu osigurati ono potrebno da sretnije živi.

Bila sam iznenađena, štoviše, bilo mi je drago što ću sudjelovati. Chatira živi u potpuno drugačijem svijetu, u svijetu kakvog mi ne možemo ni zamisliti. U svijetu u kojem djeca, ako uopće i idu u školu, možda nemaju što pojesti za doručak. „Obrazovanje je najmoćnije oružje kojim možemo promijeniti svijet,“ rekao je Nelson Mandela. Tko zna? Možda dječak za kojeg sam izdvojila malo novca jednog dana postane uspješan znanstvenik, doktor, sportaš ili umjetnik? Upravo smo mi njegovi anđeli čuvari, njegove prijateljice, njegove sestre. Mi smo jednim malim korakom, možda samo malo, promijenili svijet. Chatirin svijet.

Svi smo pozvani mijenjati svijet

Svatko može promijeniti svijet, počevši od toga da mijenja sebe. Da se nasmiješi prodavačici u pekari, kuharici ili spremačici. Da nekome kaže dobar savjet ili neku misao za poticaj. Ne smije nam biti teško pomoći, jer možda baš jednoga dana nama bude trebala pomoć. Jedino tako možemo promijeniti svijet. Svi smo pozvani.

Budi nečiji anđeo čuvar, ne samo u vrijeme blagdana, nego svaki dan, jer promijenivši svijet jednoga čovjeka promijenit ćeš i svijet jedne zajednice, a promijenivši svijet jedne zajednice, netko poslije tebe promijenit će čovječanstvo.

Antonija Grljušić

Više informacija

  • Nadnaslov: Zdenac znanja
Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 6. nedjelja kroz godinu
    Isus od nas traži dobro srce. Iz ljudskog srce izlazi SVE – kako dobro, tako zlo. Koja će osobina prevladati u ljudskom srcu, ovisi od njegove Božje snage. Da bi naše srce bilo prepuno Božje snage, naša ljubav treba biti bez egocentrizma (sebeljublja), slična ljubavi Isusa Krista: to je ljubav bez proračunatosti o tome što dobivam i što gubim – obradovati drugoga, biti za drugoga! Zdenčani, nama je Zakon osoba…
    u Godina A

DUHOVNE PRIČE

  • Bog i šutnja
    Bog i šutnja

    Veoma pobožan čovjek po imenu Haakon često se molio ispred jednoga starog raspela. Ono je bilo veoma poznato u tom kraju i mnogi su dolazili tu hodočastiti i moliti za čudo. Mnoge od njih je razočaravala Božja šutnja...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • MISIJA TANZANIJA
    Životna priča dječaka Charlesa iz misije Ujewa

    Charlesa sam upoznala 2011. godine sasvim slučajno. Sjedio je pred kućom Zdenca na misiji u Ujewi, svako jutro u istoj majici i držao je bilježnicu u rukama u kojoj je netko napisao: „Ja sam siroče, pomozite mi.“

    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}