Gorana: Moj prvi tjedan u Tanzaniji

Dragi moji, evo četvrti je dan kako smo došli u Tanzaniju, a meni se čini kako smo već dugo tu! Htjela bih vam opisati što smo sve doživjele s.Ljilja i ja proteklih dana, ali stvarno je previše tih detalja stoga oprostite već sada ako koji izostavim.

Da počnem od putovanja: bilo je naporno jer smo dva puta presjedali u Istanbulu i Dar es Salaamu sa svim tim koferima stvari koje smo ponijeli za djecu. Čak su nam na aerodromu Dar es Salaama naplatili dodatno za težinu prtljage, iako se radilo o humanitarnoj pošiljci.

Moj prvi tjedan u Tanzaniji

Usprkos poteškoćama, uživala sam letjeti! Tako je dobar osjećaj biti između zemlje i neba! Vidiš sve: oblaci koji su poput planina ili kao polja pamuka, njive i pašnjaci Hrvatske poput mozaika, more koje je doticalo Istanbul kao naborana koža kakvog starca, a Tanzanijska brda tako zanimljivih oblika da ih stvarno nemam s čime usporediti.

Moj prvi tjedan u Tanzaniji

Ma, avion je idealno mjesto za pjesničku inspiraciju, da ne govorim o zalascima i izlascima sunca i igri boja koja se pritom odigrava među oblacima, ili zvijezdama koje su tako guste a gradovi u noći poput zlatnih paučina (nisam nikad vidjela zlatnu paučinu, ali to stvarno tako izgleda :).

Moj prvi tjedan u Tanzaniji

Sletivši u Mbeyu dočekao nas je vjetar i don Ante sa svojim terencem. Trebalo nam je sat i po „drndave“ vožnje do misije Ujewa gdje don Ante djeluje. Prolazeći kroz mjesta mogla sam vidjeti kakva je afrička svakodnevica: puna prašine, sunca, ali i živih boja na kangama afričkih žena koje nose kante pune vode na svojim glavama, bosonoga djeca trčkaraju po zemlji diveći se svakoj novini koja prođe kroz njihov kraj, kuće od slame, blata i cigle potpuno stopljene s okolinom.

Moj prvi tjedan u Tanzaniji

Prvi dani prošli su u raspremanju naših stvari i uređenju prostorija, obišli smo župe Ujewu i Rujewu, upoznavali se s lokalnim stanovništvom, suradnicima don Ante i sastali se s članovima Zdenca u Ujewi. Ljudi su ovdje srdačni i topli, a djeca, kao što sam i očekivala, radosna i razigrana, luda za nogometom. Don Sebastijan, pravi Tanzanijac, strpljivo nas kroz sve ovo vrijeme pokušava naučiti swahili.

Moj prvi tjedan u Tanzaniji

A večeras ćemo prisustvovati nečemu što će se u ovoj misiji dogoditi po prvi puta! O tome ću vam pisati sljedeće prilike kad ulovim internet!

…a do tada „kwa heri“!

Gorana Pocrnja

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 3. nedjelja Došašća
    Prvo čitanje: Iz 35,1-6.10 35 1Nek` se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek` ljiljan procvjeta. 2Nek` bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliče i nek` se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni će vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega. 3Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! 4Recite preplašenim srcima: “Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam…
    u Godina A

DUHOVNE PRIČE

  • Što je rekao Gandhi
    Što je rekao Gandhi

    Ja imam samo tri neprijatelja. Moj omiljeni neprijatelj, onaj kojega je najlakše privoljeti dobru, jest Velika Britanija. Moj drugi neprijatelj, indijski narod, daleko je opasniji protivnik. Ali moj je najstrašniji neprijatelj...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • MISIJA VENEZUELA
    Sestra, prijateljica, majka, odgajateljica, kuharica

    Tamara je četrnaestogodišnja djevojčica. Rastom vrlo malena. Fizički i hormonalno se ne razvija. Boluje od dijabetesa i još nekoliko bolesti koje su utjecale na njen fizički razvoj. Svakodnevno sebi daje inzulin.

    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}