Svjedočanstva iz misija

Svjedočanstva iz misija

Duhovne obnove poput ove nam iznova olakšavaju doći do odgovora na postavljena pitanja. Duhovne obnove su prilika za Svetu ispovijed i ispit savjesti da odbacimo starog čovjek i kao nov čovjek spremno i savjesno, puni energije, krenemo ka izvršavanju svog poziva.

U mjesecu studenom, skupa sa djecom osnovne i srednje škole, posjetili smo starije osobe u okolici misije te u udaljenoj Manavali gdje žive narodi plemena Masai. Za neke od njih je ovo bio prvi izravan kontakt sa ovim narodom koji je zbog specifičnog načina života i običaja daleko od tradicionalnog afričkog načina života. Prilikom svake posjete djeca imaju priliku čuti dosta korisnih savjeta od starijih osoba, a isto tako i vidjeti dosta primjera darežljivosti.

Dok se vrijeme odlaska s Venezuele bliži u isto vrijeme se miješaju osjećaj zadovoljstva na obujam posla kojeg smo obavile, s druge pak strane toliko je novih ideja, toliko novih stvari koje bi se mogle i trebale uvesti u naše grupe. Znajući da nikada nikome vrijeme nije išlo u prilog, pa tako ni nama, imajući to na umu, naš rad je nastavio u istom ritmu. Jednako kao vrućine koje nemilosrdno ne popuštaju iz dana u dan, tako sestra Ljilja i ja, iz dana u dan s još više snage nastavljamo utrku s vremenom kojeg je još malo preostalo.

Kako je cijeli mjesec listopad posvećen misijama, članovi Zdenca u Tanzaniji su odlučili da zadnja nedjelja u listopadu bude njihova misijska nedjelja. Obilježili su to na prikladan način kako dolikuje ovdašnjim običajima.

Naše vrijeme i naš boravak u Venezueli je vremenski ograničen. Znajući to, a u isto vrijeme imajući na umu sav obujam posla te ciljeve koje smo postavili, a koje želimo ostvariti dok smo tu, dane čini sve kraćima, a neizostavno imamo dojam na svršetku svakog dana, da je posla sve više.

Uz mnogo znoja i napora Bogu dragom hvala nastavljamo dalje. Gotovo pa nesnosne vrućine na otoku Margariti ne popuštaju. Suha zemlja i sveukupna vegetacija već duže vrijeme nalikuje kao da smo u Africi. Žeđa zemlja, žeđaju ljudi. Zemlja za vodom, a ljudi za vodom i promjenom. Sestra Ljilja i ja, kao dionici u naporu da se ta promjena dogodi, nastavili smo s radnim ritmom kojeg se ne bi posramili ni okorjeli radoholičari.

Ovih dana smo posjetili Isaca u njegovom domu u naselju Mkaganga. Od loklanih volontera smo saznali da ovaj 17-godišnjak, koji ne hoda, ne može govoriti, a i slabije čuje treba popravak invalidskih kolica kojima su uništeni sjedište i točkovi.

Ovdje u Venezueli opozicija koja je prošle godine dobila izbore, prikuplja potpise za referendum, za promjenu vlasti. Sinoć je izdana naredba od predsjednika Madura da se zabrani prikupljanje potpisa u svrhu onemogućavanja referenduma. Kao reakcija na to, internetom se počeo dijeliti ovaj tekst.

Stigao je dan našeg odlaska u daleku Venezuelu, nastaviti započeto u ovoj zemlji pogođenoj jakom krizom.

 

Predstavljam vam Aiki, četrnaestogodišnjakinju koja želi ići u školu kako bi znala čitati i pisati.

U obližnjem selu Ibohora, u blizini misije Ujewa zajedno sa svojim unukom Hamzom, živi starica po imenu Agatha. Ova starica u svojim 70-im dijeli sudbinu mnogih baka i djedova u Africi, a to je da uglavnom žive sa unucima o kojima se moraju skrbiti, jer su im roditelji umrli ili ih napustili. Fizički više nije sposobna skrbiti se niti o sebi, a niti o unuku koji je učenik 4. razreda osnovne škole. Uglavnom ovisi o milosrđu drugih ljudi i o fizičkoj pomoći njenog unuka kada se vrati iz škole.

Moje ime je Clever Daniel Kikwembe i HIV sam pozitivan.

Ljetni su praznici. Pojačane su aktivnosti u centrima Zdenca Aljibe. Rijetka djeca su otišla negdje drugo na praznike. Zato treba imati novac. Oni to nemaju. Iako su velike vrućine, neumorni i velikodušni volonteri su pripremali djecu za natjecanja u čitanju i pisanju. Danima su se uvježbavali.

Voda doista život znači. Gledano očima onih koji je imaju u izobilju možda se i ne čini pretjerano važnom. Zapitajmo se kada sljedeći put otvorimo slavinu koliko mi je u tom trenutku doista potrebno te tekućine. Puštam li više od onoga što trebam i ako jesam, može li možda taj višak dijelom olakšati malom Izajiji teret na njegovim kolicima, ili može li mu uskratiti jedan odlazak po vodu kako bi i njemu taj dan ostalo više vremena za igru.

U okviru svog misijskog djelovanja u Tanzaniji, Zdenac provodi program pružanja pomoći starijim i nemoćnim osobama koje žive same. Trenutno u programu imamo 23 osobe starije životne dobi, a taj broj se iz dana u dan povećava. Potrebe su daleko veće od naših mogućnosti. Danas smo, zajedno sa djecom iz programa „Odgoj u solidarnosti“, odlučili posjetiti napuštene starce štićenike našeg programa, koji žive u širem području misijskog centra Ujewa.

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 7. nedjelja kroz godinu
    Prvo čitanje: Lev 19,1-2.17-18 19 1Jahve reče Mojsiju: 2“Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: `Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš! 17Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka.
    u Godina A

DUHOVNE PRIČE

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • Obilježavanje misijske nedjelje u Tanzaniji

    Kako je cijeli mjesec listopad posvećen misijama, članovi Zdenca u Tanzaniji su odlučili da zadnja nedjelja u listopadu bude njihova misijska nedjelja. Obilježili su to na prikladan način kako dolikuje ovdašnjim običajima.

    Više informacija
    • Nadnaslov MISIJA TANZANIJA
    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}