Petak, 18.10.2013. 16:50

Mučeništvo

Mučeništvo je prinošenje Bogu krvne i ne krvne žrtve.

Mučeništvo je vrhunac predanja za Boga.

Nasljedovanje Isusa uključuje mučeništvo ovozemaljskog, tjelesnog čovjeka.

Mučenik za Krista leti s dva krila: poniznost i velikodušnost.

Dok slušamo ove tvrdnje u sebi ih potvrđujemo kao istinite. U nama bude divljenje, potiču nas na molitvu svecima mučenicima. Molimo ih da nam priskoče u pomoć u našim zemaljskim potrebama. Vjerujemo da su oni u Božjim očima veliki i zaslužni jer su dali svoj život za Njegovo Evanđelje.

Sama pomisao na mučenje, prolijevanje krvi ježi nam kožu i ulijeva strah.  Brzo se prisjetimo da se to radi o nekim drugim ljudima u nekim dalekim zemljama kao Pakistan i Sirija,  gdje se  progone i muče kršćani. Odahnemo misleći: „Hvala ti Bože što si me stvorio u kršćanskoj zemlji Hrvatskoj.“

Upoznali smo naše misionare mučenike. Ipak to su posebno birane duše, Bogu mile i obdarene posebnom milošću. I opet pomislimo: „Hvala ti Bože što me nisi ubrojio među njih.“

Krštenje koje smo primili nosi u sebi Božanski  GEN  mučeništva.  Kršteni smo u mučeničku  smrt  Krista Gospodina. Naši roditelji i kumovi u naše ime odrekli su se sotone i svih djela njegovih.  Ispovjedili su vjeru  u Isusa Krista Gospodina našega,  koji je mučen pod Poncijem Pilatom, bio pokopan i uskrsnuo treći dan.

Nakon krštenja imali smo vjeronauk za  prvu pričest, zatim vjeronauk za  krizmu.  Kroz učenje, molitvu, sv. Mise, sakramente, duhovne obnove i na bezbroj drugih načina uronjeni smo u muku, smrt i uskrsnuće našeg Spasitelja i Otkupitelja.

Rado molimo krunicu Božanskom milosrđu, molitvu za pet rana Isusovih, probodenom srcu Marijinu, krvi Kristovoj…

Sve ove molitve, pobožnosti, obredi imaju nakanu da nam olakšaju trpljenje, da nas izbave iz svakovrsnih nevolja koje su 90% tjelesne, zemaljske i  ljudske.

Jer u nama su dva zakona: duhovni i tjelesni.

To su dva gospodara koja su u stalnom sukobu za prvo mjesto u umu i srcu. Tamo gdje ti je blago ondje će ti biti i srce.

Isus upozorava: ne možete služiti dvojici gospodara. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.

Nema mjesta kompromisu između duha i tijela.  „Tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe,  uzme svoj križ i slijedi me.“

Isus zahtijeva od svojih učenika-krštenika da se odreknu svojih najbližih: oca i majke, braće i sestara, žene i djece radi kraljevstva Božjeg.

Ispričat ću vam istiniti događaj kao primjer što znači odreći se sebe i svoje obitelji radi Krista:   Julio Guano, 42 godine, oženjen, ima dvoje djece blizanaca. Jedva su ih dobili. Julio ima samo osnovnu školu.

Lošeg je vida, 40% vidi. Skroman, radišan, šutljiv, veseo. Imao je teško djetinjstvo jer je ostao bez oba roditelja. Kako bi preživio bio je sluga po tuđim imanjima. Kad je odrastao kupio je malo imanje u Palo Quemadu. Godine 1993. uključio se u grupu Pro-ceb, malu kršćansku bazičnu zajednicu od 8 obitelji i jednom časnom sestrom.

Dvije godine kasnije biskupija je organizirala pastoralno-teološku školu za laike,  u gradu Latacunga. U razmaku od dva mjeseca održavala su se predavanja i radionice u trajanju od 6 dana, od nedjelje večer do subote do podne. Skupa s drugim očevima iz Pro-ceba i Julio se  upisao u školu. Trebalo je plaćati putne troškove i dati novčani doprinos za troškove smještaja i hrane. Dio su snosili sami a dio se davao iz blagajne Pro-ceba. Julio je snosio sam sve troškove, odbijajući pomoć. Govorio je: sada ja mogu sve platiti a kad ne mognem reći ću.

Zbog učestalosti odlaženja, težine gradiva i obiteljskih poteškoća, malo po malo svi su odustali osim njega i Pedra.

Puno puta dok bi bio u školi neka nesreća bi se dogodila kod kuće. Jednom je uginula krava, drugi put tele. Vrhunac nezgoda bio je  kad su mu sin i kći pali s konja i polomili se. Sin je slomio obadvije noge, a kći ruku.

Žena i djeca su mu uvijek prigovarali za odlaske, još o svom trošku. Sa svim ovim gubicima i tragedijama došli su do vrhunca svojeg nezadovoljstva  i optuživanja da je za sve kriv i da im više škodi nego koristi.

Julio je inače svaki dan sebi odredio vrijeme čitanja Biblije, molitve i ponavljanja predavanja što ih je zapisivao.

Nadahnut Isusovim riječima „Tko se ne odreče svoga oca, majke, žene i djece radi mene nije mene dostojan“. Našao se je  pred odlukom izbora između Isusa  i svoje obitelji. Bez oklijevanja pozvao je ženu i djecu, pročitao im ove Isusove riječi.

