MISIJA VENEZUELA

Berislav je otišao

Berislav je smješten u bolnicu, gđa Verica je sve dogovorila. Nakon dva dana otišli smo u posjetu. Na ulazu bolnice stražari. Nas je četvero, a mogu ući samo dvoje.

Verica i ja smo ušle, s. Ljilja i Miroslav došli su poslije. Naravno dali su novac i pustilo ih je. Ulaz u bolnicu je pristojan i klimatiziran, ali samo prvu minutu hoda. Hodali smo pet minuta do sobe. Poslije prve minute hoda uočavam, da što više odmičemo od ulaza bolnica je sve zapuštenija, a zrak sve ustajaliji. I plafon mi sve bliže glavi, a zraka nigdje. Zašli smo u još jedan mali hodnik. Bolničke sobe, natrpane ljudima, a uz bolnički krevet još dvoje ljudi. Zraka gotovo da i nema, nesnošljiva vrućina. U Berinoj sobi šest kreveta, na krevetima pacijenti, a uz njih pratnja. Berislav na kraju sobe u jednom kutu. Opet šok!

 

8 800x600

 

6 800x600

Čovjek potpuno gol. Preko bokova prekriven ručnikom. Pozdravili smo ga, upitali kako je i zašto nije obučen. Rekao je da se pomokrio i da nema šta obući. Sve je zaudaralo na urin. Pored glave imao je jedan stari zahrđali ventilator. Bio je u funkciji ali nije puno pomogao. Hranu koju smo mu donijeli stavili smo na ormarić. Rekao je da se osjeća bolje, da mu je bio sin i susjed i da mu donose hranu. Odjeću mu je susjed odnio na pranje.

3 800x600

Kod kreveta je stajala i jedna plastična kanta. Pokazao nam je i rekao da u nju mokri, jer se ne može stalno dizati, nema snage. Oko kante bio je potop i sve je zaudaralo. Linoleum na tom djelu sobe se odlomio, a beton ispod pocrnio. Strava. Najzdravija osoba u toj sobi bi se razboljela. Klima uređaj iznad. Nekad je vjerojatno radio i bio nov. Samo je ostao jedan dio, dijelovi su poskidani. Bacila sam pogled na ostatak sobe, nije bila u puno boljem stanju.

Ljudi šute i strpljivo čekaju u takvim uvjetima. I to što su uspjeli dobiti krevet, velika je stvar. Zadržali smo se još malo i otišli. Čim smo izišli vani, nazvali smo Mojsija, da mu kažemo u kojim uvjetima u bolnici je njegov otac, ali nismo ga dobili kao ni susjeda Ramona. Kako je rekao Berislav da ga posjećuju, vidjeti će i donijeti mu potrebnu odjeću i okupati ga.

Nakon par dana upitali smo susjeda kako je Berislav. Rekao je da je loše. On mu nosi hranu i kupa ga, ali nema sapuna, nema posteljine. Od kuće je ponio neku staru deku. Bero zaudara još više. Drugi pacijenti se bune zbog nepodnošljivog smrada. Doktorica prijeti da će ga izbaciti iz bolnice. Mojsije je dolazio ocu prema svojim mogućnostima, on živi na drugoj strani otoka.

Berislav je imao hranu, ali trebao je puno više od hrane. Ono što je uslijedilo bilo je za očekivati, Uvjeti u kojima je bio doveli su do pogoršanja zdravstvenog stanja. Imao je moždani udar i cijela desna strana mu je oduzeta. Susjed mu je donosio hranu i kupao ga (samo vodom), ali nema posteljine ni sapuna. Zdenac je otišao kupiti mu pelene, sapun, maramice s kojim će održavati higijenu i spriječiti zarazu. Susjed će češće biti uz njega, a Zdenac će pomagati susjeda Ramona kako njegova obitelj ne bi patila.

Kroz ovo liječenje Berislava, možemo iščitati situaciju u kojoj se zemlja nalazi. Nema pomoći ni u bolnici! Gdje onda da traže pomoć? Zar je ljudski život tako bezvrijedan? A ljudsko dostojanstvo? Zar je čovjeka moguće ostaviti u takvoj situaciji? Je li priča može biti tužnija. I nije priča. To je živi čovjek, njegov život, njegove potrebe, njegov BITI sada. Kalvarija. I nije ovo samo Berin križni put, mnogi venezuelanci njim kroče.

I dok završavam ovaj tekst, tužne vijesti. Berislav je preminuo. Sprovod je u nedjelju.

WhatsApp Image 2019 05 06 at 09.57.30 800x450

Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna svijetlila njemu!

WhatsApp Image 2019 05 06 at 09.57.31 800x450

naslovna zastava

 

 

I što je život!?

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 24. nedjelja kroz godinu
    Današnja čitanja pozivaju nas i dopuštaju nam da gledamo u Božje srce. Bog nam dopušta da ga se kroz molitvu i vapaje dodirne i obratimo mu se. Isus nam pokazuje svoga Boga koji se obraća i traži izgubljenog sina, ide mu u susret i grli ga. Je li to i moja slika Boga? Je li moj Bog, Bog koji spašava, koji grli i ljubi?
    u Godina C

DUHOVNE PRIČE

  • Duša kao more
    Duša kao more

    Neki se čovjek stalno osjećao pritisnut tegobama svagdašnjeg života, pa se potužio duhovnom učitelju: - Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv! Učitelj je uzeo malo pepela među prste i usuo ga u čašu vode...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}