Najveći čovjek uvijek ostaje dijete. J.W. Goethe
Antonia je starica kojoj su već dvije godine paralizirane lijeva ruka i obadvije noge. Živi s kćerkom Meri koja pravi i prodaje pombe od čega i žive, jer nemaju ni polja ni životinja. Imaju dobru kuću. Kad smo ih upoznali tražili su samo malo hrane: ugalija i boge - zelenog povrća.
Uključili smo ih u projekt „Moja šalica mlijeka“ i pomažemo ih mjesečno u hrani.
Kako svaka divlja guska zamahne u letu krilima, tako stvori zamah uzdignuća za pticu koja leti iza nje. Leteći u obliku slova V, cijelo jato može letjeti za 71% dalje, nego da svaka ptica leti sama...
Znajući koliko trpe i koliko se nadaju sinovi njenom povratku, odgodili su za petnaest dana javljanje da je umrla.