Zatim je sklopio Bibliju, poljubio je i rekao: „Vi ste nezadovoljni što pohađam laičku  školu i  što besplatno radim za dobro župe i sela. Između mene i vas  napetost je sve veća  i ovako ne možemo nastaviti. Donio sam odluku da ako me ne prihvaćate sa svim ovim što radim potaknut Božjom riječju ja ću otići od kuće. Sve vam ostavljam. Dat ću vam vrijeme da promislite i odlučite.“

Vidjevši da on ne odustaje i da ih se spreman odreći, prihvatili su da nastavi sa svime što je radio. Postepeno su se uključivali u njegova dobra djela.

Prošlu godinu  Jullio u suglasju sa svojom obitelji poklonio je 400 m2 da Zdenac izgradi kuću samohranoj majci s 8 djece. Sam je vodio sve radove, nabavljao materijal, tražio majstore i sve što treba oko izgradnje. Ostalo je neutrošeno 400 $ i htjeli smo ga nagraditi i nadoknaditi putne troškove oko izgradnje. Odbio je govoreći: „Ja sam počašćen da mogu to napraviti i zahvalan Bogu da ste baš mene zadužili.“

S Juliom Guanom može svatko naći neke sličnosti. Obiteljski čovjek, ima samo dvoje  djece i čuva ih kao oči u glavi, kušnje sa svake strane, bori se da preživi, kasno je upoznao Bibliju.  Okružuju ga  ljudi koji više znaju i mogu, mlađi, sposobniji, slobodniji. Stalno negodovanje i optuživanje sa strane najbližih.

Julio je ustrajao držeći se doslovno Božje riječi. Postepeno se razvijao. Uvijek je bio prvi u požrtvovnosti, a zadnji u primanju hvale. Sada je jedan od vodećih ljudi u svemu što se odnosi na javno dobro. U crkvi je katehista i brine za održavanje crkve.

Stekao je povjerenje i poštivanje svoje obitelji i cijeloga mjesta. Ostao je ponizan i skroman. Njegova često izgovarana riječ je: UMILDAD -  Poniznost.

„Što su svojstva kršćana?“

Da kao što je Krist jednom za uvijek umro grijehu, da i oni tako budu mrtvi i nedostupni za svaki grijeh… Da pravda njihova u svemu bude najveća… Da vole jedni druge kao što je Krist zavolio nas… Da čovjek pred sobom vidi Gospodina… Da u svakom danu i trenu budu prisebni i spremni za dolazak Gospodinov.

Za Julia možemo reći da je proživio ne krvno mučenje radi Isusa Krista. Zlopatio se zbog Evanđelja.  Primjer Julia nije usamljen. Znam da među vama ima osoba koje se prinose Bogu kao žrtve trpeći prigovaranja, izrugivanja, napastovanja od svoje okoline.

Želim staviti kao jedan primjer Julia kao potvrdu i poticaj Zdenčanima da ovakvo mučeništvo ima veliku misionarsku vrijednost.

Po svetom Ivanu Zlatoustom: „Ako si kršćanin, nemaš grada svoga na zemlji. Stvoritelj i graditelj grada našega je Bog. I ako uzmemo cijelu zemlju, stranci smo i doseljenici kod svih. Na nebesima smo upisani, građani smo nebesa.“

Kršćanski doživljaj je autentičan kada više volimo križ od lagodnosti, borbu od pobjede, kada živimo Kraljevstvo Božje realnije nego povijesne događaje, kada je vjera naša jača od našeg racionalizma, kada istinu više prepoznajemo u tajnama nego u onome što razumijemo, kada se u teškoćama kroz koje prolazimo više molimo, a manje razmišljamo, kada se uvjeravamo da je milost učinkovitija od borbe naše, kada nam je brat naš bliži od našega „ja“, kada možemo raspoznati što je uzaludno, što je lažno, a što istinito, što je volja naša, a što Božja volja i  kada smrt želimo više od života.

Autentičan čovjek je onaj koji ne samo da u svemu vidi prst Božji, nego i uvijek osjeća dodir Njegov. On biva sazdan od strane Boga, kao što su to bili prvorođeni u raju.

Kao zajednica Zdenac Milosrđa, molimo da uvijek budemo u jednoj mjeri progonjeni kako bi se sačuvali od mlakosti, osrednjosti i formalizma. Kad jedna grupa, pokret ili zajednica postanu cijenjeni i hvaljeni tada počnu dolaziti osobe koje izvana obavljaju sva pravila, a srce im je daleko od Boga.

Gospodine daj da naš Zdenac bude bogat brojnim osobama koje će biti mučenici u svojoj sredini umirući sami sebi i svemu što se suprotstavlja Isusu Kristu mučenu pod Poncijem Pilatom.

S. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 2. nedjelja Došašća
    Prvo čitanje: Iz 11,1-10 11 1Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit` iz njegova korijena. 2Na njemu će duh Jahvin počivat`, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. 3Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, 4već po pravdi će sudit` ubogima i sud prav izricat` bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz…
    u Godina A

DUHOVNE PRIČE

  • Bogataš i siromah
    Bogataš i siromah

    Živio jednom neki bogat čovjek. Bio je široke ruke i rado je pomagao drugima. Do njega je imao kućicu siromah koji se u životu nije nagledao obilja, nego što je imao, raspoređivao bi tako da što bolje poveže kraj...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • Predstavljanje Zdenca u Novoj Kapeli

    Zdenac je imao predstavljanje u lijepoj Slavoniji, u župi Blažene Djevice Marije u Novoj Kapeli i u njenoj filijali u Srednjim Lipovcima. Gostoljubivost i otvorenost župnika, kapelana i svih župljana bila je iznimna. Ljudima je bilo drago čuti o tome što Zdenac radi u Hrvatskoj i u dalekim i siromašnim zemljama te su svojim prilozima spremno izrazili želju da potpomognu naš rad.

    Više informacija
    • Nadnaslov Zdenac Svjedočanstva
    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}