Karibuni - Dobrodošli kući!

Karibuni - Dobrodošli kući!

Što reći o Tanzaniji, o Zdencu u Tanzaniji, o djeci, o našem selu Ujewa, o našim Afrikancima… o osjećaju ponovnog povratka u mjesto gdje je srce ostalo zauvijek, koliko god puta otišli.

Skrećući s glavne ceste u Igawi na prašnjavi seoski put prema Ujewi, srce se spušta u pete. Počinje dobro nam znani krajolik – pješčana prostranstva s pokojim drvetom muhango, tipičnim za ovo podneblje, biciklisti uz cestu s velikim teretom iza kojeg se ne vidi tko vozi, djeca s kantama vode na glavi uz kanal, oblak prašine iza automobila… Dobrodošli kući!

Nas tri volonterke Zdenca – Mirjana, Anđelka i Nikolina, stigle smo u selo Ujewa, u čijoj općini Mbarali školu pohađa blizu pet stotina djece kumčadi Udruge Zdenac, poznata lica koja od sreće trče za autom dok se približavamo ulasku u misiju don Ante Batarela, hrvatskog misionara. Umorne od puta, dok smo tako sjedili ispred kuće, začuli smo glasove grupe ljudi koja se približavala kući. Bili su to naši Zdenčani – volonteri iz Tanzanije. Pripremili su nam dobrodošlicu, donijeli hranu i piće da se osvježimo nakon dugog puta i razveselili nas svojim osmjesima, zagrljajima i predivnom gestom – kao pravi Misionari Milosrđa, iskazali su nam toplu dobrodošlicu i uvećali našu sreću zbog dolaska među njih.

U ova četiri tjedna koliko smo proveli ovdje mnogo se toga dogodilo, puno je posla obavljeno i naša srca, a vjerujemo i svih onih kojima smo došli, sretna su i ispunjena.

Za veliki broj kumčadi u Tanzaniji uskoro završava školska godina, pa je trebalo sve pripremiti za iduću školsku godinu – cipele, bilježnice, torbe, olovke, odjeću, te nabaviti tkaninu za uniforme, uzeti mjere i naručiti šivanje uniformi.

Posjetili smo i sve osnovne i srednje škole koje pohađa naša kumčad, održali sastanke sa svim ravnateljima i roditeljima kako bi provjerili stanje svih učenika.

Svi su zahvalni za ono što Zdenac ovdje čini i iako su potrebe velike i na svakom koraku su potrebna djela milosrđa, ponosno možemo zahvaliti svima onima koji pomažu ove ljude i djecu preko Udruge Zdenac jer zaista čine velika djela.

Uz sreću djece što idu u školu, možda najljepši dokaz koliko svako naše dobro djelo uvijek potakne druga dobra djela, priča je o Juliusu Mwahinyongi, ocu djevojčice Grece, koja je kumče Zdenca.

Karibuni - Dobrodošli kući!

Prošle godine prvi smo puta posjetili Juliusa u njegovom domu, zajedno s našim Zdenčanima Tadejem i Filibertom, koji su nam pričali o Juliusovom teškom stanju. Izgubio je suprugu, te teško obolio. Ušavši u kuću zatekli smo sjenu od čovjeka – mršavog, tužnog i potpuno slabog. Čak ni osmijeh nije dolazio na njegovo lice, što je u Africi rijedak slučaj.

Bolest mu je onemogućila da radi svoj dotadašnji posao – bio je električar, te je ostao prepušten pomoći drugih, zajedno sa svoje dvoje malodobne djece. Priznao nam je da je tada već bio potpuno digao ruke od svega i pomirio se s time da će uskoro napustiti ovaj svijet. Vidjevši teško stanje, odlučili smo preuzeti brigu o Juliusovoj kćeri Grece, koju smo upisali na popis naše kumčadi te započeli brigu za njeno školovanje kako bi ove godine mogla krenuti u 6. razred.

Karibuni - Dobrodošli kući!

U međuvremenu se u Juliusovom životu dogodilo čudo. Ne znajući o čemu se radi, i ovaj put smo se uputili k njemu na preporuku našeg Zdenčanina Tadeja. U Juliusovoj kući dočekala nas je grupica od desetak ljudi. Ugodno nas je iznenađenje dočekalo – nasmijan i živahan čovjek – isti, ali drugačiji nego prvi puta. A kada je Julius započeo svoju priču, pogledavali smo se u nevjerici. Pokazao nam je statut udruge „Tupendane – Volimo se!“ , te objasnio kako je sve započelo.

Nakon našeg prvog posjeta njegovom domu prošle godine i odluke o školovanju njegove kćeri, Julius je bio dugo vremena pod dojmom. Pitao se čime je on zaslužio da ga posjete ljudi s drugog kraja svijeta, da mu odluče pomoći i školovati njegovu kćer, da uđu u njegovu kuću i što nas uopće potiče da to činimo.

Karibuni - Dobrodošli kući!

Kaže da je počeo shvaćati da je to čudo. I nije mogao ostati ravnodušan na sve to. Počeo je uzimati lijekove i dolaziti na tretman u bolnicu i uz pomoć doktora u misiji Ujewa stanje mu je postalo bolje. Krajnje dirnut pomoći udruge Zdenac, shvatio je koliko je prekrasno usrećiti drugoga i nije mogao mirno sjediti, htio je i on nekome donijeti svjetlo u život kao što smo ga mi donijeli njemu, rekao je.

I tako je odlučio okupiti samohrane roditelje u svojoj okolini da zajedno nađu način kako pomoći djeci siročadi u njihovom selu. I tako je rođena udruga Tupendane – 26 samohranih roditelja koji imaju zajednički fond u koji odvajaju sredstva jednom mjesečno i zatim ta sredstva ulažu u sitne poslove kao što je uzgoj domaćih životinja, te sadnja, prerada i prodaja namirnica i sl. te tako povećavaju fond iz kojega  planiraju školovati 10 djece bez roditelja sljedeće školske godine.

Karibuni - Dobrodošli kući!

Duboko dirnuti ovom pričom još jednom smo dobili snagu za daljnje djelovanje, vjeru u dobro i beskrajnu milost Božju, koja kroz svakoga od nas može doprijeti do svih onih kojima je potrebna. Zaista smo veliku čast i milost dobili što možemo pomagati.

Zahvaljujemo svim dobrotvorima udruge Zdenac što su zajedničkim snagama doprinijeli da ova priča dobije sretan kraj, odnosno točnije, jedan novi sretan početak.

Asante sana! (Hvala puno!)

Nikolina

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 25. nedjelja kroz godinu
    Mi smo „sinovi svjetlosti.“ Isus neće da nas, po svojoj domišljatosti u zlu preteknu „sinovi ovoga svijeta.“ Isus nas potiče da planiramo budućnosti kod Boga – u Kraljevstvu Božjem. Odlučnost za Kraljevstvo Božje zahtijeva: volju, trud, vrijeme, plan, energiju i jednom riječju sve naše moći. A znamo da o našem sadašnjem životu ovisi kako će nam izgledati život vječni.
    u Godina C

DUHOVNE PRIČE

  • Savršeno srce
    Savršeno srce

    Jednoga dana jedan mladić stajao je u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijelom onom kraju. Prošla je velika povorka ljudi i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • U misiji Ujewa

    Tiha je srpanjska noć u misiji Ujewa u samom srcu Tanzanije. Sjedimo pod zvjezdanim afričkim nebom i igramo '“Čovječe ne ljuti se“. Naši afrički prijatelji, dva simpatična srednjoškolca, udubila su se u igru...

    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}