Zbogom Afriko

Zbogom Afriko

Došao je i taj dan. Dan posljednjih pozdrava, zagrljaja i riječi zahvale za sve što je bilo u proteklih godinu dana. Nije bilo ni najmanje lako ostaviti dio sebe na najdivnijem kontinentu na svijetu. U proteklih godinu dana u Tanzaniji, dogodilo se puno toga.

Prvo smo se navikavali na ljude i okolinu nekoliko mjeseci. Zatim je uslijedio i posao u bolnici, gdje sam upoznala puno djece zaražene HIV virusom. Gledala sam njihove patnje i suočavala se sa smrću većine njih. Također smo obilazili sirotišta Matagoro i Chipole i vidjeli što znači biti zaboravljen od svijeta i boriti se svim silama za egzistenciju dostojnu čovjeka.

Nakon toga je uslijedio najljepši period moga boravka u Africi, a to je podučavanje djece pod krošnjom drveta. Gledala sam ih kako veselo uče svoja prva slova i brojeve, kako se svađaju, mire i kako jedni drugima pomažu. Zatim je došlo vrijeme da krenu u  školu uz potporu dobrih kumova. Zahvaljujući toj djeci upoznala sam puno sirotinje, staraca i djece. Nosili smo im hranu, posebno za Uskrs i Božić a djecu smo upisivali u škole.

Bila je to prilično uzbudljiva godina dana na misiji Ujewa. Zajedno smo se smijali, plakali, tješili i bili tješeni, učili i prolili mnogo kapi znoja pod afričkim suncem.

Zbogom Afriko

Nisam ni slutila što me čeka kada napustim svu tu djecu i samu misiju. Mislila sam malo ću tugovati ali ću u krajnjem slučaju biti sretna što se vraćam kući svojim najdražim. I evo stigla sam kući ali sam smetnula s uma da sam u nekoj drugoj kući ostavila svoje druge najdraže. Nisam ni znala da ću se ovako osjećati kada sam posljednji put grlila dječicu i stiskala ruke starih baka.

Sada osjećam da mi je tijelo ovdje a da je duša ostala s dječicom. U mislima ih i dalje pratim u školu, kupujem im hranu kada su gladni, previjam rane i navijam kada postignu gol na terenu. Ostavila bih najradije sve i ponovo se vratila k njima da ih samo još jednom vidim i zagrlim.

Možda će jednoga dana svi živjeti sretno i sjećati se kako ih je jedna bjelkinja jako voljela. I kako smo se pozdravili posljednji dan na misiji tako ih pozdravljam i sada: „Volim vas i vidimo se u nebu“.

Biljana

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 24. nedjelja kroz godinu
    Današnja čitanja pozivaju nas i dopuštaju nam da gledamo u Božje srce. Bog nam dopušta da ga se kroz molitvu i vapaje dodirne i obratimo mu se. Isus nam pokazuje svoga Boga koji se obraća i traži izgubljenog sina, ide mu u susret i grli ga. Je li to i moja slika Boga? Je li moj Bog, Bog koji spašava, koji grli i ljubi?
    u Godina C

DUHOVNE PRIČE

  • Vodonošina priča
    Vodonošina priča

    Vodonoša je imao dva velika keramička vrča. Nosio ih je na ramenima okačene na krajevima dugog štapa. Jedan vrč je imao pukotinu, dok je drugi bio čitav i uvijek je uspijevao prenijeti istu količinu vode...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}