Što kazati o Kubi i njenom narodu? Tako različitih doživljaja, osjećaja i dojmova. Prvi osjećaj je bio osjećaj da sam na pravom mjestu i da sam dobrodošla. A onda se polako upoznaje kubanska stvarnost, šetajući po ulicama, promatrajući ljudska lica i njihova mršava tijela. Sjećam se da mi je netko rekao da su Kubanci jako sretni ljudi, da plešu po ulicama, pjevaju...
Kad sam ih vidjela prvi put, pomislila sam kako se ne smiju, da su tužni i u svojim brigama. Vidjela sam da pokušavaju preživjeti, razmišljajući što će jesti slijedeći dan. I tako u začaranom krugu.
Havana (la Habana) je glavni grad Kube sa dva milijuna stanovnika, grad koji se može nazvati osiromašenom ljepoticom zbog starih, narušenih fasada i smeća na ulicama. Ali vidi se da je jednom Havana bila ''dama'' i da se dobro živjelo. Klima je ugodna, nije prevruće, ima dosta zelenila i hlada. Stari automobili iz 50 ih godina prošlog stoljeća služe kao taksiji.
U samom centru Havane, postoje različita prijevozna sredstva, od najjeftinijih autobusa koji se plaćaju nekoliko centa i koji su uvijek pretrpani, do bicikla- taksija za manje udaljenosti, do konja sa kočijama... Mnoštvo je ljudi na ulicama. Svi u svojim brigama i potrebama. Jako se teško živi, prosječna plaća je 15 do 20 dolara. Odjeća, obuća, hrana, sve je jako skupo.
Kuba živi svoju tešku stvarnost, koju svijet ne poznaje. Devedesetih uslijed raspada Sovjetskog Saveza novorođenčad je pila vodu sa šećerom umjesto mlijeka.
Krave se ne smiju ubijati i već 56 godina se ne prodaje kravlje meso. Većina starijeg stanovništva sanja o tome da će popiti mlijeko prije smrti budući da se mlijeko ukida djeci sa 7 godina. Neki Kubanci nisu nikad posjetili drugi grad na Kubi, a kamoli posjetili drugu zemlju.
Kubanci sanjaju bolju budućnost. Umjetnici života i preživljavanja, to su Kubanci. Iako izgleda da je toliko stvari naopako, postoje takvi skriveni biseri-ljudi koji su spremni živjeti ideale i mijenjati živote ljudi. Samo ih treba otkriti i dati im krila za let.
Usprkos svemu, Kuba je jako lijepa zemlja, a njezini stanovnici su spremni podijeliti i ono malo s potrebitima.
Kubanci su solidarni i društveni ljudi. Otvoreni su i prihvaćaju nove ljude. Prihvatili su Zdenac i Zdenčane, te sada zajedno stvaramo nove, bolje priče i ljude koje streme k visinama.
Ana
