MISIJA VENEZUELA

Kriza i Verica

Mnoge obitelji Venezuele su razbijene. Očevi i muževi otišli su u druge zemlje za kruhom. Mnogi se nisu nikako javili. Ostala siročad, žene i majke; gladni, tužni, frustrirani i ljuti. Ostavljeni!

Verica je Hrvatica, koja je u Venezuelu došla prije 26 godina, sa svojom obitelji za boljim životom. Bilo je teških početaka i padova, ali uspjeli su.

Ljubav prema obitelji, prema mužu i sinovima, davala joj je snage da izdrži nemoguće i ulaže napore kakve može samo majka. I krenulo je.

Venezuela je za njih postala Obećana zemlja. Živjeli su dobro. Muž građevinar imao je dobar posao. Ona je otvorila restoran i počela dobro raditi i zarađivati, a djeci dati dobro obrazovanje.

Kupili su stan u lijepom dijelu Porlamara. Sredili ga, smjestili se i ono vrlo bitno i kvart i stan, bili su sigurni. Upoznali su mnogo ljudi i stekli prijatelja, s kojima su se družili i dijelili sa njima važne trenutke (rođendane i uspjehe).

Ali poslije dana, dolazi noć. Situacija u zemlji sve teža. Ne oskudijevaju, ali komunizam uzima svoj obol. Sve manje i manje su slobodni. Plaće sve lošije. Djeca rastu i potrebe su sve veće. Mislila je, vrhunac noći je smrt muža. Teško se je nosila s tim, ali djeca su joj bila lijek. Treba živjeti za njih, gurnuti ih u život, osamostaliti ih, uliti razumijevanje, ustrajnost, vjeru i unutarnju snagu koja će ih voditi kroz život.

Toliko truda i vjere i onda opet pad. Venezuela, država slučaj. Nema vode, nema struje, nema hrane.

Jedan sin je punoljetan, odrastao, završio školu ali nema posla. Nalazi posao, radi, a plaća nije dostatna ni za hranu. I drugi sin završava za kuhara. Posla nema.

Nekoć bogata i lijepa Venezuela, a pogotovo otok Margarita, koji je živio od turizma, ostaje pust. Prelijepe pješčane plaže , palme, klima za poželjeti ali sve pusto i prazno. Turista nema pa se nema od čega živjeti. Ugostiteljstvo propalo, hoteli prazni, više se ne gradi.

Najveći otok Venezuele u Karipskom moru sa prekrasnim pješčanim plažama, egzotičnom prirodom i pogledom na mistično plavetnilo (nebo i more) pusto i zapušteno.

 plaza venezuela

Na ulici prosvjedi. Verica još puna duha, nada se i vjeruje u bolje sutra. Unatoč vojsci i policiji u modrim, zelenim i maskirnim odijelima sa puškama u rukama, vjeruje da će ljubav prema čovjeku i zemlji pobijediti.

Ljubav prema ovoj zemlji, novoj domovini, domovini njene djece. Ljubav koju je doživjela i pružila na ovom otoku. Opet je u tami i duboko osjeća svu bol ove napaćene zemlje. I njoj je tako.

I njen život je trenutačno razbijen. Ostala je sama u stanu. Njeni najmiliji su otišli u Španjolsku za novim životom, životom dostojnim čovjeka, gdje rade i imaju plaću. Jedan sin ima svoju obitelj. Ono što Vericu posebno veseli je Ema. Ema je njena unuka koja ima godinu dana. Svakodnevno se vide i čuju. Ali što bi sve dala da je samo na tren zagrli. Razgovore završava sa suzama u očima.

Sve što je od materijalnog stekla je uložila u stan i sinove,a ne želi izgubiti stan. Ne može van zemlje. Putovnica joj je istekla, a zbog situacije u zemlji ne može do nove. Traže joj 3000 dolara, koje ona nema otkuda dati. Ukoliko iziđe iz zemlje sa hrvatskom putovnicom, sve što posjeduje u Venezueli će joj oduzeti i izbrisati svih 26 godina života.

Uključila se u Zdenac, jedna je od glavnih volonterki Zdenca na Margariti. Pomažući ljudima oko sebe, osjeća se bolje, ispunjena, zadovoljna je. Pomaganje drugima puni je nadom i vjerom u bolje sutra.

 verica i korisnici

Bog zna što čini, a na nama je da budemo strpljivi i pripremni.

Doći će i njeno vrijeme žetve.

Verica ima malu mirovinu iz Švicarske (uzela muževu) i ne oskudijeva u hrani, ali „ne živi čovjek samo o kruhu“.

Mnoge obitelji Venezuele su razbijene. Očevi i muževi otišli su u druge zemlje  za kruhom. Mnogi se nisu nikako javili. Ostala siročad, žene i majke; gladni, tužni, frustrirani i ljuti. Ostavljeni!

Što li sve čine za preživjeti? Delikvencija, dječja prostitucija , prostitucija, krađa, sve što se može prodati prodaju…

Ovo je prikaz situacije u Venezueli kroz život Verice M.

N.M.

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 2. nedjelja Došašća
    Prvo čitanje: Iz 11,1-10 11 1Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit` iz njegova korijena. 2Na njemu će duh Jahvin počivat`, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. 3Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, 4već po pravdi će sudit` ubogima i sud prav izricat` bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz…
    u Godina A

DUHOVNE PRIČE

  • Bog i šutnja
    Bog i šutnja

    Veoma pobožan čovjek po imenu Haakon često se molio ispred jednoga starog raspela. Ono je bilo veoma poznato u tom kraju i mnogi su dolazili tu hodočastiti i moliti za čudo. Mnoge od njih je razočaravala Božja šutnja...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • Gledaj srcem

    Prije nekoliko mjeseci doktor u lokalnoj bolnici rekao nam je za baku Ceciliu, kojoj bi operacija mogla vratiti vid na jedno oko, ali pošto je sve slabije, da bi to trebalo učiniti što prije. Za samu operaciju...

    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}