Svjedočanstva iz misija

Svjedočanstva iz misija

Naše vrijeme i naš boravak u Venezueli je vremenski ograničen. Znajući to, a u isto vrijeme imajući na umu sav obujam posla te ciljeve koje smo postavili, a koje želimo ostvariti dok smo tu, dane čini sve kraćima, a neizostavno imamo dojam na svršetku svakog dana, da je posla sve više.

Uz mnogo znoja i napora Bogu dragom hvala nastavljamo dalje. Gotovo pa nesnosne vrućine na otoku Margariti ne popuštaju. Suha zemlja i sveukupna vegetacija već duže vrijeme nalikuje kao da smo u Africi. Žeđa zemlja, žeđaju ljudi. Zemlja za vodom, a ljudi za vodom i promjenom. Sestra Ljilja i ja, kao dionici u naporu da se ta promjena dogodi, nastavili smo s radnim ritmom kojeg se ne bi posramili ni okorjeli radoholičari.

Ovih dana smo posjetili Isaca u njegovom domu u naselju Mkaganga. Od loklanih volontera smo saznali da ovaj 17-godišnjak, koji ne hoda, ne može govoriti, a i slabije čuje treba popravak invalidskih kolica kojima su uništeni sjedište i točkovi.

Ovdje u Venezueli opozicija koja je prošle godine dobila izbore, prikuplja potpise za referendum, za promjenu vlasti. Sinoć je izdana naredba od predsjednika Madura da se zabrani prikupljanje potpisa u svrhu onemogućavanja referenduma. Kao reakcija na to, internetom se počeo dijeliti ovaj tekst.

Stigao je dan našeg odlaska u daleku Venezuelu, nastaviti započeto u ovoj zemlji pogođenoj jakom krizom.

 

Predstavljam vam Aiki, četrnaestogodišnjakinju koja želi ići u školu kako bi znala čitati i pisati.

U obližnjem selu Ibohora, u blizini misije Ujewa zajedno sa svojim unukom Hamzom, živi starica po imenu Agatha. Ova starica u svojim 70-im dijeli sudbinu mnogih baka i djedova u Africi, a to je da uglavnom žive sa unucima o kojima se moraju skrbiti, jer su im roditelji umrli ili ih napustili. Fizički više nije sposobna skrbiti se niti o sebi, a niti o unuku koji je učenik 4. razreda osnovne škole. Uglavnom ovisi o milosrđu drugih ljudi i o fizičkoj pomoći njenog unuka kada se vrati iz škole.

Moje ime je Clever Daniel Kikwembe i HIV sam pozitivan.

Ljetni su praznici. Pojačane su aktivnosti u centrima Zdenca Aljibe. Rijetka djeca su otišla negdje drugo na praznike. Zato treba imati novac. Oni to nemaju. Iako su velike vrućine, neumorni i velikodušni volonteri su pripremali djecu za natjecanja u čitanju i pisanju. Danima su se uvježbavali.

Voda doista život znači. Gledano očima onih koji je imaju u izobilju možda se i ne čini pretjerano važnom. Zapitajmo se kada sljedeći put otvorimo slavinu koliko mi je u tom trenutku doista potrebno te tekućine. Puštam li više od onoga što trebam i ako jesam, može li možda taj višak dijelom olakšati malom Izajiji teret na njegovim kolicima, ili može li mu uskratiti jedan odlazak po vodu kako bi i njemu taj dan ostalo više vremena za igru.

U okviru svog misijskog djelovanja u Tanzaniji, Zdenac provodi program pružanja pomoći starijim i nemoćnim osobama koje žive same. Trenutno u programu imamo 23 osobe starije životne dobi, a taj broj se iz dana u dan povećava. Potrebe su daleko veće od naših mogućnosti. Danas smo, zajedno sa djecom iz programa „Odgoj u solidarnosti“, odlučili posjetiti napuštene starce štićenike našeg programa, koji žive u širem području misijskog centra Ujewa.

U Zdencu su učestali roditeljski sastanci. Smatramo da je za odgojiti čovjeka bitna suradnja roditelja, učitelja (Zdenca) i učenika. Sastanak je vodila predsjednica Zdenca s. Ljilja Lončar koja je pozdravila sve prisutne, a potom predstavila Zdenčane iz Hrvatske: Kristinu, Josipa i Nives.

Na početku svake misije Zdenca potrebno je napraviti evaluaciju onoga što se radilo kroz proteklu godinu. To uključuje posjete školama u kojima se provodi program kumstava. U nizu obilazaka došao je red na škole koje pohađaju djeca iz plemena Masai.

Prvi susret sa surovom stvarnošću djece Afrike, dogodio se u tanzanijskom sirotištu Chipole prije 7 godina. Nezaboravne sudbine djece siročadi, dvije godine poslije opet me vode u Chipole. Od toga je prošlo već pet godina i evo me opet. Osam sati vožnje cestom punom rupa i još sat i pol narančastom, grbavom, prašnjavom cestom, zaogrnutom oblacima prašine...

Naš misijski rad u Tanzaniji započeli smo molitvom devetnice Duhu Svetom, zajedno s članovima i volonterima Kisima-Zdenca Tanzanija. Naša mala molitvena grupa je svakim danom bivala veća, jer su nam se, osim članova i volontera, pridruživala i djeca iz programa Odgoj u solidarnosti.

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 25. nedjelja kroz godinu
    Mi smo „sinovi svjetlosti.“ Isus neće da nas, po svojoj domišljatosti u zlu preteknu „sinovi ovoga svijeta.“ Isus nas potiče da planiramo budućnosti kod Boga – u Kraljevstvu Božjem. Odlučnost za Kraljevstvo Božje zahtijeva: volju, trud, vrijeme, plan, energiju i jednom riječju sve naše moći. A znamo da o našem sadašnjem životu ovisi kako će nam izgledati život vječni.
    u Godina C

DUHOVNE PRIČE

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • MISIJA VENEZUELA
    Narod, vojnici, djeca…

    Od 48 novih, 17 je u stanju pothranjenosti, a 5 dojenčadi su u vrlo kritičnom stanju. Jednom djetetu biti će vrlo teško pomoći jer ga majka ne doji, zbog bolesti koju je imala za vrijeme trudnoće.

    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}